Zbog inicijativa se odustalo od izmjena Zakona o radu, outsourcinga i koncesioniranja autocesta... / Snimio Denis LOVROVIĆ / Nl arhiva
Inicijative ulaze u politička područja koje stranke zanemaruju, a građani su postali svjesni toga da pritiskom mogu nametnuti važnu temu i utjecati na politiku, ističe politolog Berto Šalaj
Zbog inicijativa se odustalo od izmjena Zakona o radu još u mandatu vlade Jadranke Kosor, u mandatu vlade Zorana Milanovića odustalo se od outsourcinga i koncesioniranja autocesta.
Nova, po odjeku i brojnosti ljudi koje je uspjela okupiti uspješna inicijativa je Hrvatska može bolje koja je u fokus svog djelovanja stavila reformu obrazovanja.
Svi ti slučajevi ukazuju na to da građanske inicijative sve češće i uspješnije djeluju na vlast i formiranje i formuliranje niza javnih politika, nasuprot volji vlasti i političkih stranaka.
Za politologa Bertu Šalaja jasno je da inicijative ulaze u politička područja koje stranke zanemaruju, a građani su postali svjesni toga da pritiskom mogu nametnuti važnu temu i utjecati na politiku.
Politički prosvjed
– Građani osjećaju da se stranke za obrazovanje zalažu samo na deklarativnoj razini, uključuju se u inicijativu, u ovom slučaju Hrvatska može bolje, i tako žele unaprijediti obrazovanje, ali ne žele politički izravno, na klasičan način, utjecati, pojasnio je način djelovanja građana u inicijativama Šalaj i dodao da Hrvatska može bolje nema ambiciju uključiti se u stranačko natjecanje, ali je evidentno riječ o političkom prosvjedu. Procijenio je da politička klasa još ne shvaća moguću snagu takvih inicijativa, iako su u nekoliko slučajeva te inicijative bile uspješne. Inicijativa i udruga U ime obitelji uspjela je kao temu nametnuti definiciju braka kao zajednice muškarca i žene i uspjela osigurati ustavnu definiciju braka. No, slučaj U ime obitelji je za Šalaja znakovit.
– Postoji razlika između inicijative i političke organizacije. Građani će nešto podržati kao inicijativu, ali ne znači da će to isto podržati i kao političku organizaciju i U ime obitelji nije prošla na izborima, naveo je Šalaj. Problem Šalaj vidi u tome što se politička klasa pred snažnim inicijativama, a to su bile o Zakonu o radu, outsourcingu, autocestama, povlači, umjesto da »izađe u javnu sferu i raspravlja«.
Šalaj je svjestan i ograničenosti i mana građanskih inicijativa jer »za razliku od velikih političkih stranaka, one ne moraju brinuti o svemu, o svim segmentima društva. Njih zanima samo ono što je njhova tema, ono zbog čega je inicijativa nastala, a nije ih briga za druge teme o kojima stranke nužno moraju voditi računa«. Na sličan problem ukazao je i zastupnik SPD-a u Bundestagu Josip Juratović koji na građanske inicijative u Njemačkoj gleda iz vizure političara.
Jedan problem
– Stranke rade za sebe, inicijative za sebe, odvojeno jedni od drugih. Najveći mi je problem kada u parlamentu moram izglasavati zakon, a vani demonstriraju protiv tog zakona. Na taj način ja ne mogu više ništa mijenjati. U trenutku glasanja sve je već dogovoreno, oni koji su vani stvaraju dojam da nešto čine, ali u stvari ne mijenjaju ništa jer je prekasno, kazao nam je Juratović. I on je ukazao na to da se inicijative posvećuju jednom problemu dok se velike stranke poput njegova SPD-a moraju baviti svim temama. No, problem vidi i u strankama jer građani danas pronalaze drugačije načine za ostvarenje svojih interesa.
– Stigmatiziraju se svi političari. Ljudi kažu da će se radije posvetiti nekoj inicijativi jer u medijima će ih pohvaliti, predstaviti u najboljem svjetlu, bit će moralno superiorni, a ako se uključe u bilo kakvu stranku onda će biti kanta za smeće, a baš tako se ponekad osjećamo mi političari, zaključio je Juratović.
– U sve stranke u Njemačkoj uključeno je tri posto stanovnika. Ja sam s 57 godina u mlađoj polovini moje stranke, slično je stanje i u drugim strankama uključujući i Zelene. U udruge je uključeno 44 posto stanovnika, navodi Juratović. Za njega je bitno pronaći način kako angažman civilinih inicijativa prenijeti u političke stranke. Same inicijative, koje su sastavni dio demokracije, mogu biti i opasne, a u tome ključnu ulogu igra radikalna desnica koja se zalaže za više direktne demokracije, a posljedica toga je slabljenje predstavničke demokracije i povjerenja u političke institucije.
Kako angažirati 44 posto njemačkih građana koji su aktivni u inicijativama, a nisu u strankama za Juratovića je za sada neodgovoreno pitanje. Ideje inicijative stranke trebaju kroz svoje programe uzeti u obzir u većoj mjeri, ali u konačnici njega kao zastupnika u Bundestag delegira stranka, ne inicijativa. Inicijative mogu doći u stranku, predstaviti svoj cilj, »ali vani je stotinu inicijativa. Koju ću dovesti, koju neću, a i među inicijativama postoji konkurencija«.
Jedina mogućnost koju Juratović vidi jest to da inicijative sebe pronađu unutar političkog procesa za što je nužan preduvjet drugačiji, bolji imidž stranaka.
