Dva lica Hrvatske

Hrvatske vode: podobniku mati, malinaru maćeha

Robert Frank

U Hrvatskim vodama nisu imali 100 tisuća kuna za čišćenje slivnog kanala koji prolazi kraj polja malina Darija Andrijevića, čiji su nasadi poplavljeni. Za Rodoljuba Kosića, zaposlenog u Hrvatskim vodama, država bez problema godišnje izdvoji oko 200 tisuća kuna 



Naivno, kao da ne živi u Hrvatskoj, nego u nekoj uređenoj državi Europe, Dario Andrijević odlučio je zasaditi maline, ne očekujući pritom, i tu se pokazuje njegova naivnost, da će mu država u tome odmoći.


Da, upravo tako, mladom Andrijeviću, koji je u biznis s malinama uložio pola milijuna kuna i sad je zbog države na pragu bankrota, ista ta država nije pomogla. O, ne ne, sasvim suprotno, država mu je itetako odmogla. Kako, pitate se?


Jednostavno. Narugala mu se. Umjesto da pročiste slivne kanale oko njegovih nasada, iz države, iz državnih Hrvatskih voda mladom i naivnom Andrijeviću poručili su – nemamo novaca za čišćenje kanala, nemamo tih 100 tisuća kuna.




Nije li to ruganje, da Hrvatske vode nemaju 100 tisuća kuna? ‘Alo, pa to su Hvatske vode! Ok, pa gdje te Hrvatske vode onda troše novac, te puste milijarde kuna? Sve je već poznato: mito, korupcija, namještanje poslova, nepotizam, skupi automobili, visoke plaće. Gdje, dakle, još ide novac Hrvatskih voda koje nemaju pišljivih 100 tisuća kuna za čišćenje kanala. 


   Ako već u Hrvatskim vodama nemaju novaca za čišćenje kanala, što im je u opisu posla, nesumnjivo u toj kompaniji imaju novaca za zapošljavanje političkih podobnika. 


   Zato je sad trenutak da u priču uvedemo našeg drugog junaka, čovjeka zvanog i u rodnoj mu Istri poznatog po imenu Rodoljub Kosić. Oni koji ga znaju, kažu da je riječ o ugodnom, čak i poslu prilično posvećenom čovjeku.


Rezultate njegovog rada, nažalost, teško je, nemoguće izmjeriti. Rodoljub Kosić krajem prošle godine zaposlen je u Hrvatskim vodama u Rijeci. Preselio se iz Poreča, dobio u Rijeci stan na raspolaganje i ugodno radno mjesto.


Godišnje, Hrvatske vode na Rodoljuba Kosića potroše oko 200 tisuća kuna. Naravno, pitate se, tko je taj Kosić e da bi ga se stavilo u istu priču s, pokazat će se ne svojom krivnjom neuspješnim proizvođačem malina, Darijom Andrijevićem. 


   Oni su, Kosić i Andrijević, svaki sa svoje strane, svaki na svoj način, svaki sa svojom pričom i pozadinom, personifikacija dvije Hvatske.   

Kao što rekosmo, mladi Andrijević je poduzetnik, ulagač u hrvatsku poljoprivredu, proizvođač voća koji je s obitelji 2012. na 8000 kvadrata zemljišta kraj Dugog Sela uložio pola milijuna kuna. Obitelj je posadila 9600 sadnica, a osim svježih malina, proizvodili su likere, vino i marmelade.


Andrijevići su pronašli svoju tržišnu nišu. Prve godine ubrali su tonu i pol ploda, narednu 4,5 tona, a ove, umjesto planiranih 12 tona, na rubu su propasti. Poplava im je uništila nasade. Dok je poplavljivalo, a i prije toga, Hrvatskih voda nije bilo nigdje.


U toj državnoj kompaniji nisu imali 100 tisuća kuna za čišćenje slivnog kanala koji prolazi kraj polja malina Darija Andrijevića. Pale su kiše, a oborinske vode nisu imale gdje proći jer je kanal zapušten i obrastao.


Voda je, nemajući kud, pronašla put do nasada malina. Plod je istrulio, a lijepa priča o samozapošljavanju i stvaranju hrvatskih proizvoda i prije nego je počela došla je do svog kraja.


Umjesto poslovnog uzleta, Andrijević očekuje bankrot. I još poručuje da Hrvatske vode za čišćenje tog kanala nisu trebale potrošiti 100 tisuća kuna, nego tek 10 tisuća, koliko realno koštaju sami radovi. 


  


Priča apsurda


Nakon što je napravio kalkulaciju troška, Andrijević je točno rekao da Hrvatske vode imaju svoju mehanizaciju i radnike na plaći pa je samim time trošak zahvata puno manji. No Hrvatske vode, uporno tvrde, nemaju novaca.


Ako zaključimo, a za to ne treba biti previše pametan, da ga krivo preusmjeravaju, onda opet dolazimo do Rodoljuba Kosića koji simbolizira drugu i drugačiju Hrvatsku od one tridesetgodišnjeg Darija Andrijevića.   


   A da bi vidjeli gdje Hrvatske vode troše svoj novac, podsjetimo da je upravo naš list otkrio pozadinu i okolnosti koje su prethodile zapošljavanju Rodoljuba Kosića u Hrvatskim vodama, zbog čega je taj čovjek i zaslužio ulogu u ovoj priči. 


   Klasična, hrvatska priča apsurda ide ovako: u studenom 2013. godine, bez obzira što je protiv njega potvrđena kazna od jedne i pol godine, uvjetno četiri godine zatvora, Porečanin Rodoljub Kosić, koji je od 2004. do 2013. godine bio direktor komunalnog društva Usluga iz Poreča, grada čiji je bio gradonačelnik od 1997. do 2001. godine, zaposlen je u državnoj kompaniji Hrvatske vode u Rijeci! 


   Slučajno ili ne, zaposlen je dan prije donošenja presude koja je nastala nagodbom države i optuženika koji je priznao krivnju. 


   Rodoljub Kosić je na Županijskom sudu u Rijeci osuđen na uvjetnu kaznu po kojoj u sljedeće četiri godine ne smije počiniti novo kazneno djelo. U protivnom, slijedi mu zatvorska kazna od jedne i pol godine.


Unatoč tome što je kao direktor komunalnog društva Usluga osuđen zbog kaznenog djela pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti te krivotvorenja službene isprave, Kosić se bez problema zaposlio u državnim Hrvatskim vodama. 


   Riječ je o rijetko viđenom paradoksu po kojem država, odnosno sudska vlast kao jedan od stupova države i društva, najprije osuđuje čovjeka, da bi neposredno nakon toga taj isti čovjek, koji je već osuđen, u državnoj kompaniji dobio radno mjesto! I to nakon što je osuđen zbog kaznenih djela iz sfere gospodarskog kriminala.   

Ekspresno zbrinjavanje


   Rodoljub Kosić u tužbi koju je podnio zbog otkaza ugovora o radu u komunalnom društvu Usluga tvrdi kako je »Odluka o njegovom opozivu motivirana političkim razlozima te da predstavlja revanšistički čin«.


Činjenica je, međutim, da je godinu dana prije izbora, kada nije ni pomišljao da se kandidira za gradonačelnika, Kosić upozoren na pravila kod donošenja odluka o javnoj nabavi koja je prema mišljenju vlasnika komunalnog društva prekršio u niz navrata. Saborski zastupnik Damir Kajin, bivši IDS-ovac, tada je smatrao da je Kosićev otkaz u porečkoj Usluzi čin revanšizma. 


   Jer, po njemu, Kosić se drznuo kandidirati protiv nekad svojeg IDS-a, pa kad je izgubio, iz IDS-a su odlučili revanširati mu se razrješenjem s funkcije direktora Usluge. 


   Pritom je Kajin zaboravio reći kako je njemu politički podoban Rodoljub Kosić, dogovorom s vrhom SDP-a koji ga je tada podržao u neuspješnoj borbi za porečkog gradonačelnika, a sve za Kajina i protiv IDS-a, ekspresno zbrinuo u državnim, riječkim Hrvatskim vodama. Kako bilo,


Kosić se, za razliku od malinara Andrijevića, nakon političkog debakla i pravomoćne sudske kazne ni pod razno nije mogao naći ni na cesti ni u bankrotu. On je, naime, politički podoban. Samo po sebi, u ovoj Hrvatskoj to je dovoljno.


Za njega država bez problema godišnje izdvoji oko 200 tisuća kuna, dok za malinara Andrijevića i njegovu toliko puta proklamiranu zdravu proizvodnju nema ni 100 ni 10 tisuća kuna. Sustav očito guta ljude poput Andrijevića, a spašava pojedince poput Kosića. Jednima gura glavu pod vodu, drugima je drži iznad vode. Sve su to, ovakve ili onakve, H(h)rvatske vode. 


   Ova dva slučaja pokazuju kakvu Hrvatsku želimo, kakvu nam nameću i na kakvu pristajemo – Hrvatsku koja nagrađuje pravomoćno osuđene političke poslušnike. Ovo je sukob trulog i nakaradnog sustava nasuprot mladim i progresivnim snagama. Pogodite tko pobjeđuje, imate jedan pokušaj. 


   I zato ljudi, ne sadite maline, ‘odite u Hrvatske vode!