Je li sve baš transparentno kako to tvrde u Upravi i Vladi, hoće li Uljanik dobiti strateškog partnera? Zašto porezni obveznici milijardama kuna moraju još spašavati i brodogradnju? S ministrom gospodarstva Darkom Horvatom u Dnevniku Nove TV razgovarao je Mislav Bago.

Za početak, možete li mi reći, danas ste sazvali sindikaliste, Upravu, svi ste se sastali i ipak uopće nismo doznali kojih su to šest potencijalnih strateških investitora za kupovinu Uljanika? Nije li to sve skupa malo neozbiljno?

Mi smo danas nakon dugo vremena za zajedničkim stolom imali potpuni konsenzus. I Ministarstvo gospodarstva i sindikati i Uprava i nadzorni odbor i ministarstvo financija konstatirali su da je šest partnera bilo u data roomu, da u ovom trenutku imamo ponude koje će se verificirati i analizirati. Molim i vas i hrvatsku javnost da budemo strpljivi još nekoliko dana da nam Uprava tu analizu napravi i da nam predstavi i one partnere koji su bili u data roomu i one koji su dali ponudu.

Podrazumijeva li to kada se napravi analiza da ćemo znati tko su ti investitori i koliko toga nude? Uljaniku je potreban novac. Hoće li to biti glavni kriterij – onaj tko direktno odmah ponudi keš?

Mi već duže vrijeme nastojimo pronaći partnera koji će ne samo htjeti, već i financijski moći pratiti državu u fazi restrukturiranja.

Vi ste sami rekli pola – pola, ali hoće li kriterij ako odaberete investitora to biti onaj koji je odmah spreman uložiti novac?

Priču pola-pola nije izrekao ministar gospodarstva. Pola-pola je pravilo Europske komisije. Participacija partnera može biti i veća, mi se nadamo da će možda i biti. Ono što je releventno jest da ponude koje su pristigle daju nadu da ćemo u jednom trenutku imati partnera koji može financijski pratiti restrukturiranje.

Mi sada razgovaramo kao o jetiju. Svi smo čuli da postoji, ali nitko ga nije vidio. Vi ćete tražiti od građana da u sljedećem razdoblju daju najmanje tri milijarde, a nitko nema pojma o ničemu.

I vi kao mediji, i cijela hrvatska javnost u sljedećih nekoliko dana saznat će potpunu informaciju tko je sve potpisao pismo namjere kada je ušao u data room, pod kakvim uvjetima želi u restrukturiranje i kakva je ozbiljnost ponude.

Kao ministar, možete li vi objasniti građanima zašto mi moramo ukucati još tri milijarde u brodogradnju?

Svjestan sam optužbi, koje prvenstveno idu na moje ime, da u ovom trenutku u knjizi narudžbi ima samo tri narudžbe, a nekoć ih je bilo 17. Dakle, upravo takvih 17 narudžbi i ove koje u ovom trenutku jesu u fazi izgradnje, vrlo nekorektnim stavom i ugovorima donijele su brodogradnju u ovakvu situaciju.

Je li netko onda trebao podnijeti kaznenu prijavu protiv te Uprave koja je na taj način sklapala ugovore da si u startu znao si brodogradilištu donio minus. Je li logično da ova Uprava podnese kaznenu prijavu protiv bivše Uprave?

Takvu odluku neće donistiti ministar gospodarstva niti ja osobno. Postoje institucije ove države i čimbenici ovog procesa.

Da ste vi na poziciji predsjednika Uprave, biste li vi to učinili?

Malo prije ste me optuživali za rekla-kazala, a sad to tražite od mene. Dakle, verifikator cijelog ovog procesa, kada izađemo iz vremenskog perioda koji je uprava ispotpisivala sa svim partnerima koji su iskazali interes je tu za koji dan. Istog trenutka kada te obveze nestanu hrvatska će javnost dobiti sve relevantne podatke i iznose koji su potrebni da bi se stvorila zdrava jezgra brodogradnje i u Puli i u Rijeci.

Sad ste rekli i Pula i Rijeka. Je li upitno da se Pula zatvori, a samo Rijeka opstane?

Opstat će i Pula i Rijeka, ali pod potpuno drugačijim obrascima.

Znači li to da će biti puno manje ljudi koji će tamo raditi?

U ovom trenutku nije ključni priporitet sačuvati baš svako radno mjesto, već je ključni prioritet osigurati opstanak brodogradnje. A radna mjesta će se dogoditi nakon toga.

Znači u interesu brorogradnje je da bi i duplo manje radnika mogo raditi, samo da opstanu brodogradilišta.

U interesu je osmisliti model funkcioniranja brodogradnje na dohodovnoj osnovi kao što to rade mnoga brodogradilišta u Europi, ja sam svjestan da postoje i u Hrvatskoj brodograditelji koji su opstalii i bez državne potpore. Mogu li to i u Puli i Rijeci? Ja mislim da da.

Biste li kao ministar mogli prošetati ulicama Hrvatske i objsniti ljudima da ste opet dali 3 milijarde brodogradnji?

Podsjetit ću vas da je Hrvatska članica EU i da je Hrvatska odgovorna država te da ova vlada mora ispuniti obveze nekih prijašnjih vlada.

Točno. I sve vlade u posljendjih 30 godina su krive. Ali zašto spašavamo nešto kada nam to očito ne ide?

Da budemo na čisto. Ovo nije priča spašavanja nečega već stvaranja uvjeta da garancija koju daje Vlada RH i sutra i u narednom periodu bude vjerodostojan identifikator onoga iza čega država stoji. Mi ne možemo razmišljati i povoditi se za osjećajima. Neka od vlada je obvezu preuzela, ova vlada je došla u sanaciju da takve odluke mora sanirati. Mora jednostavno.

Tri milijarde nove sanacije je kao da ste svakom zaposleniku Uljanika dali milijun kuna.

Kad krenete zbrajati i oduzimati brojke do kojih smo došli, a to je 35 milijardi kuna, da smo davali svim zaposlenicima plaće u zadnjih 15 godina, upravo tih 35 milijardi bi bilo dovoljno da svi ti zaposlenici budu na plaći.

Sljedeći tjedan 3. Maj ide u stečaj. Je li stečaj kraj ili je novi početak?

Postaviti tezu da „3. maj“ ide u stečaj 6. veljače, ja se s tom tezom ne slažem. Ja radim sve da 6. veljače „3. maj“ ne ode u stečaj.

Da ne budete grobar brodogradnje?

Neću biti grobar brodogradnje već grobar jednog modela koji je istrošen i ne daj bože da se ikad više vrati u Hrvatsku.