Gubitnik previranja

Hrvatsko nebo bez zaštite, Vlade odgađaju rješenje: Budućnost nadzvučnih zrakoplova – nepoznata

Danko Radaljac

Odluka o budućnosti nadzvučne flote najvjerojatnije neće biti donesena do kraja 2016

Odluka o budućnosti nadzvučne flote najvjerojatnije neće biti donesena do kraja 2016

MiG-ovi 21 svoje su odslužili, jer se radi o avionima starim 40-ak godina, pa država mora odlučiti što nakon njih. Novi nadzvučni lovci u Hrvatsku bi trebali stići najkasnije početkom 2020. godine



ZAGREB – Hrvatsko ratno zrakoplovstvo jedan je od najvećih gubitnika političkih previranja u državi, koja traju već više od deset mjeseci. Svojevrsna politička paraliza izvršne vlasti dovela je do situacije da se još uvijek ne zna sudbina nadzvučnih borbenih aviona, a s obzirom na postizborni razvoj situacije, ni bliska budućnost za sada ne donosi ništa jednom od elitnih dijelova vojske.


Bliži se krajnji rok


Podsjetimo, još 2014. godine krenulo se u remont MiG-ova 21, uz dokupovinu još pet komada od ukrajinskog remontnog zavoda. Već u dokumentaciji za taj posao navedeno je kako se radi o prijelaznom rješenju, koje zapravo samo kupuje vrijeme do odluke o tome što i kako s nadzvučnom flotom HRZ-a.


MiG-ovi 21 svoje su zapravo pružili, jer se radi o avionima koji su 40-ak godina stari, tako da država mora odlučiti što nakon njih. A zbog vremena potrebnog za prijelaz s jednog tipa zrakoplova na drugi, krajnji rok za odluku zapravo je mnogo bliži nego li se to čini. Ako bi se htjela zadovoljiti pravila struke, novi nadzvučni lovci u Hrvatsku bi, u najkasnijoj opciji, trebali dolaziti već početkom 2020. godine.




Plan garniture MORH-a iz 2014. godine, koji je bio i javno prezentiran, bio je da se u 2015. godini unutar samog Ministarstva odluči koja bi opcija bila najbolja vojno gledajući, dok se u 2016. godini trebalo na razini cijele izvršne vlasti odlučiti, i operativno, što s avionima. Postojale su samo tri opcije: plaćanje nekom drugom da radi nadzor zračnog prometa, dijeljenje resursa borbenih aviona s nekom drugom državom, ili nabavka vlastite flote. MORH je zauzeo stav kako prva opcija nije dobra, tako da je na ostalim dijelovima izvršne vlasti bilo da odluče može li se, financijski gledajući, ići na jednu od druge dvije.


I onda je nastupio zastoj u radu političkih tijela, a nova garnitura MORH-a nije radila nikakav pritisak na ostatak Vlade da se napokon razriješi pitanje nadzvučnog zrakoplovstva. U limbu nastalom nakon pada Vlade nerealno je bilo i očekivati bilo kakav pomak. Tako da je sada sve izvjesnije da se do kraja 2016. godine nikakva odluka o budućnosti nadzvučne flote neće donijeti.


Nužan javni konsenzus


Neosporna stvar je da nadzvučno zrakoplovstvo košta, tako da financijski aspekt priče nije nebitan. Računa se kako bi se 12 aviona, koliko je zapravo minimum za Hrvatsku, moglo platiti najmanje 400 milijuna eura. Od pregovora ovisi kakav bi rok otplate bio i uz kakve uvjete. Toliki iznos zasigurno nameće potrebu javnog konsenzusa, no do njega ne može ni doći dok politika ne odluči staviti fokus na ovo pitanje.


Što će se pak dogoditi ako se ponovi priča od prije deset godina, kad se prešutno odustalo od nabave aviona, unatoč jasnim smjernicama u tadašnjem Dugoročnom planu razvoja oružanih snaga? U varijanti potpunog ukidanja Eskadrile borbenih aviona, trebalo bi čim skorije početi pregovore s drugim državama za zračni nadzor. Naime, onda i oni moraju raditi određene preinake svojih planova za zrakoplovstvo, jer bi dio resursa, po cijeni koja se dogovori, trošili i na Hrvatsku.


Ako se želi ići na dijeljenje resursa, tek je tu za očekivati da pregovori budu dugotrajni, kako bi se svi modusi dogovorili unaprijed. A ako se ide na kupnju aviona, trebalo je zapravo već biti jako blizu izrade pozivnog natječaja. Ukratko, što god na kraju bilo s ratnim zrakoplovstvom, politika već kasni s odlukama.