Reuters
. ZAGREB Iako prosječnog potrošača pad cijena nafte zasigurno samo može veseliti, jer to posredno znači i jeftinije gorivo, većina svjetskih analitičara smatra kako na duge staze ovakva cijena nafte, koja pri tome stremi dodatnim pojeftinjenjima, neće donijeti mnogo dobra.
Bivši prvi čovjek Ine i nekadašnji ministar gospodarstva Davor Štern smatra kako su u ovoj neuobičajenoj situaciji mnogi gubitnici.
– Koliko god zvučalo čudno, ali i države uvoznice su na gubitku, zbog smanjene naplate PDV-a na kupljenu naftu. Jasno je da su krajnji potrošači na dobitku. A zemlje izvoznice imaju gubitke od prodaje zbog cijene koja je sad četiri puta niža nego li prije nekoliko godina, pojašnjava Štern. Pri tome ističe kako je u ukupnoj svoti najveći gubitnik Rusija, ali u relativnim brojkama golem utjecaj pada cijene nafte na gospodarstvo bolježe i Azerbajdžan i druge bivše sovjetske republike koje su izvoznice nafte. Razlog za to je jednostavan – cijena proizvodnje nafte u tim je državama veća nego li u ostatku svijeta.
I Kina u stagnaciji
– Analitičari prognoziraju pad cijene na oko 20 dolara, a smatram da će u tom trenutku države sa skupom proizvodnjom jednostavno prestati vaditi nove količine. Proizvodna cijena kreće im se oko tih iznosa i jednostavno im se ne bi isplatila daljnja proizvodnja.
– OPEC zapravo više ne postoji. Glavne sile OPEC-a bile su Saudijska Arabija i Iran, a oni sada vode nekakav međusobni naftni rat. Nitko od njih ne želi smanjiti proizvodnju, pa i po cijenu vlastite štete. Kina, s druge strane, sama čini osam do deset posto svjetskog tržišta, i jasno da je njezin utjecaj na formiranje cijene ogroman, kaže bivši čelnik Ine. Smatra kako će cijena nafte definitivno pasti na 20 dolara. Jer, kako napominje, prodaja i formiranje cijene je stvar i psihologije, tako da ako svi »igrači« misle da će cijena doći do 20 dolara, ona će i doći.Štern je pojasnio i koje će sve posljedice zasigurno imati ovo smanjenje cijena, bar što se negativne strane tiče. Prije svega, posredno dolazi do smanjenja ulaganja u nove izvore energije, jer sad to postaje neekonomično u odnosu na fosilna goriva.
Skupi prekidi vađenja
– Što se pak same naftne industrije tiče, ona već sad mnogo manje ulaže u istraživanje novih naftnih polja. Kad cijena padne na 20 dolara, slijedit će i prvi prekidi vađenja koje će postati ekonomski neisplativo. A za ponovno pokrenuti proizvodnju trebat će nova ulaganja jer se nalazište moraju pripremiti za ponovno crpljenje – kaže Štern. Podsjetio je i da u vrijeme kad je on bio na čelu Ine, nafta znala biti čak i deset dolara po barelu, ali tada su bila drugačija vremena jer je cijena eksploatacije bila značajno niža nego što je danas.
