U društvu Bugarske i Rumunjske

Hrvatska spremna postati vanjskom granicom EU

Irena Frlan Gašparović

EU je Hrvatskoj na raspolaganje stavila 120 milijuna eura za pripreme. Samo manji dio tog novca dosad je potrošen, a rok za njihovo iskorištavanje je 23. srpnja 2016.



Na stanici za Schengen uskoro će vladati prava gužva: Hrvatska će se sredinom godine i formalno priključiti državama, poput Bugarske i Rumunjske, koje se pokušavaju ukrcati u »šengenski« autobus, kako bi bile dio prostora slobodnog kretanja u kojem nema kontrola na granicama između zemalja članica schengenskog prostora.


  Pristupanje Schengenu prioritet je hrvatske Vlade u europskim poslovima. Zato je ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić sredinom ožujka predao europskom povjereniku za unutarnje poslove i migracije Dimitrisu Avramopolusu izjavu Vlade da je Hrvatska od 1. srpnja spremna za početak Schengenske evaluacije. Prvi evaluacijski posjet ministar očekuje sljedeće godine. Tijekom tehničke evaluacije europski stručnjaci procjenjuju je li Hrvatska spremna da njezina granica prema ne-članicama EU-a postane vanjska granica Unije, a taj »ispit« obično traje oko godinu dana. Nakon toga, priznao je tada i ministar, »slijedi onaj, možda i teži put, a to je političko lobiranje za glas svake države članice da se i potvrdi naš ulazak u Schengen«, budući da je pristupanje Schengenu politička odluka koja se donosi jednoglasno.


  No, bez tehničke spremnosti Hrvatska ne bi ni dobila priliku za političko lobiranje pa se stoga već mjesecima radi na izgradnji graničnih prijelaza, objekata za smještaj policijskih službenika uz granicu, kupovini opreme, brodova, helikoptera, čak i zrakoplova, te raspoređivanju policajaca na vanjsku granicu. Kad je Hrvatska pristupila EU, Unija joj je na raspolaganje stavila 120 milijuna eura, da ih potroši upravo za te pripreme. Samo manji dio tog novca dosad je potrošen, a rok za iskorištavanje tih sredstava je 23. srpnja 2016. godine.




  Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), europskim novcem dosad je uglavnom kupljena sitnija oprema. Primjerice, nešto manje od 70 tisuća eura potrošeno je na 115 uređaja za provjeru isprava s mobilnim umetkom. Trideset uređaja za utvrđivanje autentičnosti isprava s kamerom i printerom koštalo je oko 670 tisuća eura. Za detektore otkucaja srca plaćeno je ukupno oko 240 tisuća eura. Detektori ugljičnog dioksida – 41 komad – stajali su nešto manje od 56 tisuća eura.


Izgradnja postaja


No, podatci koje smo dobili od MUP-a pokazuju da velike nabavke tek trebaju biti dovršene. Među ostalim, riječ je o patrolnim brodovima, helikopteru i zrakoplovu za nadzor granice, patrolnim vozilima s policijskom opremom… Za veći dio tih plovila, letjelica i vozila zasad je ugovorena kupnja, ali nisu isporučena niti plaćena. Možda zvuči ironično, ali da bi se ukrcala na »šengenski« autobus, Hrvatska će doista nabaviti i – šengenski autobus. Ta je nabavka predviđena u Schengenskom akcijskom planu: kupit ćemo jedan »autobus«, a njegova je procijenjena cijena 70 tisuća eura. No, »autobus« je zapravo kombi, pojasnili su nam u MUP-u, dodavši da je riječ o vozilu koje ima uređaje za naprednu kontrolu dokumenata, spojeno je na informacijski sustav MUP-a, a može imati i termoviziju.



Stručnjak za geopolitiku, profesor Vlatko Cvrtila smatra da je pred Hrvatskom zahtjevna zadaća jer je za EU bitno da morsku granicu i granicu prema zemljama u regiji, osobito BiH, »stavi u režim schengenske kontrole«. Hrvatska je jako bitna komponenta za osiguranje kopnene granice i granice na Jadranu zbog velikog pritiska imigranata koji žele krenuti ka europskom prostoru.  – Bit će vrlo strogi u procjeni nepropusnosti naših vanjskih granica, uvjeren je Cvrtila, koji, međutim, napominje da to neće biti neprimjeren pritisak, nego će dovesti do toga da »budemo jako spremni i opremljeni« što će biti velika korist i za Hrvatsku jer će joj omogućiti da njezin sustav bude podignut na novu razinu spremnosti i da se sve potencijalne prijetnje mogu pravovremeno uočiti.


  Paralelno s kupnjom opreme, radi se i na izgradnji postaja granične policije, primjerice, na Bajakovu i u Slavonskom Brodu, te na izgradnji objekata za smještaj policijskih službenika, ali i u tim slučajevima zasad se traže građevinske dozvole, pa prava gradnja još nije počela.


  Međutim, novac koji je u posljednjih godinu i pol EU stavila na raspolaganje Hrvatskoj, nije jedini financijski izdatak za pripreme za Schengen. Sredinom ožujka, »gostujući« na zajedničkoj sjednici saborskog Odbora za europske poslove i Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost, ministar Ostojić iznio je podatak da je Hrvatska dosad, kroz niz godina i razne nacionalne i europske izvore financiranja, u pripreme uložila čak tri i pol milijarde kuna.


  Osim opremanja granične policije i graničnih prijelaza, Hrvatska mora i popuniti vanjsku granicu s još oko tisuću policajaca. Na vanjskoj granici trenutno je 4.861 granični policajac, a po schengenskim kriterijima trebalo bi ih biti 5.825. »Razlika će se popuniti do početka Schengenske evaluacije prijemom novih policajaca i dijelom preraspodjelom s unutarnje granice«, ističu u MUP-u.


  Na unutarnjim granicama – onima prema članicama Europske unije – trenutno je raspoređen 1.201 policajac. Kad budemo u Schengenu, bit će ih 475. Ostali će očito biti prebačeni na vanjsku granicu, što, prema sadašnjoj situaciji, znači da bi se trebalo zaposliti dvjestotinjak novih policajaca, ako MUP ne pronađe još neku »unutarnju« rezervu.


Spremnost diplomacije


Ministarstvo unutarnjih poslova, međutim, nije jedino koje se priprema za schengensku evaluaciju. Europski stručnjaci provjeravat će i spremnost diplomacije, odnosno hrvatskih veleposlanstava i konzulata u tzv. trećim zemljama, zemljama koje nisu članice EU-a, i u kojima će se, nakon što Hrvatska postane dio Schengena, izdavati schengenske vize koje će vrijediti ne samo za Hrvatsku, nego i za druge članice tog prostora. Ni tu neće biti nikakvih popusta, tvrde diplomatski izvori. Pregledavat će se sve, od toga na koji se način čuvaju naljepnice viza, koliko često se mijenjaju lozinke na računalima, ima li računalo na kojem se nalazi sustav za izdavanje viza vezu s internetom (a ne bi je smjelo imati), gdje su postavljene kamere koje gledaju prema sefu u kojem se čuvaju naljepnice viza, postoji li u prostoru sa serverima klima uređaj kako se serveri ne bi pregrijavali… Ne toleriraju se propusti tipa da konzularni službenik ima »šalabahter« sa šifrom za sef u kojem su naljepnice viza. Sve to u zadnje vrijeme marljivo uče diplomati, kao što uče i kako prepoznati krivotvorene dokumente: uz pomoć stručnjaka iz drugih članica EU-a, poput Austrije, na nekoliko su tečajeva već prošli obuku kako uz pomoć, primjerice, povećala i UV lampe, otkriti da je putovnica ili viza u putovnici lažna.


  Ali, ništa od toga neće biti samo po sebi dovoljno da bi Hrvatska pristupila Schengenu. Na to će utjecati i niz drugih faktora, slažu se stručnjaci s kojima smo razgovarali.


  Sveučilišni profesor Mirko Bilandžić, koji se godinama bavi izučavanjem fenomena terorizma, ističe da će na odluku »svakako utjecati i procjene u pogledu rizika regionalne sigurnosti kada je u pitanju RH, ali i krizna žarišta međunarodne sigurnosti, kao što su Ukrajina, Sirija, Islamska država«.


Rješenje ili dio problema


– Dodatno, evaluacijski proces ukupne pripremljenosti i sposobnosti za Schengen će potrajati duže razdoblje, a s obzirom na dinamizam svjetskih kretanja i sigurnosnih neizvjesnosti utjecaj svakog od faktora može se promijeniti, a ne može se ni isključiti pojava novih odlučujućih faktora. Konačno, politički pristup EU u odnosu na ukupne okolnosti, a u relaciji spram aplikacije Hrvatske kretat će se u rasponu između dviju krajnosti: Schengen kao rješenje ili Schengen kao dio problema«, navodi naš sugovornik.


  – Primjena prvog načela ne bi bila povoljna za Hrvatsku. No, analiza unutarnje sigurnosti EU ovog trenutka ukazuje da je Schengen dio problema. Naime, ugrožavanja EU posljednjih godina, ako se razmatra teroristička prijetnja, primjerice posljednji teroristički udari u Parizu i Kopenhagenu, nisu bila uvezena, dolazila su iznutra, iz okvira EU, što nameće potrebu preispitivanja strategija sigurnosti EU«, smatra profesor Bilandžić. Prema njemu, za ocjenu ulaska Hrvatske u Schengen važne su tri dimenzije.


  »Prvo, povijesno Hrvatska je dokazala da može biti vanjski štit EU. Drugo, Hrvatska je uložila znatne resurse u primjenu schengenskih standarda čime dokazuje posvećenost europskoj sigurnosti. Treće, ugrožavanja unutarnje sigurnosti EU posljednjih godina ni na koji način nisu povezana s Hrvatskom i nema nikakvih indikatora koji dokazuju da Hrvatska ulaskom u Schengen ne bi ispunila svoju zadaću i pridonijela sigurnosti EU. Sasvim suprotno, analize sigurnosnih procesa i izvora ugrožavanja kako regionalnih tako i međunarodnih, ukazuju da profesionalnu racionalnost odluke o prijamu Hrvatske u »schengensko područje«. Stoga bi politička odluka o neprimanju Hrvatske u Schengen možda bila i nepravedna, naravno pod uvjetom pozitivne evaluacije«, procjenjuje profesor Bilandžić.