Varljiva statistika

Hrvatski pedijatri više ne prijavljuju djecu koja se ne cijepe, otkrili su nam zašto to više ne čine

Ljerka Bratonja Martinović

Neugodnosti zbog prijava - dr. Jasna Žirovnik i sestra Barbara Čuljat / Foto Dino Stanin/PIXSELL

Neugodnosti zbog prijava - dr. Jasna Žirovnik i sestra Barbara Čuljat / Foto Dino Stanin/PIXSELL

Umjesto prijave inspekciji, sada povremeno pošaljem HZJZ-u popis djece koja se nisu cijepila, kako bi se takva djeca ipak evidentirala, kaže riječka pedijatrica Jasna Žirovnik



ZAGREB  Ako bi i htjeli odbiti djecu koju roditelji odbijaju cijepiti, kao što je to učinila jedna slovenska liječnica pozivajući se na priziv savjesti, hrvatski pedijatri to ne bi mogli učiniti. Priziv savjesti, objašnjavaju u Hrvatskoj liječničkoj komori, može se uložiti samo za postupke koji se tiču očuvanja života, primjerice eutanaziju ili pobačaj, ali ne u slučaju da se liječnik ne želi nositi s problemima koji mogu nastati kod necijepljenog djeteta ili raspravljati s upornim roditeljima.


– Osobno smatram da nema uporišta da pedijatar odbije upisati takvog pacijenta pozivajući se na priziv savjesti, jer to pitanje nije povezano sa svjetonazorom niti stavom o životu. Ako pacijent nije zadovoljan, može tražiti zamjenskog pedijatra, a liječnik može odbiti upisati pacijenta, ali to ne može biti jednostrana odluka, već o tome mora obavijestiti HZZO. Zamjena liječnika odobrit će se, u pravilu, ako postoje realne okolnosti, kao što je na primjer napad na liječnika, ali ne vjerujem da bi necijepljenje djeteta moglo biti valjani razlog za to – objašnjava Ante Zvonimir Golem, dopredsjednik HLK.


Natezanje s roditeljima


Ni slovenska liječnička komora, doduše, još se nije očitovala o zahtjevu liječnice koja je na vrata svoje ambulante stavila obavijest da je tražila odobrenje priziva savjesti zbog necijepljenja djeteta. U Hrvatskoj se takav slučaj još nije dogodio, no ima liječnika koji roditeljima suptilno daju do znanja da nisu dobrodošli ako ne žele cijepiti dijete, i sugeriraju im promjenu liječnika.




– Nisam nikada odbila neko dijete zbog cijepljenja. Inzistiram na cijepljenju, nastojim ih uvjeriti da je to nužno, pa neki roditelji sami odu – kaže zagrebačka pedijatrica Milana Smiljanić Gaberšnik. Od svojih 1.200 malih pacijenata, njih 10-ak nije cijepljeno, a s njihovim se roditeljima, kaže, stalno »nateže« oko cijepljenja. Većina takvih roditelja, kaže, nedovoljno je educirana da bi se s njima ravnopravno razgovaralo, a obično su pojačano zabrinuti za svoju djecu i skloni cijepiti ih »na brzinu« kad se pojavi neka bolest.


– Kad se prije par godina pojavila epidemija ospica, 60 posto ih se odlučilo cijepiti dijete protiv ospica, a bilo je i nekoliko slučajeva s hripavcem, kad su se odlučili na cjepivo jer se razbolio netko u njihovoj okolini – iskustvo je  pedijatrice Smiljanić Gaberšnik.  


Hipokrat obavezuje


U Hrvatskoj i dalje najmanje pet posto roditelja odbija cijepiti djecu u strahu od nuspojava. Tijekom 2016. godine Sanitarna inspekcija Ministarstva zdravstva primila je 155 prijava takvih roditelja, podneseno je 99 prekršajnih naloga, a 134 roditelja prijavljena su nadležnom Centru za socijalnu skrb i Pravobraniteljstvu za djecu. Stanje je »na papiru« nešto bolje nego 2014. godine, kad je prijava inspekciji MIZ-a bilo dvostruko više. Razlog je, međutim, u tome što liječnici mnoge roditelje ne prijavljuju.


– Zbog prijava smo doživljavali neugodnosti i odlučili smo da više nećemo prijavljivati takve slučajeve. Nažalost, riječ je o roditeljima koji troše veliki postotak naše energije i vremena. Apriori nam iskazuju nepovjerenje, a onda nas pitaju o tjemenici i prištićima… Imate grč u grlu kad vam dođu na vrata, ali ipak, Hipokrat nas obavezuje i nikad ne bih odbila dijete zbog toga – kaže riječka pedijatrica Jasna Žirovnik. Umjesto prijave inspekciji, zbog čega je svojedobno imala problema s roditeljima, sada povremeno pošalje HZJZ-u popis djece koju nije cijepila, kako bi se takva djeca ipak evidentirala.