Proklamirani pijetet

Hrvatska se mora iskreno suočiti s tragedijom Jasenovca. Škole bi trebale imati obavezu tamo voditi učenike

Tihomir Ponoš

Njujorška izložba o Jasenovcu pokazuje neprincipijelan odnos prema prošlosti, a takav odnos imaju i Srbija i Hrvatska, kaže povjesničar Hrvoje Klasić koji žali što je Jasenovac na ovakav način izronio kao tema u povodu Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta



Ustaški koncentracijski logor Jasenovac i dalje je sredstvo kojim se vodi politika, bez obzira na proklamirani pijetet prema žrtvama tog logora (i ustaškog režima uopće), a tadašnje žrtve pogodno su sredstvo za međudržavne političke obračune i u 21. stoljeću. Svjedočimo tome i posljednjih dana, a u centru rasprave je izložba »Jasenovac – pravo na nezaborav« iza koje stoji skupina GH7 povjesničara iz sedam zemalja, a koju je poduprla Republika Srbija. U korijenu spora je broj žrtava jasenovačkog logora, a zbog istupa ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića na otvaranju izložbe u New Yorku, hrvatsko Ministarstvo vanjskih i europskih poslova uputilo je notu Srbiji.



Mit o jasenovačkih 700.000 žrtava bio je veoma snažan. Jedan od onih koji mu se protivio bio je i Franjo Tuđman, a godine 1981. Školska knjiga objavila je Enciklopediju hrvatske povijesti i kulture, a povjesničar dr. Ivan Jelić napisao je tekst o jasenovačkom logoru u kojem je naveo da je u njemu ubijeno više desetaka tisuća ljudi. SUBNOR je pokrenuo hajku na knjigu (bila je povučena), ali i na Jelića kojem je zabranjen daljnji uređivački rad. Koncem osamdesetih godina brojku o 700.000 žrtava intenzivno je propagirao Milan Bulajić i politički instrumentalizirao u vrijeme vladavine Slobodana Miloševića, a u seriji polemičkih tekstova tome se usprotivio Ljubo Boban. Proces raspada Jugoslavije donio je novo poigravanje brojem žrtava, pa se u pretjerivanju otišlo i do 1,5 milijuna (samo srpskih) žrtava, a s druge je strane Komisija za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Republike Hrvatske utvrdila nešto više od dvije tisuće žrtava logora.



»Okolo« do UN-a




Na izložbi se ponovo htjelo istaknuti brojku o 700.000 žrtava Jasenovca, no taj je izložbeni pano nakon intervencije Ministarstva vanjskih i europskih poslova uklonjen. Za povjesničare spor o broju žrtava pripada prošlosti, a sadašnje isticanje brojke od 700.000 žrtava osuđuju kao političku manipulaciju.


Predsjednica Upravnog vijeća Javne ustanove spomen-područja Jasenovac Nataša Mataušić izjavila je za naš list da tu instituciju, kada je riječ o njujorškoj izložbi, nitko nije ništa tražio niti ju je konzultirao. Pojasnila je da je izložba došla »okolo« u UN. Naime, organizator izložbe nije Republika Srbija, pa nije ni tražena suglasnost Republike Hrvatske, već je organizator udruga.


– Maknuta su dva panoa, među kojima i onaj na kojem je bila navedena brojka od 700.000 žrtava i zahvalni smo Ministarstvu vanjskih i europskih poslova na trudu koje je uložilo, kazala je Mataušić. Sama izložba prethodno je postavljena i u Beogradu, nju su stručnjaci iz JUSP-a Jasenovac vidjeli, a ocjena je Mataušić da je namjera izložbe prezentirati sve Hrvate kao ustaše. Procijenila je da bi u sljedećem koraku ta izložba mogla biti postavljena u Izraelu i kazala da ne zna zašto bi, na temelju kojih kvalifikacija, Gideon Greif, glavni autor izložbe, bio nadležan za Jasenovac. Problem je i u tome što »službena politika Srbije ide za tim da prizna 700.000 žrtava«, navodi Mataušić.


U stručnim krugovima o pitanju broja žrtava postignuto je suglasje. JUSP Jasenovac na svojoj internetskoj stranici navodi brojku od 83.145 poimenično utvrđenih žrtava logora. Uobičajeno se govori o brojci od 80.000 do 100.000 žrtava. Mataušić kaže i da ozbiljni povjesničari u Srbiji poput Milana Koljanina i Olgice Manojlović Pinar spominje tu brojku, a tu brojku navodi i Muzej holokausta u Washingtonu. Muzej žrtava genocida u Beogradu na svom popisu navodi oko 86.000 žrtava, a kao najvišu navodi brojku od 130.000 do 150.000 žrtava.


Mataušić je kazala i da je predložila da Hrvatska napravi izložbu o Sajmištu, logoru koji se nalazio na teritoriju NDH, kojim je upravljao Treći Reich, a Židove u taj logor iz Srbije je deportirala vlada Milana Nedića. Ocijenila je i da nije loša ideja to da Hrvatska organizira izložbu o Jasenovcu.



Brojka od 700.000 žrtava logora u Jasenovcu desetljećima je službeno bila neupitna u Jugoslaviji, baš kao i brojka od 1.706.000 poginulih u ratu. O potonjoj je brojci govorio Tito na velikom mitingu u Ljubljani u svibnju 1945. godine i kazao da je toliko ljudi palo za slobodu, što znači da je iz te brojke isključio poginule i ubijene ustaše, četnike, domobrane, belogardejce, ljotićevce, baliste i druge. Potom je tu brojku Jugoslavija predočila kao službenu na Pariškoj mirovnoj konferenciji na kojoj se raspravljalo i o ratnoj odšteti. Demografi Bogoljub Kočović i Vladimir Žerjavić osporili su tu brojku, ustvrdivši da je poginulo, prema Kočoviću 1.014.000 ljudi u Jugoslaviji, a prema Žerjaviću 1.027.000.



Neprincipijelnost


Povjesničar s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Hrvoje Klasić izrazio je žaljenje zbog toga što je Jasenovac na ovakav način izronio kao tema u povodu 27. siječnja, Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta.


– Govoriti o holokaustu samo 27. siječnja i o Jasenovcu samo na dan proboja znači da se društvo ne suočava iskreno s tim događajima, ustvrdio je Klasić. Slučaj njujorške izložbe pokazuje neprincipijelan odnos prema prošlosti, a takav odnos imaju, tvrdi Klasić, obje strane, i Srbija i Hrvatska. Klasić apsolutno osuđuje bilo kakvo poigravanje brojkama, ali »reakcija je usmjerena na brojku, a pravo je pitanje karaktera NDH i logora«.


– Političari iz Srbije koji ne govore protiv rehabilitacije Milana Nedića i Draže Mihailovića, koji traže da se podigne spomenik Slobodanu Miloševiću, a do prije nekoliko godina su se zalagali za to da se po Ratku Mladiću imenuje bulevar, ti političari su zadnji koji svoje aktivnosti mogu tumačiti na humanističkom principu, kazao je Klasić i svemu tome pridodao pojedine zastupnike iz Narodne skupštine Srbije koji negiraju zločin počinjen u Srebrenici.


Hrvatskoj strani, konkretno Vladi prigovorio je zbog financijskog potpomaganja društva kvazipovjesničara koji negiraju Jasenovac, a hrvatskom društvu to što 27 godina tolerirali ulice nazvane po ustaškom doglavniku, Mili Budaku, koji je potpisao rasne zakone.


– Društvu u kojem se to događa, društvu u kojem se na ulicama i na stadionima vide i izvikuju obilježja ustaškog pokreta, tom društvu se kao bumerang vraća takva neprincipijelnost. U Ustavu je zapisan antifašizam, 22. lipnja se obilježava kao Dan antifašističke borbe, a žmiri se na i veliča se najcrnji period hrvatske povijesti, kazao je Klasić i dodao da bi Vlada trebala obvezati škole da učenike vode u Jasenovac.