Snimio Nenad REBERŠAK
Ni predsjednica niti premijer ne mogu više ništa jer su stvari otišle daleko pa će i posljedice biti dalekosežne. Ni Crkva niti Vlada nisu na vrijeme osudile Prcelin govor, ističe analitičar, dr. Ivan Rimac
Poslije poslanice predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović u kojoj je osudila ustaški režim, ali onda ga opet potpuno promašeno i neprimjereno izjednačila sa »zločinačkim« (!) poslijeratnim komunističkim režimom, dva sata poslije toga, morala se ipak svojim priopćenjem oglasiti i hrvatska Vlada.
Dominikanac fra Luka Prcela u nedjelju je u svojoj propovijedi izravno prenošenoj putem Hrvatske televizije, kazao da predsjednici ne može oprostiti što je osudila ustašku NDH i da ona nije bila ništa manje nezavisna nego današnja Hrvatska. Za razliku od Prcele koji ne oprašta, KGK je odmah potom u kratkoj Facebook poruci njemu oprostila tu kritiku i optimistično poručila »da se okrenemo budućnosti«. Dosta lepršavo, ali i skandalozno jer to nije samo pitanje njihovih osobnih odnosa pa čak i osobnih preferencija, nego potpuno relativiziranje jasne crkvene promocije ustaštva kao poželjne hrvatske društvene vrijednosti. Ona mu je to osobno mogla oprostiti, ali mi ostali ne možemo i ne smijemo.
I sve bi možda čak i ostalo na toj novoj blamaži predsjednice Republike, da poštovani gospodin fra Luka nije koji sat nakon mise još i dodatno objasnio što je mislio.
»Ja možda ono što osuđujem kod NDH, možda taj rasni zakon. Možda to nije bilo… Bilo je možda nekakvih zločina i tako dalje… Ali ja mislim da stvarno nije bila više zločinačka od bilo koje države u ratu u ondašnje vrijeme. Uostalom, NDH nije bombardirala nijedan grad. Ni u Srbiji, ni Smederevo ni Niš ni Beograd. Niti se borila izvan teritorija svoje domovine. Ako je Kolinda Grabar Kitarović morala i bila pod pritiskom Amerikanaca da govori da Nezavisna država Hrvatska nije bila nezavisna, ja se pitam koliko je nezavisna ova država«, malo je petljao ali i ‘objasnio’ fra Prcela.
Naravno da nije istina da se NDH nije borila izvan teritorija svoje domovine. Pripadnici 369. pojačane pješačke pukovnije, poznate i kao Hrvatska legija, su s Wehrmachtom opsjedali Staljingrad. A unutar svojih granica počinila je genocid nad Srbima, Židovima i Romima.
Kolinda Grabar Kitarović je po drugi put u posljednjih šest-sedam dana prozvala Vladu RH. Prvi put, još jako ljuta zbog toga što je bila izviždana u Novinarskom domu, prozvala je ministra Kovača te hrvatske veleposlanike i diplomate za koje se ponekad pita »zastupaju li neki od njih interese hrvatske države ili države primateljice kad se s njima apsolutno slažu u nekakvim priopćenjima i nekakvim kritikama Hrvatske«. Valjda zato ti neupućeni strani mediji »konstruiraju« lošu sliku o Hrvatskoj, kao o zemlji koja se fašizira.
Licemjerje Vlade
A u ponedjeljak je Grabar Kitarović na izvjesni način optužila Vladu da je nesložna i da i zbog njezinog nečinjenja jačaju podjele u zemlji.
Iako dva dana novinari nisu mogli dobiti niti slovca reakcije na Prcelinu propovijed, nakon Kolindine poslanice, oglasila se Vlada.
»Svako veličanje ustaškog režima i opravdanje njegovih zločina s bilo kojeg mjesta Vlada RH najoštrije osuđuje i drži apsolutno neprihvatljivim«.
I onda ono što je vrlo sporno, jer naprosto nije istinito – »Vlada RH već je u nekoliko navrata jasno osudila ustaški režim i zločine koji su se dogodili u ime tog istog režima«.
Ali, onda i ovo licemjerje – »stalno nametanje lažnih teza o ustašizaciji društva i neprihvatljivi istupi pojedinaca dio su šire kampanje s ciljem novih podjela u društvu i sprečavanja provođenja reformi i programa aktualne Vlade«. A unatoč pokušajima destabilizacije Vlade, ona je odlučna u provođenju reformi.
Dan poslije godišnjice NDH, kad je u Hrvatsku dolazio Nicholas Dean, izaslanik za holokaust američkog State Departmenta, odmah nakon što je predsjednica jasno osudila ustaški režim, pročitao je uz pomoć blesimetra svoju izjavu i premijer Tihomir Orešković. On je u ime Vlade i sebe osobno osudio zločine počinjene u ime ustaškog režima. Kad bismo sitničarili, mogli bismo kazati da nije osudio i sam ustaški režim. A dojam je »pojačao« podsjećanjem da je i blaženi kardinal Stepinac ustvrdio da je logor Jasenovac bio »najveća ljaga« za Hrvatsku. Izjava je bila iznuđena dolaskom američkog političara u Zagreb, baš u vrijeme kad su predstavnici židovske zajednice u Hrvatskoj odlučili da će bojkotirati tzv. službenu komemoraciju u logoru Jasenovac.
Antikomunistički manifest
Prethodno, jednu jedinu reakciju na temu fašizma i fašizacije Oreškovićeva vlada uputila je nekoliko dana nakon što se na osječkom stadionu, na utakmici Hrvatske i Izraela skandiralo »Za Dom spremni«. U tom nemuštom priopćenju su, onako uobičajeno za sadašnju vlast i sadašnji HDZ, osuđeni svi »totalitarni režimi«. Ne vidi se iz priopćenja čak niti u povodu čega je ono napisano. Vlada je tada osudila »svaki pokušaj degradacije dosegnutih demokratskih vrijednosti, govor mržnje i vrijeđanje. Vlada Republike Hrvatske osuđuje isticanje simbola i slogana totalitarističkih režima na sportskim borilištima kao neprihvatljivu i nepoželjnu pojavu.«
Dakle, »totalitarni režimi« ovdje su pisani u množini. Čak i kad bi priznali da je režim socijalističke Jugoslavije bio totalitaran, nikad nitko nije vidio da se srp i čekić ili crvena petokraka viju na zastavama i transparentima na stadionu, niti da se masovno pjeva »Budi se istok i zapad, budi se sjever i jug…«
Izjednačavati na bilo koji način ustaštvo i jednopartijski socijalistički sustav po bilo čemu, trenutačna je hrvatska anticivilizacijska sramota. Fašizam i komunizam se naprosto nigdje u Europi ne izjednačavaju, osim u ovom mandatu u Banskim dvorima, na Pantovčaku, na Markovom trgu i u središnjici HDZ-a. Nigdje se ne zabranjuju niti komunističke partije niti komunistički simboli.
Može se zaključiti da je alarm Grabar Kitarović zbog ideoloških podjela bio ovog puta izravno usmjeren na Vladu u kojoj traju svađe što blokira odlučivanje u zemlji, a onda ta letargija i pesimizam izaziva ideološke sukobe koji mogu lako izići izvan kontrole. Njezina je kritika ovog puta bila gotovo marksistička. Loša ekonomija izaziva fašizaciju društva.
No, radikalno desničarenje koje danas sve više uzima maha promovira već godinama Karamarko, on je začetnik ovog idejnog rata. Dakle, prvi potpredsjednik Vlade i šef najbrojnije stranke. Sve glavne teze radikalne desne revolucije iznesene su prije godinu dana u njegovom tzv. antikomunističkom manifestu.
»Svatko će u kući moći misliti što hoće, ali javno će morati poštovati temeljne vrijednosti hrvatske države: Domovinski rat, branitelje, naše poginule, Franju Tuđmana i Gojka Šuška« – tako je prijetio Karamarko još dalekog svibnja 2014. godine.
Dakle, oko toga tko je počeo »rat« nema baš nikakve sumnje. Počeo ga je Karamarko. A onda je odabirom ljubitelja NDH Hasanbegovića za ministara kulture i Mije Crnoje, koji je inzistirao na izradi registra izdajnika, za ministra branitelja jasno pokazao da je mislio ozbiljno i da će mu osnovna politička nit vodilja zaista biti stvaranje neprijatelja, isljeđivanje, egzorcizam, politika podjela, progon »izdajnika«.
– Vlada u svom sastavu ima osobe koje su bile već ocijenjene kao problematične što se tiče ekstremnih stavova, a reagira samo onda kad vanjski faktori upozore da je situacija u državi prešla granice. Sudeći po aferi Karamarko, reforme su smokvin list za afere koje treba prikriti kad dođu u kritičnu fazu. Vlada nije u srijedu raspravljala o Karamarku nego o puštanju u javni prostor balona oko toga što će se prodati. To je bila samo hitna reakcija da se spriječi veća šteta iz ove političke sfere, štete nastale iz Karamarkove afere, govori nam analitičar, dr. Ivan Rimac.
Na koga je mislio Petrov?
Dakle, Vlada je djelomično kadrovirana u duhu desnog totalitarizma, da se poslužimo eufemizmom, i to u ključnom svjetonazorskom sektoru kulture. Zato američki Foreign Policy piše vrlo otvoreno da je Hasanbegović »neprikriveni i ustrajni fašist«.
HDZ je takav kakav je, a Most i Orešković sekundiraju. Jer Orešković je za Hasanbegovića već nekoliko puta kazao da ga podupire. Most se jedino bio usprotivio najavi lustracije.
Božo Petrov u intervjuu Radio Dalmaciji na novinarsko pitanje slaže li se s tim da je na djelu fašizacija društva, kaže da se ne slaže, ali kaže i ovo: »Ovo što se sada stavlja neki pridjev fašistoidni ili bilo što slično je pokazatelj male, ekstremne skupine ljudi koji su samo zbog mogućnosti nekakvog sudjelovanja u Vladi dobili mogućnost malo se jače medijski prezentirati. I to je ogroman problem. Mislim da bi oni to trebali riješiti unutar svojih redova. Ali ogromna većina saborskih zastupnika i Vlade nema nikakvog doticaja s takvom vrstom politike, dapače, suprotno«.
Na koga je mislio Petrov? Sigurno na HSP Ante Starčević, na Peru Ćorića i Ivana Tepeša. Oni su, dakle, dobili priliku jače se medijski prezentirati i to je ogroman problem. Dakle, i Petrov priznaje da ipak onoga što bi moglo dobiti pridjev ‘fašistoidni’ u Vladi – ipak ima.
Danas u jeku afere Ane i Tomislava Karamarka, čini da je i postavljanje Hasanbegovića, pa i Tepeša i Ćorića, zapravo bilo paravan da bi se moglo »privatizirati« još ono što je ostalo. Da se skrene pažnja s pravih stvari kako bi se lopovima što čvrsto držale ljestve. Uvijek je tako i bilo – dok je desna ruka na srcu, onom drugom su hvatali tuđe džepove.
