Diplomatski poraz

Gorak okus proslave “Oluje”: Srbijanska diplomacija uspješnije lobirala od Hrvatske

Denis Romac

Foto N. Reberšak

Foto N. Reberšak

Za Hrvatsku je osobito bolno držanje američke strane – ključne hrvatske saveznice u vrijeme Oluje, koja je unatoč snažnom lobiranju odbila poslati svoje vojnike da neposredno sudjeluju na paradi u Zagrebu



ZAGREB  Srbijanska diplomacija pokazala se sposobnijom i uspješnijom od hrvatske, koja je sve svoje saveznice u NATO savezu pozvala da pošalju svoje vojnike na veliku vojnu paradu što će se na 20. obljetnicu Oluje 4. kolovoza održati u Zagrebu, no, zahvaljujući upravo snažnom pritisku Srbije, naišla je na iznimno hladan odziv. Na hrvatski poziv, naime, dosad je jedino pozitivno bila odgovorila susjedna Slovenija, da bi i ona na prekjučerašnjoj sjednici svoje vlade naprasno promijenila mišljenje i otkazala sudjelovanje u mimohodu povodom Oluje.


Slovenska ministrica obrane Andreja Katič početkom tjedna je potvrdila da Slovenija na vojni mimohod u Zagreb šalje 10 gardista i tri zrakoplova Pilatus, no ubrzo se pokazalo da se ministrica zaletjela. Promjenu mišljenja u Ljubljani objasnili su činjenicom da je riječ o »osjetljivom vanjskopolitičkom pitanju« za Sloveniju, za koju su odnosi u jugoistočnoj Europi od »strateškog značaja«.


Naknadna »pamet«


Slovenski premijer Miro Cerar dodatno je pojašnjavao da slovensko sudjelovanje ne bi bilo primjereno jer ni Slovenija ne organizira vojne parade, »pa ne treba sudjelovati ni u onima koje drugi organiziraju«. Štoviše, tvrdio je da je riječ o »nesporazumu«, jer su u Ljubljani najprije pomislili da se mimohod u Zagrebu održava u okviru NATO-a, a naknadno su shvatili da to nije točno i da je riječ o »proslavi posebnog tipa, na kojoj vojna nazočnost Slovenije ne bi bila primjerena«.




Međutim – iako slovenski dužnosnici to ni u jednom trenutku nisu spomenuli – otkazivanje sudjelovanja na mimohodu u Zagrebu uslijedilo je nakon samo jednog telefonskog poziva srbijanskog ministra vanjskih poslova Ivice Dačića, koji je ovih dana kontaktirao Ljubljanu, baš kao i druge europske prijestolnice. To je, naime, ljubljanskom Delu potvrdilo više slovenskih izvora, uz objašnjenje kako su takvoj odluci slovenske vlade »kumovale osobne veze sa srbijanskom politikom«. Šef srbijanske diplomacije, naime, javno je obznanio da će sudjelovanje drugih država na zagrebačkoj paradi Beograd smatrati »antisrpskim«, a njegove prijetnje u slovenskom slučaju očito su urodili plodom.


Takav je nesvakidašnji salto mortale od strane slovenske vlade naišao na burne kritike u slovenskoj javnosti. U komentaru na svojoj internetskoj stranici ljubljansko Delo povodom odluke slovenske vlade da otkaže sudjelovanje na proslavi Oluje postavlja pitanje ima li Slovenija uopće vlastitu vanjsku politiku ili se ona još uvijek »kroji u Beogradu«. Kako ocjenjuje komentator Rok Kajzer, riječ je o »ponižavanju Slovenije«, koja je suverena »samo na papiru«.


Dačić zvao Erjavca?


»Bit će zanimljivo pratiti kako će Ljubljana Zagrebu objasniti svoju akrobaciju. Hoće li reći da ne priznaju legitimnost Oluje? Da ne mogu poslati vojnike u Zagreb zbog zločina nakon Oluje? Ili će Karl Erjavec skratiti muke i Vesni Pusić objasniti da ga je nazvao Dačić?«, poentira komentator Dela podsjetivši da je Hrvatska za Sloveniju važniji partner od Srbije po svim ekonomskim pokazateljima, a s njom dijeli i zajedničku granicu, kao i članstvo u EU i NATO-u.


U tom je slučaju, međutim, u pitanju vjerodostojnost slovenske politike, dok će se u našem slučaju Hrvatska morati suočiti sa činjenicom da su sve njezine europske i atlantske saveznice, ponajprije one glavne, poput Sjedinjenih Američkih Država, Njemačke i Velike Britanije, dobre odnose sa Srbijom i potrebu da ne naljute tu zemlju, koja nije članica EU i NATO-a, pretpostavili »savezničkim« i »partnerskim« odnosima s Hrvatskom. Za Hrvatsku je osobito bolno držanje američke strane – ključne hrvatske saveznice u vrijeme Oluje – koja je unatoč snažnom lobiranju hrvatske strane odbila poslati svoje vojnike da neposredno sudjeluju na paradi u hrvatskoj prijestolnici, iako je američka strana tu odbijenicu pokušala amortizirati objašnjenjem da će na mimohodu, uz američkoga veleposlanika, biti i dva američka generala, što je »najviša razina američkog sudjelovanja dosad«, kao i »odraz snage prijateljstva i partnerstva između Sjedinjenih Država i Hrvatske«.


Međutim, američko »sudjelovanje« u paradi sa svečane tribine ipak je jedno, dok bi marširanje američkih vojnika rame uz rame s hrvatskima na samoj paradi bilo nešto posve drugo, čega su, dakako, svjesni i u Zagrebu i u Washingtonu, ali i u Beogradu.