Nakon donošenja novog Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju krajem lipnja ove godine, hrvatski osiguranici mogu otići liječiti se u druge države EU ako to ne mogu ostvariti u ugovorenim zdravstvenim ustanovama u Hrvatskoj, ali tu istu uslugu na isti način ne mogu obaviti u Hrvatskoj kod privatnika, upozorila je Nada Kovač, predsjednica HUP-ove Udruge privatnih poliklinika.

“S obzirom na duge liste čekanja, to pacijentima automatski daje pravo da odu van i obave specijalističko-konzilijarnu zaštitu – dijagnostiku, dnevnu kirurgiju i sve specijalističke preglede, i da dobiju naknadu vrijednosti koliko ta pretraga ili postupak košta u Hrvatskoj”, rekla je Kovač upitavši zašto nije omogućeno da se to isto obavi u hrvatskim privatnim poliklinikama.

Daje se novac iz vlastitog proračuna stranim ustanovama, javnim i privatnim, a istovremeno se ne želi taj novac dati vlastitom gospodarstvu, vlastitim privatnim ustanovama. Pritom se diskriminira hrvatske privatnike, a posebno pacijente koji moraju sami plaćati put i nadoplatu za skuplje zdravstvene usluge u drugim zemljama, ustvrdila je Kovač.

Upozorila je da novi Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju, narušavajući načelo ravnopravnosti, omogućava pacijentima koji imaju novca da dolaze prije na red i u javnoj zdravstvenoj ustanovi priušte si bolju i kvalitetniju zaštitu, dok se za to isto privatni sektor uporno proziva.

S druge strane, kaže, dok svi govore o zdravstvenom turizmu, po novom Zakonu o zdravstvenoj zaštiti za to se traži posebno odobrenje, ali ni pet mjeseci nakon stupanja zakona na snagu nitko još ne zna kakvo je to odobrenje i po kakvim kriterijima.

Nikakvi dodatni propisi nisu doneseni pa je ostalo nedefinirano – koja zdravstvena ustanova i na koji način može pružati zdravstvene usluge u turizmu, iako je 25. listopada stupila na snagu Europska direktiva o prekograničnoj zaštiti, a Hrvatskoj se potencijalno otvorilo tržište “teško” 10 milijardi eura godišnje.

“To je otprilike 20 do 25 milijuna pacijenata, a za to uopće nismo pripremili zakonske uvjete kako bi komadić toga završio i u hrvatskim zdravstvenim ustanovama”, ističe Kovač.

Upozorila je na potrebu reforme modela financiranja sustava zdravstva, jer bez toga sve druge reforme padaju u vodu, a pacijenti koji za zdravstvo svaki mjesec izdvajaju 13 posto svoje plaće i dalje nemaju mogućnost izbora.

Neodrživo je, ističe Kovač, sadašnje zdravstvo “po mjeri ministra Rajka Ostojića” – uz štrajk, nepregledne liste čekanja, sistem “ako platiš, ne moraš čekati”, plaćanje nadstandarda bez da se zna što je standard usluge, mogućnost liječenja u inozemstvu a ne kod hrvatskog privatnika, te potrošnja 37 milijuna kuna na “umjetna pluća” u vrijeme sanacije bolničkog sustava koji je u minusu više od pet milijardi kuna.

Po njezinoj ocjeni, situacija je zrela za krizni menadžment u bolnicama jer uz nemoć HZZO-a, koji sramotno spušta iznose bolničkih limita, nema ravnatelja-menadžera koji će izvući bolnicu iz gubitaka.