Naši izvori iz DORH-a, koji će se najvjerojatnije službeno oglasiti sutra, kažu da je Hernadiju pozive slao i sam DORH, dok je predmet bio u fazi istrage, ali i domaći sudovi i to putem međunarodne pravne pomoći. Na to je mađarsko Ministarstvo pravosuđa koje je trebalo proslijediti poziv Hernadiju, odgovorilo odbijenicom pravdajući to zaštitom nacionalnih interesa.  

“Pojavio sam se pred mađarskim pravnim tijelima, pred državnim odvjetništvom, na policiji i dao sam detaljan iskaz i predao sam sve dokaze kojima sam raspolagao. A isto su činili i moji kolege. A isto tako su postupili i drugi mađarski i ne mađarski državljani u tom postupku. Dakako, u tim inicijativama koje su krenule iz Hrvatske, bilo je puno toga, one su bile česte proteklih godina, a ja sam u svakom slučaju poštivao zahtjeve propisane zakonom. Iz Hrvatske nisam primio nikakav poziv kojem bi se trebao odazvati”, kaže, a novinarsko pitanje da je onda riječ o “nesporazumu” jer je za njim raspisana tjeralica i dalje se nalazi na Europskom uhidbenom nalogu, a DORH je protiv njega podigao optužnicu koja bi mogla biti potvrđena na Župnijskom sudu, Hernadi je odgovorio: 

“Ne možete mi pokazati neki zakon EU-a u kojem piše da, ako neki moj kolega u potpuno drugoj stvari u Hrvatskoj sudjeluje u saslušanju u državnom odvjetništvu, i na tom mu se saslušanju – onako usput – kaže i da, ako se sretne sa Zsoltom Hernádijem, neka mu prenese da ga se tada i tada očekuje na ispitivanju, da je to poziv na ispitivanje. To nije poštivanje pravila. Poštivanje pravila odnosi se i na državno odvjetništvo. Državno odvjetništvo ne stoji iznad zakona. A to što je na prijedlog državnoga odvjetništva sud u prvom stupnju temeljem toga odredio moje uhićenje, pozivajući se na to da sam ja u bijegu, to je zloporaba prava. Sličim li ja na nekoga tko je u bijegu? Pa i Vi ste me uspjeli dobiti. Tu sam, svaki dan dolazim u taj ured, ovdje radim, odlazim, u provinciji obilazim naše poslovnice, javljam se na telefon, odgovaram na pitanja postavljena telefonski, dajem upute. To se ne može smatrati bijegom. No, je li bilo nekoga tko u toj stvari nije poštivao neki od zakona? Ja na to kažem da su svi poštivali svaki zakon. Jedino hrvatsko državno odvjetništvo nije poštivalo zakone”, kazao je Hernadi, dodajući kako ga je DORH kontaktirao jedino vezano uz aferu “Spice” i to putem mašarskih tijela. 

“Vezano za takozvani slučaj Sanader mene hrvatsko Državno odvjetništvo nikada nije kontaktiralo. Ni Državno odvjetništvo, niti neko drugo hrvatsko tijelo”, tvrdi predsjednik Uprave MOL-a.

Na izravno pitanje je li bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu ikada nudio ili dao mito, odgovorio je: 

“Ne, a takvih razgovora nikada nije niti bilo među nama. Kada bih ja razgovarao s gospodinom Sanaderom, razgovarali bismo o mnogim stvarima: o politici, gospodarstvu, regiji, energetskoj sigurnosti i puno o tomu koja može biti budućnost INA-e, koja su moguća rješenja. Nikada se nije razgovaralo o temi u kojoj bi se govorilo o novcu, o nečemu što bi bilo ilegalno. Inače, to bi bilo i nezamislivo jer smo u najvećem broju slučajeva razgovarali u krugu kolega. To bi bilo nezamislivo i stoga što naš odnos nije bio takav da bi se takva stvar mogla i spomenuti. I, uopće, kako započeti takav razgovor? Je li netko već promislio o tome? Među nama i nije bilo posrednika koji bi u bilo kojem obliku mogao prenijeti jednu takvu poruku”.

Govoreći o snimci iz restorana Marcellino kazao je da “nije počinio ništa loše”, te dodao: “Inače, ne znam na koji naš razgovor u restoranu mislite. O kojem je sada riječ?”

A onda je prepričao i događaj koji je zabilježila kamera. 

“Sigurno je da ja nisam izvadio bateriju iz svoga mobitela, tu je netko nešto krivo vidio. Inače, treba pogledati tu snimku, Robert Ježić uopće nije bio prisutan tom susretu. A na snimci se i vidi da ručak još nije završen, da je stol postavljen za četiri osobe, da još nitko nije jeo, da je riječ o razgovoru još prije ručka. Znate, to je zanimljivo iz razloga što s bivšim premijerom razgovara šef najveće kompanije u regiji. Zastupnik najvećeg investitora u Hrvatskoj. Mi razgovaramo, a bivši premijer me nešto upita. Ja vadim telefon, uključujem ga, čekam malo jer iziskuje nešto vremena dok se telefon uključi, provjeravam nešto, zatražim komadić papira, jer nisam imao papira kod sebe, nemam ni sada. Nemam ni olovku. Ali kakve to veze ima s bilo kojim zločinom. Neka mi to netko objasni. A ako to netko želi podastrijeti kao dokaz, ja mogu samo raširiti ruke i reći: Bože moj, gdje mi to živimo!?”.

Na pitanje što je napisao na papirić, rekao je: “Gospodin Sanader je od mene tražio telefonski broj jedne mađarske javne osobe jer je htio nazvati tu osobu. Ja sam rekao kako ću provjeriti imam li broj te osobe i provjerio sam u svom telefonu. Imao sam broj, napisao sam na komadić papira. Nemojmo zaboraviti, tada gospodin Sanader već 3-4 mjeseca više nije bio predsjednik vlade. Više nije imao ono staro tajništvo, lako pokretljive ekipe koje je imao dok je bio premijer. To je bila jednostavna molba, s jednostavnim odgovorom. Napisao sam telefonski broj i spremio svoj telefon”.

Govoreći o ručku koji je spominjao Robert Ježić, kazao je da je to bio “jedan drugi ručak”.

“A na tom je drugom ručku Robert Ježić doista izišao sa zahtjevom da mu u Ivanić Gradu prepustimo pogon plina, da mu ga predamo. Ja sam kolegama u INA-i naredio da to provjere, a oni su, kada su provjerili stvar, rekli da se to ne može napraviti jer je to nepovoljno za INA-u. Zašto je državno odvjetništvo odlučilo da će kao dokaz priložiti snimku ručka između dva čovjeka, za koji je Robert Ježić k tomu rekao da je i on bio prisutan istom… On nije bio prisutan tom ručku. Inače, treba pogledati snimku. Robert Ježić je naime rekao kako je stigao, poslije ručka, ali to je bio jedan drugi ručak, a ne ovaj sa snimke. Na taj ručak nije stigao ni jedan drugi gost, a nitko nije još ni ručao, ta je snimka naime sačinjena prije ručka, to se vidi ako netko pogleda sliku. Za mene to ništa drugo ne dokazuje nego da opet samo tražimo dokaze za koncepciju. To je potpuno isto nego priča s dvije tvrtke u MOL-ovu vlasništvu i da su one preko Roberta Ježića Ivi Sanaderu uplatile 10 milijuna eura. A onda se ta priča promijenila utoliko da te tvrtke nisu u vlasništvu MOL-a, a kada se saznalo da one imaju stvarne vlasnike, direktori tih tvrtki ispričali su iz kojeg su razloga doznačili taj novac. A onda je postalo jasno i da Robert Ježić neće vratiti taj novac, a i ne može vratiti, jer je on taj novac potrošio. Iako je rekao da ga čuva za Sanadera, on ga nije čuvao za Sanadera, on je taj novac utopio u svakodnevno poslovanje DIOKI-ja, ili Dragi Bog zna u što, ili je kupio svoju drugu jahtu, ne znam na što je potrošio, ali jedno je sigurno: i Vi, i ja znamo kako taj novac Robert Ježić nije uplatio Hrvatskoj. A, zanimljivo, o tomu se ne govori. Ne govori se o tomu da je to bila koncepcija za koju su se tražili dokazi. A staviti među dokaze snimku na kojoj dvojica razgovaraju u jednom restoranu, više je nego smiješno. Trebalo je radije pogledati u čijem je interesu da se sve to dogodi”, kazao je Hernadi, a na izravno pitanje optužuje li on DORH za urotu, u kojoj je sudjelovao i Robert Ježić, odgovorio je: 

“Ja kažem kako je Robert Ježić zasigurno imao dobar razlog, naime, kao što svi dobro znamo, prije toga je sjedio u zatvoru, a za čudo je pušten. Zasigurno je imao dobar razlog reći pred sudom ono što je rekao. Ili pred državnim odvjetništvom, ispričavam se. A državno odvjetništvo je to željelo povjerovati. Državno odvjetništvo je povjerovalo ono što im je on rekao jer se to uklapalo u koncepciju da se veliku ribu treba uloviti. Robert Ježić izašao je iz zatvora, Robert Ježić odletio je u Švicarsku, doveo je gospodina Hurlimanna kako bi ovaj svjedočio, a Hurlimann nije ništa drugo učinio nego je samo rekao da je on doista dobio novac, i da je taj novac doista čuvao za Roberta Ježića. Hurlimann, doduše, nije rekao, a nije niti mogao reći da je taj novac stigao od MOL-a, kao što i nije, a Hurlimann takvo što nikada nije niti rekao u svom iskazu, ali državno odvjetništvo je to prihvatilo. I odmah su imali kaput za gumb. Odmah je postojala priča za koncepciju. A to što je nju u hodu nekoliko puta trebalo ispraviti? U odnosu na mnoge stvari usput je postalo jasno da i nisu takve kako se tvrdilo. Da se stvar nije tako dogodila. A što se novca tiče: Roberte Ježić ga je već odavna potrošio. Ali to je nebitno, time se ne bavimo. Stoga ja kažem: u svim državama svijeta zadaća državnoga odvjetništva nije da dokaže optužbu i da za optužnicu prikuplja dokaze, nego da otkrije istinu. I da za istinu prikupi dokaze. A njih mora predočiti i ako su suprotni optužbi. Državno odvjetništvo nije to činilo. A to je, po mom mišljenju, ozbiljna pogreška”.

Na pitanje zašto je ranije onda pristajao na dogovore s Ježićem, kazao je: 

“Za mene je u tom smislu indiferentno što je sve rekao ili što nije rekao Robert Ježić. Bez obzira na to, ja ga možda simpatiziram, a možda ga ne simpatiziram. Možda mu vjerujem, a možda mu ne vjerujem. Ali kada me je 2010. godine, u rujnu 2010. godine posjetio ovdje u MOL-u i tražio je od mene da reprogramiramo dug DIOKI-ja prema INA-i, da posredujem u njegovu interesu, moj odgovor je bio odlučno „NE”. Kada je tražio otpisivanje dijela duga, moj je odgovor bio odlučno „NE”. Kada je tražio da povećamo isporuke etana u DIOKI i da smanjimo cijene, odgovor je bio odlučno „NE”. Ili kad je u restoranu Marcellino u prisutnosti Sanadera Ježić od mene tražio da mu, odnosno da DIOKI-ju prepustimo pogon za proizvodnju plina Molve kod Ivanić Grada, ja sam kolegama u INA-i naredio da provjere što se tu može napraviti, a kolege su nakon 2 mjeseca pred mene stavili papir na kojem je pisalo da bi to INA-i prouzročilo gubitke, moj odgovor Robertu Ježiću bio je isti: NE! Ali da je Ježić došao i rekao: pronašao sam najbolje naftno polje i želim vas uključiti kao partnere, dođite, ja bih rekao: ako je dobra matematika, idemo. Eto, takav je odnos Roberta Ježića i INA-e. Nažalost, Robert Ježić nikada nije došao govoreći kako je pronašao najbolje naftno polje, ali često je dolazio s idejama kako bi INA-i mogao nanijeti još više štete. A odgovor na te ideje uvijek je bio: NE! Je li Robertu Ježiću u interesu da mi odemo iz uprave INA-e? Pa, ako nekome, njemu je to itekako bilo u interesu. A onda bi sve moglo ostati po starom, onako kako je bilo ranije”.

Hrvatskoj vladi, Hernadi je poručio da se treba spustiti na zemlju i vratiti u realnost kad su u pitanju pregovori s MOL-om oko sudbine Ine. 

“Mislim da bi hrvatska vlada trebala promijeniti pristup po tom pitanju. Hrvatska vlada bi se trebala spustiti na zemlju i pogledati realnosti. Pogledati što se može učiniti, jer mi smo u tomu partner, a što je što se ne može učiniti. No ako hrvatska vlada kaže: jednom rukom oduzimam od tebe mogućnost rasta u Hrvatskoj, drugom rukom ti pak naređujem da ti sve to moraš napraviti, ja za to kažem kako mi u tome sigurno nećemo biti partneri”.