Afere tupih zuba

Kako su još najvjerojatnije nešto manje od dva mjeseca do izbora (11. siječnja je radna verzija datuma prvog kruga), opet, valja ostaviti mogućnost da mediji ili Josipovićevi protukandidati izvuku neko gadno, politički smrtonosno oružje.

No, kako je ista ekipa uglavnom stala kontra Josipovića i prije pet godina, a tadašnje priče o aferama (Komercijalna banka, posmrtna pripomoć) izvlače još jednom, teško je vjerovati da u rukavu mogu imati nešto jače.

Honorarno zapošljavanje Marka Rakara u aktualnoj Josipovićevoj kampanji i ne do kraja razjašnjeni poslovi istog s ministarstvima (iako je vlasnik tvrtke s poreznim dugom) nisu ni izbliza takvog kalibra. Priča o ZAMP-u, pak, je već odavno mrtva, odnosno, Josipovićevom rejtingu je tek neznatno naštetila.

  Koliko je opseg prednosti Ive Josipovića najbolje pokazuju usporedni podaci anketa otprije pet godina i danas. U jurišu na prvi mandat, Josipović je imao anketnih deset postotnih bodova prednosti ispred najbližeg izazivača, Milana Bandića (cca 26:16 posto, Cro demoskop, prosinac 2009. godine).

Danas je prednost 15 posto ispred Kolinde Grabar Kitarović (cca 43:28 posto, Cro demoskop, studeni 2014. godine). Na izborima 2009., u prvom krugu, Josipovićeva prednost je bila još izraženija od anketa – iznosila je više od 17 postotnih bodova (cca 32:15 posto). A ako se na ovogodišnje brojke nadoda još desetak posto nedolučnih, stvarna Josipovićeva potpora mogla bi biti blizu 47 posto, što hoće reći vrlo blizu pobjede u prvom krugu.

 

 Okrugli stol

Ono što u kozmičkim pravilima igre u ovakvim slučajevima preostaje protukandidatu/ima je samo jedno – napad. I taj je dio priče Kolinda Grabar Kitarović odigrala vrlo korektno na predstavljanju svog programa u zagrebačkom Westinu. Oslikavajući predsjednika kao blijedog, neodlučnog i sukrivog za gospodarsku i inu krizu, te mašući stisnutom šakom u blizini biste Franje Tuđmana, Grabar Kitarović je najavila sveopću ofenzivu.

  Nažalost za njene simpatizere, i samo predstavljanje je obilježeno povremenim samoranjavanjem HDZ-ove kandidatkinje, koje je već preraslo u trademark njene kampanje. Jer, obećati cjelokupnu gospodarsku obnovu, privlačenje investicija, pa još, zaboga, obećati bolje povlačenje sredstava iz EU fondova kad postane predsjednica može samo netko tko više nego dramatično podcjenjuje informiranost birača o ni blizu toliko širokim ovlastima predsjednika Republike.

Kujundžić: win-win poraz

Lakše je, izgleda, objasniti motive Milana Kujundžića. On, naime, neće ući ni u drugi krug. Ali su ovi izbori za njega svejedno win-win situacija. Idemo redom: snažni ulazak predsjednika Hrvatske zore u kampanju, te niz gafova HDZ-ove kandidatkinje je u Kujundžićevom rejtingu zabilježen tek marginalno (porast sa 9,4 na 9,7 posto bodova).

Njegov zaostatak za Grabar Kitarović je jednako nenadoknadiv kao njen za Josipovićem (ovdje također valja staviti gore objašnjenu ogradicu o zvižducima i prebrojavanju glasova).

Ali je sve ostalo veliki dobitak: Kujundžić će se ovom kampanjom profilirati kao političar nacionalne težine, njegova stranka će dobiti na prepoznatljivosti (zapravo je već dobila, jer joj je rjeting u pola godine poletio sa jedan na 2,7 posto i sad su, makar anketno, uho do uho s HSS-om i HNS-om), a sigurno na šteti neće biti ni koalicija u kojoj je Hrvatska zora – Savez za Hrvatsku.

  Ukoliko, pak, Grabar Kitarović ne izgubi već u prvom krugu, dio zasluga će sigurno imati i Kujundžić, jer će na birališta izvući dobar dio ljudi s desnice koji nemaju želudac dovoljno jak da podnese glasanje za nekog iz HDZ-a. U drugom krugu će, pak, jamačno Kolinda dobiti Kujundžićevu podršku (i obrnuto), tako da ne treba čuditi izostanak doista teških riječi među to dvoje kandidata.

 

 Zašto?

Ono što je jednako neobjašnjivo, poput upornog igranja Grabar Kitarović na stvari na koje predsjednik nema stvarnog utjecaja, jest energija koju je HDZ uložio da se Kujundžića odgovori od kandidature. Zašto, ako jednostavna matematika pokazuje kako proširenje broja birača koji izađu na prvi krug može samo pomoći kandidatkinji te stranke?

  Postoji jedan logičan odgovor koji bi mogao objediniti pitanja koja se roje oko obiju kampanja kandidata desnice: za HDZ ovo zapravo nije kampanja za predsjedničke izbore. Nego pretkampanja za parlamentarne. Prilika da se dva-tri mjeseca ima najjači mogući kanal za odašiljanje poruka o nesposobnosti i posvemašnjem krahu Milanovićeve vlasti (uz sekundažu Josipovića, ali on je tu više kolateralna žrtva).

Prilika za skupove, sučeljavanja i intervjue u kojima će se daleko više govoriti o, recimo, EU fondovima, nego tajnim službama (oko kojih predsjednik ima nemalih ovlasti) i o Milanoviću, nego o Josipoviću.

  Kujundžić u toj priči smeta jer dižući brojke Savezu za Hrvatsku potencijalno smanjuje učinak d’Hondta na mandate HDZ-a naredne godine, te komplicira postizbornu situaciju na desnici i zato je bilo bolje da se ni ne kandidira, pa makar Grabar Kitarović izgubila u prvom krugu.

  Parlamentarni izbori su ovdje pravi plijen. Pantovčak je okej, ali neusporedivo manje bitan.

  Ukoliko je ovo točno koliko je logično, ostaje još jedno neodgovoreno pitanje: zašto u cijeloj priči sudjeluje Grabar Kitarović, kojoj je po svemu sudeći namijenjena tek uloga žrtvenog janjeta u Karamarkovom jurišu na Banske dvore?