Ozbiljno upozorenje

I NAŠE MORE SVE TOPLIJE Koralji nestaju, Jadran osvajaju invanzivne vrste

Vedrana Simičević

Invazivna vrsta riba papigača Sparisoma cretense. Hrani se i koraljima. Danas je rasprostranjena po cijelom Jadranu

Invazivna vrsta riba papigača Sparisoma cretense. Hrani se i koraljima. Danas je rasprostranjena po cijelom Jadranu

Mi imamo tri vrste kamenih koralja koji žive u simbiozi s algama zooksantelama i kod svih njih je primjećen »bleaching«. Kod vrste Balanophyllia na Mljetu je na par mjesta zabilježen kompletan pomor. Na koraljnom grebenu u velikom jezeru na Mljetu je kod oko 30 posto koraljnih polipa došlo do nekroze – uginule su cijele kolonije, tvrdi Petar Kružić



Jedna od najvažnijih vijesti u svijetu posljednjih dana povlačenje je Donalda Trumpa, odnosno SAD-a iz Pariškog klimatskog sporazuma, povijesnog dogovora 195 nacija da će raznim mjerama – ponajviše smanjenjem stakleničkih plinova, pokušati održati globalno povećanje temperature ispod 2 stupnja Celzija godišnje. Trump i dobar dio republikanaca, poznato je, odbijaju povjerovati u globalno zatopljenje, a pokoji skeptik našao bi se i u Hrvatskoj.


Hrvatski nevjerni Tome, međutim, ne moraju previše razbijati glavu da li je ljetnih 35 stupnjeva u hladu normalna ili ekstremna pojava – dokazi o povećanju temperature uslijed globalnog zatopljenja već su nekoliko godina itekako vidljivi u Jadranu. U skladu sa zlosretnim globalnim trendom, možda i najizrazitija posljedica viših temperatura nestanak je koralja koji je tijekom posljednjeg desetljeća i u Jadranu poprilično uzeo maha.


Oštećeni kameni koralj Balanophyllia europaea nakon ugriza ribe papigače


Oštećeni kameni koralj Balanophyllia europaea nakon ugriza ribe papigače





Jadranski koralji donedavno su bili manje ugroženi no oni u zapadnijem dijelu Mediterana, kraj obala Španjolske, Francuske i Italije gdje su zbog hladnijeg mora koralji obitavali na manjim dubinama, primjerice 20 metara ispod površine, zbog čega su kod naglih porasta temperatura pretrpjeli i veću štetu, pojašnjava nam prof. dr. sc. Petar Kružić s Biološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.


Kameni koralj Balanophyllia europaea koji živi u simbiozi sa zooksantelama


Kameni koralj Balanophyllia europaea koji živi u simbiozi sa zooksantelama



No zadnjih godina zaredala su u Hrvatskoj duža ljeta bez vjetra, tijekom kojih se more zagrijavalo i preko 28 stupnjeva. Zagrijavanje same površine mora, pri tome nije ono što najviše brine znanstvenike, već su to promjene u temperaturi koje se događaju u dubljim slojevima.


Svakog kasnog proljeća i ljeta, naime, u moru dolazi do pojave termokline – sloja koji odvaja gornji topliji od donjeg hladnijeg dijela mora, a u kojem se temperatura mijenja s dubinom, odnosno uslijed kojeg zagrijana površinska voda počinje tonuti prema dubljim dijelovima mora.


Skelet koralja Balanophyllia europaea koji je uginuo zbog visoke ljetne temperature mora


Skelet koralja Balanophyllia europaea koji je uginuo zbog visoke ljetne temperature mora



Prije 20-tak godina, pojašnjava Kružić, termoklina se razvijala na 20 metara dubine, no danas se zbog klimatskih promjena spušta puno dublje, odnosno i do 50 metara ispod površine.


Zloglasni »bleaching«


Zbog povećanja temperature u tom dubljem »pojasu« pate morski organizmi koji ga nastanjuju. I dok ribe mogu pobjeći u još dublje, hladnije dijelove, životinje koje su pričvršćene za stijene, poput koralja i spužvi, već nakon mjesec dana izloženosti povećanoj temperaturi počinju ugibati.


Lijepa zdrava kolonija Crvene gorgonije (Paramuricea clavata) snimljena u creskom akvatoriju 2012. godine


Lijepa zdrava kolonija Crvene gorgonije (Paramuricea clavata) snimljena u creskom akvatoriju 2012. godine



Proces odumiranja koralja uslijed povišenja temperature već je i široj javnosti poznat kao zloglasni »bleaching« – fenomen koji bi u budućnosti mogao potpuno dokrajčiti znameniti Veliki koraljni greben u Australiji. Bleaching ili u našem prijevodu »izbjeljivanje« je nekad bio karakteristika toplih tropskih mora, štoviše taj je termin, navodi Kružić, prvi put upotrijebljen na Karibima.


Visoke temperature, naime, najviše ugrožavaju alge zooksantele koje žive u simbiozi s polipom koralja. One koriste produkte metabolizma polipa, a zauzvrat fotosintezom, pomoću hranjivi tvari, sunčeve svjetlosti i CO2 stvaraju polipu hranu – šećere i lipide. Simbioza podrazumijeva iznimno među-ovisan odnos i s nestankom alge uslijed povišenja temperature, polipi kojima alge inače daju i njihove lijepe boje, ostaju bez svojeg glavnog izvora hrane i postaju prozirni i ranjivi. U velikom broju slučajeva zbog osjetljivosti na razne bolesti uskoro potom ugiba i sam polip, i umjesto živog koralja ostaje skelet preko kojeg počinju rasti drugi organizmi.


Crvena gorgonija snimljena u creskom akvatoriju 2014. – kolonija je prekrivena algalnom sluzi prilikom cvjetanja mora u rano ljeto


Crvena gorgonija snimljena u creskom akvatoriju 2014. – kolonija je prekrivena algalnom sluzi prilikom cvjetanja mora u rano ljeto



– To se posljednjih deset godina sve češće događa i kod nas. Mi imamo tri vrste kamenih koralja koji žve u simbiozi sa zooksantelama i kod svih njih je primjećen »bleaching«. Kod vrste Balanophyllia na Mljetu je na par mjesta zabilježen kompletan pomor. Na koraljnom grebenu u Velikom jezeru na Mljetu je kod oko 30 posto koraljnih polipa došlo do nekroze – uginule su cijele kolonije, tvrdi Kružić koji je o ovom problemu izvještavao u više recentnijih znanstvenih radova.


Crveni koralj Corallium rubrum je vrlo ugrožen ilegalnim vađenjem zbog izrade nakita, a danas je dodatno ugrožen i povećanjem temperature mora


Crveni koralj Corallium rubrum je vrlo ugrožen ilegalnim vađenjem zbog izrade nakita, a danas je dodatno ugrožen i povećanjem temperature mora



Povećanjem temperature dubljih slojeva mora, upozorava on, nisu ugroženi samo koralji i spužve, već i cijeli podmorski svijet.


Zbog toplijeg mora u Jadran su se između ostalog u većoj mjeri naselile dvije vrste invazivne alge kaulerpe – Caulerpa taxifolia i Caulerpa cilindracea. Ova potonja sada stvara još gušći pokrov na morskom dnu, uništavajući druge organizme. Za višim temperaturama u Mediteran, pa i u Jadran su posljednjih desetak godina u većem broju počele dolaziti i tropske vrste riba, kao što je fugu (ili napuhača), inače svojstvena za japansku trpezu, koja je izrazito otrovna i zahtjeva veliki oprez ukoliko se priprema za jelo. Fugu danas čini gotovo polovicu ulova na Cipru, a u Hrvatskoj je već ulovljena na više mjesta u južnom Jadranu. Posljedica promjene temperatura je primjerice i širenje riba papigača koje se hrane koraljima. Papigače su prije dvadesetak godina bile koncentrirane samo na jugu, a sad se pronalaze u svim dijelovima Jadrana.


Izbjeljivanje (»bleaching«) koralja kod kojeg polip gubi simbiontske zooksantele, postaje proziran i najčešće ugiba


Izbjeljivanje (»bleaching«) koralja kod kojeg polip gubi simbiontske zooksantele, postaje proziran i najčešće ugiba



– Mi još ni ne znamo koje će sve vrste ulaziti u Jadran kao posljedica klimatskih promjena, a neke od njih mogle bi ugroziti postojeće vrste u Jadranu. Sigurno je da će, na primjer, ulaziti i više morskih pasa, poput recimo tigra, koji se sve češće viđa u Mediteranu, a radi se o tropskoj vrsti. Neke od invazivnih vrsta koje bi mogle ući u Jadran u budućnosti bi mogle groziti postojeći riblji fond, a onda će problem globalnog zatopljenja postati puno primjetniji u javnosti, zaključit će Kružić.


Ribe poput palamida i skuša, navodi on dalje »temperaturne« posljedice, zbog topline se više ne zadržavaju blizu površine, već češće borave u dubljim dijelovima, zbog čega ribari i dalje posežu za dinamitom da ih »istjeraju« i tako uništavaju morsko dno. Ljudski faktor je, kaže on, i dalje najveća opasnost za bioraznolikost, poglavito zbog zagađivanja. Kombinacija onečišćenja, viška organskih tvari i podizanja temperature rezultira i sve većim cvjetanjem mora diljem Jadrana. Grupiranje algi nije samo ružno za vidjeti na površini, već one dalje padaju prema morskom dnu gdje prekrivaju i ugrožavaju organizme poput koralja i spužvi.


Razmjena vode


Akademik Mirko Orlić s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta pojasnio nam je da je Jadran imao donekle drugačiju dinamiku rasta temperature od globalnog prosjeka.


Zdravi polipi sa simbiontskim algama-zooksantelama kamenog koralja Cladocora caespitosa


Zdravi polipi sa simbiontskim algama-zooksantelama kamenog koralja Cladocora caespitosa



– Globalno je temperatura mora u posljednjih sto godina narasla za 0,8 stupnjeva Celzija, a kad je riječ o Jadranu treba razlikovati površinu i dublje slojeve. Što se površine tiče, na temelju satelitskih mjerenja imamo jako dobre podatke za posljednjih 30 godina i vidi se da se i Jadran zadnjih godina zagrijava. U prosjeku imamo godišnji porast temperature od 0.03 stupnja Celzija, što znači da bi tim tempom u idućih deset godina prosječna temperatura mora mogla narasti i za 0.3 stupnja, a za sto godina i do 3 stupnja, navodi Orlić.


Zagrijavanje je, naravno, puno jače u ljetnim mjesecima, a porast se vidi i po tome što je još prije dvadesetak godina temperatura mora ljeti dosezala 25 stupnjeva, a danas se popne i do 27 stupnjeva. Sve su ove brojke, međutim, vezane za površinu mora, no Orlić tvrdi da je situacija u dubljim slojevima još bolji pokazatelj promjena.


– Najbolje podatke za dublje slojeve pruža profil Split-Gargano gdje su se temperature mjerile od 1950-ih godina. Prema tim mjerenjima, imate gornji sloj do 20 metara dubine koji se zagrijava, onda imate srednji sloj između 20 i 100 metara dubine gdje pak imamo hlađenje, a onda na dubini većoj od 100 metara opet zagrijavanje. Takav raspored posljedica je slabije cirkulacije, odnosno poremećaja strujanja i sugerira da je razmjena vode između Jadrana i Sredozemlja oslabila, što je posljedica klimatskih promjena. Jadran je mali bazen, s priličnom količinom zagađenja i svakako bi nam odgovaralo da ta razmjena bude življa, da ulazi čista voda. Zbog toga se dugoročno razina zagađenja također može povećati, smatra Orlić.


Porast razine mora


Jadran ne zaostaje za nepovoljnim globalnim trendovima ni kad je riječ o porastu razine mora. U posljednjih sto godina površina mora se, globalno gledajući, podigla za 17 cm.


– To se isto događa zbog zagrijavanja, jer se uslijed zagrijavanja vodeni »stupac« širi i postaje viši. Drugi uzrok je otapanje leda, pri čemu je važno da podizanje površine mora uzrokuje otapanje leda sa kopna, mahom s Grenlanda i Antarktike. Jadran ima nekoliko mareografskih postaja, od kojih je najstarija ona u Bakru, a ono na što ukazuju mjerenja je da je u zadnjih 80 godina porast bio manji u odnosu na globalni prosjek. To pokazuje da se uzemni bazeni ponašaju drugačije no otvoreni ocean. Od 50-tih do 90-tih godina je tlak zraka rastao i režim vjetra se mijenjao, što je utjecalo na stagniranje površine.


No od 90-tih na ovamo imamo prosječni godišnji porast površine sličan globalnom, a s time i potencijalne probleme. Globalne procjene govore da će do kraja stoljeća, ovisno koliko se trudimo zaustaviti klimatske promjene, razina mora narasti od 30 cm do metar. Hrvatska obala nije toliko osjetljiva jer je strma i visoka, no imamo neke vrlo osjetljive točke poput doline Neretve ili Zadra. Njemačka studija procijenila je svojedobno i osjetljivost naše obale na podizanje površine mora i njihova procjena štete od poplava u slučaju takvog razvoja događaja za Hrvatsku je od 1 do 9 milijardi dolara godišnje, upozorava Orlić ustvrdivši da je jedini spas od takvog scenarija realiziranje obećanja iz Pariškog sporazuma.