Prije tri godine su bez obrazloženja prekinuli i s praksom mjerenja koncentracije opasnog spoja polikloriranog bifenila (PCB) u ribama
KARLOVAC U Hrvatskim vodama znaju da su somovi koji plivaju Kupom već godinama zatrovani kancerogenim polikloriranim bifenilom (PCB), no o tome nikada nisu obavijestili javnost. Štoviše, prije tri godine su bez obrazloženja prekinuli s praksom mjerenja koncentracije ovog opasnog spoja u ribama.
Potvrdili su nam to iz Službe za odnose s javnošću Hrvatskih voda, kojima smo se obratili nakon što smo došli u posjed uznemirujuće analize Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba, napravljene posljednjeg dana listopada ove godine.
U somu mase 22 kilograma, koji je 20. lipnja uhvaćen u Kupi u selu Zorkovac kod Ozlja, ustanovljena je, naime, količina od 146,1 miligrama ovog opasnog spoja po kilogramu, što je čak 18 puta više od koncentracije koju kao gornju propisuje Pravilnik o najvećim dopuštenim količinama određenih kontaminata u hrani.
Spomenuta analiza, nažalost, nije rezultat sustavnog mjerenja što bi bilo za očekivati, s obzirom na to da je riječ o spoju koji kod ljudi izaziva čitav niz bolesti – od raka, promjena na koži i unutarnjim organima, do šećerne bolesti i poremećaja neuroloških funkcija kod novorođenčadi. Napravljena je kao i u nekoliko navrata posljednjih godina na sporadičan zahtjev članova Športskog ribolovnog društva »Ozalj«.
Suluda šutnja
Naš je list o ovoj temi opširno pisao prije desetak dana, no podsjećamo da je kontaminiranost somova iz Kupe posljedica davne ekološke havarije do koje je još ranih osamdesetih došlo u slovenskom mjestu Semič. Iz tamošnje tvornice kondenzatora »Iskra« je 1983. iscurilo čak 13 tona PCB-a i kroz kraški teren dospjelo do rijeka Krupe i Lahinje, koje se dalje ulijevaju u Kupu.
Poliklorirani bifenil je spoj netopiv u vodi. Njegova se razina u tekućicama s vremenom ipak razrjeđuje do bezopasnosti, no zadržava se u mulju i pijesku, pa ga »primaju« ribe koje, poput somova, obitavaju na riječnom dnu.
– Rezultati su pokazali nizak sadržaj PCB-a u tkivu vrsta plotica, grgec, podust, mrena, šaran, linjak i lepen, dok su visoke koncentracije utvrđene jedino u somu, koji je na vrhu hranidbenih lanaca riječnih ekosustava te je time izložen najvećoj bioakumulaciji ove tvari, stoji u odgovoru Hrvatskih voda, uz neobjašnjiv dodatak da su mjerenja PCB-a u ribama obustavljena 2009. godine.
Činjenica da su Hrvatske vode o ovome godinama šutjele, a potom i prestale s mjerenjima, doslovno je šokirala Krunoslava Mlačka iz udruge »Vrlovka« iz Kamanja, koja se ovim problemom počela baviti u slopu projekta Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva naziva »Tlo, voda, zrak«.
Stalna prisutnost
Njegovo mišljenje dijeli i tajnik ŠRD-a Ozalj Ivan Stupić koji smatra da se problem pokušava zataškati. Valjda bi bilo logično da su izvijestili makar ribolovna društva na tom području, kako bi se izdalo upozorenje da somove ne treba jesti – dodaje tajnik ŠRD-a, koje će svojim članovima na skorašnjoj godišnjoj skupštini dati pisanu obavijest da se somovi iz Kupe mogu konzumirati samo na vlastitu odgovornost.
Analizu PCB-a u ribama iz ove rijeke do prije tri godine je za Hrvatske vode obavljao Zavod za javno zdravstvo Grada Zagreba »Dr. Andrija Štampar«. Voditelj Centra za potvrdne analitičke metode prof. dr. sc. Zdenko Šmit rekao nam je kako su rezultati, u pravilu, ukazivali na stalnu prisutnost PCB-a. Koncentracije su kod uzoraka vode i sedimenta oscilirale ovisno o hidrološkim prilikama, dok je kod riba najveći broj rezultata bio ispod dopuštenih vrijednosti, no uz napomenu da su sve ribe bile »pozitivne«. Dodaje kako somovi, koji su očito najugroženiji, ipak nisu prečesto analizirani.
U Hrvatskoj nisu propisane granične vrijednosti za poliklorirane bifenile u vodama. Nisu definirane niti Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće, niti Uredbom o kakvoćama voda, koja definira područja pogodna za život riba. No PCB zato vrlo strogo ograničava Pravilnik o najvećim dopuštenim količinama odredenih kontaminata u hrani. Prema njemu, maksimalna dopuštena koncentracija PCB-a iznosi 8 miligrama po kilogramu »mokre težine ribe«. U somovima uhvaćenima u Kupi u Hrvatskoj, ona je premašena od četiri do čak 18 puta. Na području Semiča gdje je bio epicentar zagađenja, situacija je daleko kritičnija. Kod riba u Lahinji izmjerena je količina PCB-a 153 puta viša od dopuštene, a u Krupi od 113 do nevjerojatnih 1.674 puta viša. Ta je koncentracija otkrivena kod potočne pastrve stare četiri do pet godina, uhvaćene na izvoru Krupe.
Opasnost za ljude
– Posljednja utvrđena vrijednost u somu iz Kupe je značajnije povećana, no opasnost za ljude koji konzumiraju takvu ribu ovisi o učestalosti i količinama, kaže Šmit koji također potvrđuje kako trenutno nema sustavnih mjerenja.
U Hrvatskim vodama rekli su nam kako će nakon našeg upita i podataka koje smo im podastrli ipak predložiti dodatna mjerenja PCB-a u bioti i sedimentu, te o rezultatima izvijestiti sve nadležne institucije. Slično su nam kazali i u Ministarstvu poljoprivrede, naglašavajući da njihova Uprava ribarstva dosad »nije imala saznanja o navodnoj onečišćenosti somova rijeke Kupe«. No tvrde kako će kroz Program praćenja stanja u slatkovodnom ribarstvu, »ukoliko će to kadrovski i materijalni uvjeti dozvoljavati, poseban naglasak staviti na analizu koncentracije PCB-a u tkivu uzorkovanih riba rijeke Kupe i njezinih pritoka«.
U Ministarstvu poljoprivrede kažu kako su predložili da se u okviru aktivnosti Potkomisije za količinu i kakvoću voda Stalne hrvatsko-slovenske komisije za vodno gospodarstvo, zatraži od slovenskih predstavnika službena informacija o rezultatima analiza PCB-a u slovenskim vodotocima Krupici, Lahinji i Kupi. Također će se tražiti i očitovanje o poduzetim mjerama i postupcima. Iz Ministarstva zdravlja, pak, najavljuju da će u skladu sa svojim djelokrugom provjeriti navode vezano uz moguće ugrožavanje zdravlja ljudi.
Voditeljica Programa razvoja prava okoliša Zelene akcije Željka Leljak Gracin kaže kako je vrlo znakovito da se na mnogim mjestima gdje je potrebno monitorirati specifične spojeve, poput primjerice onih koji se koriste u proizvodnji antibiotika kod ispusta Plive ili u ovom slučaju PCB-a u Kupi, upravo ti spojevi ne nalaze na listi za mjerenje.
– Iako se ova najava čini kao dobra stvar, upravo je žalosno što su mediji morali podsjetiti Hrvatske vode da ponovo pokrenu mjerenja. U ovakvim slučajevima bilo bi za očekivati da svi upru sve snage u to da se problem detaljno istraži kako bi se moglo pristupiti njegovom konačnom rješavanju, a ne da se to čini tek pod pritiskom javnosti i strahom od medijskog skandala – zaključuje Leljak-Gracin.
