Kriza je najviše pogodila nekvalificirane radnike, osim gubitka posla oni su suočeni i s najmanjom stabilnošću radnih mjesta, a nakon što je prošao prvi nalet krize ta se pošast prelila na srednje kvalificirane radnike
ZAGREB Hrvatska je, uz Grčku, Portugal, Španjolsku, Latviju, Litvu i Bugarsku, jedna od sedam zemlja članica Europske unije koja je krizi izgubila više od deset posto radnih mjesta, pokazuje to izvješće Europske komisije o kretanjima na tržištu rada u razdoblju od 2008. do 2013. godine. I dok je u Hrvatskoj, Bugarskoj i Irskoj nestalo nešto više od deset posto radnih mjesta, u ostalim članicama koje drže vrh ove nesretne ljestvice izgubljeno je više od 15 pa čak i 20 posto radnih mjesta. Samo u pet zemalja, Austriji, Belgiji, Njemačkoj, Malti i Švedskoj, broj radnih mjesta vratio se na razinu prije krize, dok je u ostalima pao u prosjeku 4,6 posto.
Europsko izvješće potvrđuju i brojke iz aktualnih hrvatskih statistika: broj osiguranika, dakle onih koji plaćaju doprinose za mirovinski staž pao je od prosinca 2008. godine dosad za čak 182 tisuće, broj umirovljenika povećao se za 68 tisuća, a broj nezaposlenih veći je za 120 tisuća.
Posao su u cijeloj Uniji, pa tako i u Hrvatskoj najviše gubili nekvalificirani radnici, oni s nižom stručnom spremom, pogotovu u građevinskom sektoru, ali i prerađivačkoj, posebice, metalskoj industriji. U svim zemljama stradalo je i uredsko osoblje, dok se povećala potražnja za specifičnim zanimanjima u administraciji, a posebno se cijene vještine upravljanja.
Osim gubitka posla vojsku od oko 218 milijuna radnika u Europskoj uniji, što je za 2,6 posto manje nego na početku krize, pogodili su i uvjeti zapošljavanja. Njihova su prava sve manja, pa je od 2008. do 2013. godini čak 58 posto ljudi koji su u tom vremenu zaposleni potpisalo privremene ugovore, ugovore na skraćeno radno vrijeme i ugovore koji nude lošije uvjete od standardnih za to zanimanje. Iako Hrvatska ne spada u sam europski vrh po takvom zapošljavanju, jer je, primjerice, samo deset posto novozaposlenih zaposleno na skraćeno radno vrijeme, nove izmjene zakona o radu i liberalizacija agencijskog zapošljavanja i to bi mogle izmijeniti. Takve su ugovore, ističe izvješće Europske komisije, građani Unije uglavnom bili prisiljeni prihvatiti, a kako se ne nazire mogućnost promjene, pitanje je što će biti s profesionalnim razvojem i pravima tih radnika kroz čitav njihov radni vijek.