Nakon cijelog mandata provedenog na mjestu pomoćnika ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić zaduženog za europske poslove, te  dugogodišnjeg prethodnog bavljenja europskim fondovima i razvojnim projektima u MVPEI i  Primorsko-goranskoj županiji, Opatijac Hrvoje Marušić od 15. kolovoza preuzima novu dužnost – veleposlanika Republike Hrvatske u Kraljevini Norveškoj. Dinamična i zanimljiva karijera tako zasad kreće u novom smjeru, iz dnevne politike Marušić odlazi u diplomatske vode, a u Oslo seli zajedno s obitelji.

I struka, i politika

Odlazite na dužnost veleposlanika RH u Norvešku s funkcije pomoćnika ministra vanjskih poslova  – kako je do toga došlo?

– Prihvaćanjem dužnosti pomoćnika ministrice za vanjske i europske poslove prije gotovo četiri godine, preuzeo sam i odgovornost pridonijeti ostvarenju nekih ciljeva, prije svega, ali ne isključivo vezanih uz EU. Hrvatska je danas punopravna i ravnopravna članica EU, uspostavljen je učinkovit sustav koordinacije EU poslova i – ono što je najvažnije – danas su europski poslovi sastavni dio svakodnevice u svim resorima državne uprave. Intenzivirali smo proces modernizacije diplomatske službe koji uključuje specijalizaciju hrvatskih diplomata u sferi europskih politika. Uspješno je realizirano i niz specifičnih ciljeva – Hrvatska je kao prva država članica preuzela predsjedanje Jadransko-jonskom makroregionalnom strategijom, započela je provedba projekta Jadranska Provansa, s velikim uspjehom provedeni su festivali kulture Croatie la voici i Rendez-vous u okviru Strateškog partnerstva Hrvatske i Francuske, osigurana su sredstva iz Fonda solidarnosti za područja pogođena elementarnim nepogodama… Želio bih i ovom prilikom jasno istaknuti da ništa od toga ne bi bilo moguće bez izvanredne profesionalnosti i požrtvovnosti kolegica i kolega iz MVEP, uključujući Stalno predstavništvo RH  u EU i diplomatsku mrežu. Isto vrijedi i za kolegice i kolege iz resornih institucija Vlade RH i Hrvatskog sabora, a dodatno želim naglasiti da Hrvatska danas može biti uzor po pitanju međuresorne suradnje, ali i suradnje izvršne i predstavničke vlasti u sferi europskih poslova. Ono što smo si zadali kao ciljeve ostvarili smo i stoga je vrijeme za nove profesionalne izazove. Oko imenovanja nema nikakve tajne – sadašnja imenovanja veleposlanika su dio redovite četverogodišnje rotacije koja je ustaljena praksa u većini svjetskih diplomacija.

Zašto ipak odlazak iz Hrvatske, iz dnevne politike?

– Politiku doživljavam, i njome se bavim, kao javnu službu, službu zajednici. Kroz proteklih 14 godina, a posebno u protekle četiri godine, obnašao sam niz dužnosti vezanih uz EU i međunarodne odnose i imao sam sreću da sam mogao kombinirati struku i politiku. Stoga odlazak na dužnost veleposlanika smatram samo nastavkom istog posla na drugačiji način.

Onda je diplomatska služba bila logičan slijed za vas?

– Tako je, a Norveška logičan odabir s obzirom na to da je to europska država koja je vrlo usko vezana uz EU, iako nije članica, s kojom postoji velik potencijal za jačanje političkih i gospodarskih odnosa, kao i svih drugih oblika suradnje. Želim i ovim putem izraziti zahvalnost ministrici Vesni Pusić i premijeru Zoranu Milanoviću što su mi ukazali povjerenje da obnašam dužnost pomoćnika ministrice, a također i predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović koja mi je uz premijera i ministricu ukazala povjerenje da predstavljam Republiku Hrvatsku u Kraljevini Norveškoj. Obje dužznosti su za mene velika čast, koju prihvaćam sa snažnim osjećajem odgovornosti.

Odlična suradnja

Kakva je vaša ocjena odnosa s Norveškom i susjednim zemljama? Što očekujete od svog mandata u Oslu?

– Odnosi s Norveškom su doista odlični – Norveška je vrlo aktivno i vrlo konkretno pomagala Hrvatskoj kroz proces euroatlantskih integracija. Norveška je primjerice drugi najveći donator pomoći za razminiranje, a financirala je i zajedno s Hrvatskom provela niz vrlo uspješnih projekata u sferi jačanja državnih institucija, te modernizacije gospodarstva. Danas, iako Norveška nastavlja s financiranjem razvojnih projekata u Hrvatskoj, odnose primarno razvijamo kao ravnopravni partneri u sferi gospodarstva, razvojne pomoći, sigurnosno-obrambene suradnje ili zajedničkih projekata u trećim zemljama. Upravo to su i područja u kojima očekujem jačanje suradnje i konkretne rezultate, ali uz njih ćemo raditi i na suradnji u sferi kulture, obrazovanja ili na specifičnim pitanjima poput energetike.

U sferi energetike, Norveška je zanimljiva iz niz razloga, zar ne?

– Ne samo da vrlo uspješno eksploatiraju ugljikovodike, već upravo fantastično racionalno upravljaju prihodima od njihove prodaje, ulažući po čitavom svijetu, a istovremeno investirajući u zelenu energiju i visoke tehnologije kod kuće. Norveški su partneri primjerice izgradili litavski FSRU, plutajući LNG terminal, i njime upravljaju. Zašto ne bismo i mi u Hrvatskoj napravili nešto slično? Moj će posao biti pažljivo proučiti norveška iskustva i dobru praksu te ih prenijeti u Hrvatsku, a pored toga povezati hrvatske i norveške institucije i poduzeća u energetskom sektoru.

Koja su još polja suradnje zapravo?

– Uz energetiku, posebno mjesto zaslužuje suradnja u okviru razvojne pomoći trećim zemljama, koja je visoko na listi vanjskopolitičkih prioriteta i Hrvatske i Norveške, te unutar koje dijelimo pristup u smislu sveobuhvatnog multidisciplinarnog pristupa i značaja koji obje zemlje pridaju ljudskim pravima, a posebno ulozi žena u društvu. Pored navedenoga, tu je i sigurnosno-obrambena suradnja, bilateralna i u okviru NATO-a, koja je značajna ne samo za institucije, već i kao platforma za jačanje gospodarske razmjene i suradnje. U svim navedenim područjima, nastaviti ću na dobrim temeljima mojih prethodnika, a posebno g. Marija Horvatića tijekom čijeg je madata su učinjeni pozitivni pomaci u odnosima između naše dvije zemlje i od kojeg nasljeđujem vrlo dobre odnose s norveškim institucijama. Naravno, nastojat ću nadodati i ponešto novoga.

Ključ je sinergija

Diplomacija se danas uvelike svodi na gospodarsku diplomaciju – što Hrvatska i pogotovo Rijeka mogu dobiti od vašeg boravka u toj zemlji, jeste li se već povezali s kime i može li se popraviti gospodarska razmjena s Norveškom?

– Prioritet svakoga od nas doista jest pomoći gospodarskom razvoju Republike Hrvatske i stvaranju radnih mjesta i to kroz privlačenje stranih investicija u Hrvatsku te kroz stvaranje izvoznih prilika za hrvatske gospodarstvenike u državama gdje djelujemo. Među zaista brojnim gospodarskim područjima u kojima vidim značajan potencijal, svakako bih istaknuo energetiku, brodogradnju, pomorstvo u cjelini, farmaceutiku, drvnu industriju, ali također i građevinare obzirom da je jedan od prioriteta norveške vlade obnova i izgradnja prometne infrastrukture. Posebno bih istaknuo turizam,  s naglaskom na zdravstveni turizam, gdje baš naša Primorsko-goranska županija ima izniman potencijal. Sa županom Komadinom, te nadležnim institucijama već radimo na konkretnim aktivnostima prezentacije ovih potencijala u Norveškoj u što krećem roku.  Naravno, u svim navedenim područjima suradnja je moguća dvosmjerno – i kroz privlačenje norveških investicija i kroz povećanje izvoza hrvatskih roba i usluga u Norvešku. U tom smislu, već sam održao konzultacije s gospodarstvenicima iz navedenih sektora i dogovorene su smjernice za daljni rad. Također, povezao sam se već i s našim ljudima, kojih ondje ima dosta. Ono što bih svakako pozdravio, pa i dodatno potaknuo, jest zajednički nastup hrvatskih gospodarstvenika. Sinergija i komplementarnost su ključ uspjeha, pa mi je drago vidjeti i doprinijeti da se polako odustaje od prakse međusobnog konkuriranja na stranim trzištima i počinje trend suradnje. Od Norvežana možemo puno naučiti i u sferi povezivanja gospodarstva, obrazovnog sustava i državnih institucija, pa ćemo nastojati prenijeti i ta pozitivna iskustva u Hrvatsku.

Znači, slažete se da je gospodarstvo najvažnije.

– Da, iako se ne mogu složiti s konstatacijom da se diplomacija »svodi« na gospodarsku suradnju. Diplomacija je onoliko kompleksna koliko su kompleksni i odnosi između država, bilateralno i u okviru multilateralnih organizacija i procesa. »Klasičnim« zadacima danas se dodaju novi – gospodarstvo, europske politike, članstvo u međunarodnim tijelima, te globalni gospodarski, politički i sigurnosni procesi postavljaju nove zahtjeve pred diplomaciju, pri čemu se moraju uzeti u obzir i nove tehnološke i komunikacijske platforme koje su dinamiku međunarodnih odnosa podigle na donedavno nezamislivu razinu. Diplomacija mora odgovoriti na sve te zahtjeve, što zahtijeva dodatno kapacitiranje, ali ne u smislu povećanja broja diplomata, već naprotiv kroz manju, moderniju i učinkovitiju diplomatsku službu. Nužna pretpostavka za to su obrazovanje i reforma javne uprave.

Zahtjevno tržište

Norveška nije članica EU – koliko to može otežati gospodarsku suradnju?

– Doista, Norveška nije članica EU, međutim ona jest dijelom Eurospkog gospodarskog prostora, EFTA-e te Schengenskog prostora, pa su stoga  prisutne sve pretpostavke za nesmetanu gospodarsku suradnju. Treba međutim znati i da je norveško tržište vrlo zahtjevno, naročito za novopridošle i još relativno nepoznate proizvode i pružatelje usluga. Stoga ćemo energiju usmjeriti na informiranje hrvatskih gospodarstvenika o uvjetima za poslovanje na norveškom tržištu i pronalazak lokalnih partnera, te s druge strane na informiranje norveških poduzeća, institucija i javnosti o mogućnostima za investiranje u Hrvatsku i poslovanje s hrvatskim partnerima. Prisustvo hrvatskih poduzeća koja već uspješno posluju u Norveškoj dokaz je da je uspjeh moguć, uz uvjet da se ostvare određeni preduvjeti – kvaliteta, pouzdanost, lokalni partneri, poznavanje jezika i sl.

Odlazite s mjesta pomoćnika MVEP za Europu. Nakon dvije godine članstva, kakva je vaša ocjena sadašnjeg stanja u EU i Eurozoni nakon slučaja Grčka? Može li sve zajedno imati i utjecaj na Hrvatsku, a u konačnici i stabilnost same EU?

– Situacija u kojoj se nalazi Europska unija je iznimno kompleksna – pored unutrašnjih pitanja – kao što su Grčka, Ujedinjeno Kraljevstvo, slabljenje globalne konkurentnosti EU gospodarstva, starenje stanovnišstva, te rezultirajuće nezadovoljstvo građana zbog neučinkovitosti EU u odnosu na sve te probleme – suočeni smo i s brojnim vanjskim izazovima kako sigurnosno-političkim (Ukrajina, Rusija, Zapadni Balkan, vjerski fundametalizam, migracije…), tako i gospodarskim kao što je jačcanje novih velikih ekonomija, pregovori o slobodnoj trgovini sa SAD-om i drugim globalnim partnerima… Nemoguće je ovdje elaborirati sve probleme, moguća rješenja i scenarije, ali ono što je evidentno jest da EU mora brzo i snažno provesti reforme. U osnovi, krajnje pojednostavljeno, moguća su dva scenarija  – daljnja integracija, uz istovremeno nužno drastično poboljšanje učinkovitosti, transparentnosti i demokratičnosti, ili pak postepeno slabljenje i u konačnici dezintegracija EU. Ja sam duboko uvjeren da će se ostvariti prvi scenarij, to jest da će se ubrzati reformski procesi koji će Uniju osnažiti, ali isto tako približiti građanima, fokusirati se na bitno i omogućiti europskom gospodarstvu da povrati globalnu konkurentnost. Hrvatsko članstvo u EU je iznimno važan strateški uspjeh, između ostaloga i zato što ćemo i sami aktivno doprinijeti tim reformskim procesima, vodeći računa o hrvatskim nacionalnim interesima.

EU nije pao na ispitu

Je li Norveška onda bila u pravu što nije pristupila? Je li ideja EU pala na ispitu?

–  EU nipošto nije pao na ispitu – kao što često ističem, usprkos brojnim teškoćama i gospodarskoj krizi, EU je još uvijek najbogatiji, najdemokratičniji i najpravedniji, dakle najrazvijeniji kutak svijeta, a Hrvatska je dio tog elitnog kluba. Jer EU jest elitni klub na globalnoj razini, ma koliko mi u ovome času bili nezadovoljni nekim stvarima. Posebno i ponovo želim istaknuti najveći uspjeh europskog projekta – mir. Mislim da ne postoji u Hrvatskoj čovjek koji ne shvaća garanciju sigurnosti koju donosi članstvo u EU. Što se tiče odnosa Norveške spram EU, kao što sam već istaknuo, Norveška iznimno blisko suraduje s EU, a koliko je ta veza čvrsta govori i činjenica da je Norveška implementirala više europskih propisa nego brojne države članice. Također Norveška značajnim sredstvima participira u financiranju Kohezijske politke EU, od čega koristi ima i Hrvatska. Norveški narod je u dva navrata odlučivao o članstvu i rezultat je bio vrlo tijesan u korist neulaska. Pri tome se mora uzeti u obzir nekoliko faktora, a prije svega iznimno velike prihode koje Norveška ostvaruje kroz eksploataciju ugljikovodika, što joj osigurava visok stupanj ekonomske, dakle i političke autonomije.

Dugo ste radili na poslovima vezanima uz EU fondove – je li Hrvatska mogla iskoristiti puno više novaca iz fondova? Opće je uvjerenje da se nije uzelo sve što se moglo. Koji su to projekti koje bismo trebali kandidirati?  Također, najaktualnije pitanje: Pelješki most – hoćemo li uspjeti?

– Bez obzira na žalopojke dežurnih katastrofičara, brojke pokazuju da Hrvatska solidno koristi ta sredstva, posebno kada se uzme u obzir da je ovo početno razdoblje korištenja te da je Hrvatska bila, i još jest, u situaciji da istovremeno mora upravljati s tri sustava (IPA, ESIF 2007-2013 i ESIF 2014-2020). Tri osnovna preduvjeta za još bolji uspjeh su financijska decentralizacija, povećanje stručnog kapaciteta lokalne samuprave i veće korištenje fondova od strane privatnog sektora. Dodao bih i da neće biti značajnijeg iskoraka u korištenju EU sredstava dok se za financiranje projekata istovremeno, ali paralelno, nude europski i nacionalni izvori – tek kada se korištenje nacionalnih sredstava u potpunosti, odnosno u što većoj mjeri veže uz EU sredstva, po principu “država će pomoći ukoliko za projekt koristiš i EU sredstva, Hrvatska će bez problema apsorbirati raspoloživ EU novac. Međutim kad bih bio u prilici odlučivati o prioritetima ulaganja u Republici Hrvatskoj izabrao bih – obrazovanje, obrazovanje i obrazovanje.