Šestorica političkih i vojnih dužnosnika nekadašnje Herceg Bosne optuženi su za etničko čišćenje muslimana i nehrvata te za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu kojem su na čelu bili Franjo Tuđman i ministar Gojko Šušak, s ciljem odcjepljenja Herceg Bosne i stvaranja Velike Hrvatske
Kada je u studenome prošle godine žalbeno vijeće Haškoga suda donijelo oslobađajuću presudu generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču, premijer Zoran Milanović tada je izjavio da mu je pao veliki teret s ramena, na što ga je ovih dana podsjetio i novinar BBC-a Stephen Sackur u emisiji Hardtalk. Međutim, novi neugodan teret mogao bi se već u srijedu ponovno strovaliti na Milanovićeva ramena. U slučaju da Haški sud – svega mjesec dana uoči ulaska Hrvatske u Europsku uniju – Hrvatsku proglasi krivom za agresiju na Bosnu i Hercegovinu, odnosno za sudjelovanje u međunarodnom oružanom sukobu na teritoriju BiH, budući da Haški sud ne sankcionira agresiju, to bi po Hrvatsku imalo krajnje neugodne međunarodnopravne konzekvence.
Viša razina
Haški će sud u srijedu objaviti prvostupanjsku presudu šestorici političkih i vojnih dužnosnika nekadašnje Herceg Bosne, koja se sa strahom očekuje u Hercegovini, ali i u političkim krugovima u Zagrebu. Jadranko Prlić, Slobodan Praljak, Milivoj Petković, Valentin Ćorić, Bruno Stojić i Berislav Pušić optuženi su za etničko čišćenje muslimana i nehrvata te za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu kojem su na čelu bio pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tuđman i njegov ministar rata Gojko Šušak, s ciljem odcjepljenja Herceg Bosne i stvaranja Velike Hrvatske.
Dan poslije izricanja presude čelnicima Herceg Bosne Haški će sud objaviti i prvostupanjsku presudu bivšim čelnicima srpske službe državne sigurnosti Jovici Stanišiću i Frenkiju Simatoviću, optuženima za zločine u Hrvatskoj i BiH.
Oni su optuženi da su kao ključni pripadnici udruženog zločinačkog pothvata kojem je na čelu bio Slobodan Milošević ubijali, deportirali, prisilno preselili i prognali tisuće nesrba s velikih područja Hrvatske i BiH. Proces Stanišiću i Simatoviću iznimno je važan za Hrvatsku jer se tim procesom, ako sudsko vijeće prihvati teze tužiteljstva koje za optuženike zahtijeva doživotni zatvor, potvrđuje sudjelovanje Srbije u agresiji na Hrvatsku i BiH, suprotno težnjama Beograda da ratove u Hrvatskoj i BiH predstavi kao građanske ratove i unutrašnje sukobe.
U ranijim haškim procesima dokazano je da je rat Hrvata i muslimana u BiH bio međunarodni sukob, no u ovom slučaju tužiteljstvo je upletenost Hrvatske podignulo na još višu razinu. Optužba tvrdi kako je HVO, vojna sila Herceg Bosne, zapravo bio »okupacijska vojska« na područjima s kojih je protjerana legalna vlast BiH, pri čemu je vlast u Zagrebu optužena za izravnu i sveobuhvatnu kontrolu, bez posrednika, nad Herceg Bosnom. To pak znači da je Zagreb imao potpunu kontrolu nad svime što se događalo u tom sukobu. Dakle, rat s muslimanima vođen iz Zagreba, a ne iz Gruda, a HVO onda zapravo postaje dio Hrvatske vojske.
U ranijim je procesima tužiteljstvo dokazivalo da je službena vlast u Zagrebu imala sveopću (engl. overall) kontrolu, dok u ovome dokazuje efektivnu (engl. effective) kontrolu Zagreba nad Herceg Bosnom i HVO-om, što je u pravnom smislu snažniji stupanj kontrole od, primjerice, kontrole što ju je Beograd imao nad Palama. A ako takvo viđenje tužiteljstva potvrdi i sudsko vijeće, Hrvatsku će nakon dva desetljeća sustići neugodne međunarodnopravne posljedice Tuđmanove herceg-bosanske avanture. Osuđujuća presuda zasigurno bi dala snažan zamah zagovornicima izjednačavanja odgovornosti Srbije i Hrvatske za rat. Posljedice bi trpjela Hrvatska, ali i Hrvati u BiH.
Ratna odšteta
Rijetko koji haški predmet oslikava funkcioniranje Haškoga suda, koji je ovih dana proslavio 20. obljetnicu, od suđenja za Herceg Bosnu. To je najopsežniji i najkompleksniji, ali i najdulji haški proces. Optuženici su se dobrovoljno predali Haškom sudu 2004., a suđenje je počelo dvije godine kasnije. Dakle, proces traje više od devet godina.
Tužiteljstvo za optužene traži dugogodišnje zatvorske kazne: po 40 godina za Prlića, Stojića, Praljka i Petkovića, 35 za Ćorića i 25 za Pušića. Obrane svih optuženih traže oslobađajuće presude.
Iako se znaju čuti i drukčije najave, pogotovo nakon nedavnog rušenja Tuđmanovog »hrvatskog zločinačkog pothvata« na procesu hrvatskim generalima, obrane šestorice nisu odveć optimistične.
Nijedna obrana nije nijekala da su se dogodili teški zločini, no svaki od optuženih branio je sebe, bez zajedničkog koncepta obrane, prebacujući krivnju ili na one druge (recimo vojnici na političare i obratno), ili na one koji su sada pokojni, primjerice Matu Bobana.
Mizerna pozornost koju je predmet Herceg Bosna privukao u Hrvatskoj obrnuto je proporcionalna njegovoj važnosti za Zagreb. U ovom je procesu inkriminiran je bivši hrvatski vojni i politički vrh, optužen za agresiju na BiH. Na optuženičkoj je klupi Tuđmanova politika prema BiH, njegova opsjednutost obnovom Banovine Hrvatske, njegovi stenogrami s Pantovčaka, u kojima stoji i kako je jednom zgodom, 27. prosinca 1991., izjavio i to kako je došao trenutak »da iskoristimo priliku i okupimo hrvatski narod unutar najširih mogućih granica«. Dvojica optuženih, generali Praljak i Petković, i formalno su bili na visokim vojnim dužnostima u Hrvatskoj vojsci prije, ali i poslije ratovanja u BiH, tako da neki misle da bi sudska potvrda Tuđmanovog zločinačkog pothvata u BiH mogla otvoriti i pitanje ratne odštete.
