Hrvatsko društvo lobista – udruga za promicanje transparentnog zagovaranja interesa (HDL) već se godinama pokušava izboriti za zakonsko uređenje ove aktivnosti. No, barem zasad, to im ne polazi za rukom
U godinu dana, europski povjerenici i njihovi najbliži suradnici odradili su više od sedam tisuća sastanaka s lobistima. Najveći dio tih sastanaka odrađen je s predstavnicima tvrtki i raznih industrija. U prosjeku, povjerenici su u posljednjih godinu dana imali 1.348 sastanaka s lobistima, članovi njihovih kabineta 4.965, a ravnatelji općih uprava Europske komisije 771 sastanak.
No, podaci u stvarnosti variraju ovisno o kojoj se osobi radi i kojim se resorom ta osoba bavi. Analizu podataka o lobiranju u Europskoj komisiji objavio je početkom prosinca na svojim internetskim stranicama Transparency International EU. Podaci se temelje na objavama same Komisije. Predsjednik Komisije Jean-Claude Juncker lani je, na početku svog mandata, obećao veću transparentnost svog tima. Jedan od koraka u tom smjeru bila je i obveza da se visoki dužnosnici Komisije sastaju isključivo s onim zagovarateljima interesa – bez obzira na to radi li se o nevladinim udrugama ili korporativnim lobistima – koji su upisani u europski registar. Osim toga, povjerenici, članovi njihovih kabineta i ravnatelji općih uprava moraju od 1. prosinca 2014. godine svoje susrete javno objavljivati.
Temeljem tih podataka, analiza autora Daniela Freunda pokazala je, među ostalim, da je od 7.084 sastanka, 75 posto otpadalo na korporativne lobiste. Ostatak sastanaka zatražili su i odradili predstavnici nevladinih udruga, neprofitnih istraživačkih organizacija, lokalnih vlasti… Lobisti koji zagovaraju interese tvrtki, industrijskih sektora i slično, bili su najzastupljeniji u resorima koji se bave financijskim tržištem, digitalnom ekonomijom i trgovinom. U području zdravstva i okoliša jednako su zastupljeni i predstavnici drugih organizacija, poput nevladinih udruga.
Hrvatsko društvo lobista u travnju je iznijelo svoj prijedlog zakona o zagovaranju interesa kojim se previđa vođenje registra transparentnosti pri Ministarstvu pravosuđa. Registar bi bio javan i dostupan na internetu. Oni koji žele lobirati morali bi se u njega upisati, a potom bi dobili iskaznicu koja bi im potvrdila »status zagovaratelja« i omogućila ulazak u Sabor. Registraciju bi lobisti morali obnavljati svakih godinu dana. Lobisti bi morali jednom godišnje podnijeti izvješće o svojim aktivnostima stručnoj službi Ministarstva pravosuđa. To bi izvješće također bilo javno, a moralo bi u najmanju ruku sadržavati podatke o lobistu, predmet ili temu zagovaranja i opis poduzetih aktivnosti. Pravnoj osobi koja se bavi lobiranjem, ali nije upisana u registar ili nije podnijela izvješće o aktivnostima, prijetila bi novčana kazna u iznosu od pet tisuća do 60 tisuća kuna. Prema prijedlogu HDL-a, lobiranje bi bilo zabranjeno za neke kategorije. Primjerice, tom se djelatnošću ne bi smjeli baviti mlađi od 18 godina, državni i pravosudni dužnosnici te službenici koji donose odluke ili, pak, oni koji su pravomoćno osuđeni za kazneno djelo iz nadležnosti USKOK-a sve dok ne istekne razdoblje rehabilitacije. Osim toga, državni ili pravosudni dužnosnici kojima završi mandat i napuste svoju funkciju, morali bi pričekati barem dvije godine prije nego što se prebace u lobističke vode.
Strateško partnerstvo
U Hrvatskoj je lobiranje, sasvim je izvjesno, djelatnost koja postoji u praksi, ali još nije uređena zasebnim, konkretnim propisom. Hrvatsko društvo lobista – udruga za promicanje transparentnog zagovaranja interesa (HDL) već se godinama pokušava izboriti za zakonsko uređenje ove aktivnosti. No, barem zasad, to im ne polazi za rukom.
HDL je sredinom prosinca održao tematsku sjednicu na kojoj je sudjelovala i predsjednica Transparency International Hrvatska (TIH) Davorka Budimir. Dvije udruge sklopile su strateško partnerstvo »u svrhu donošenja Zakona o zagovaranju interesa (lobiranju)«. Želja im je da se prijedlog zakona što prije pošalje u saborsku proceduru.
– Bilo bi dobro znati tko u Hrvatskoj lobira i za čije interese, kaže predsjednica TIH-a Davorka Budimir koja ističe da je u svijetu i u EU lobiranje normalna, regulirana djelatnost za koju se izdvajaju značajna sredstva.
Međutim, Budimir podsjeća da radna skupina, koja se pri Ministarstvu pravosuđa bavila pitanjem pravne regulacije lobiranja, nije do kraja odradila svoj posao, odnosno prema Saboru nikada nije »krenuo« zakonski prijedlog.
Za početak, smatra predsjednica TIH-a, u Hrvatskoj bi bilo dobro da se zakonom obuhvate barem kontakti unutar parlamenta te da postoji registar lobista. No, informacije o kontaktima, odnosno sastancima morale bi se, s vremenom, odnositi i na ostale relevantne institucije, izvršnu vlast, ali i lokalnu razinu. Osim toga, informacije ne bi smjele biti dostupne samo jednom godišnje, primjerice, u godišnjem izvješću, napominje Budimir, nego na dnevnoj bazi. U protivnom, moglo bi se dogoditi da javnost prekasno dozna da je, pri donošenju određenog propisa, netko za nekoga lobirao.
»Hrvatski« povjerenik u Komisiji Neven Mimica zabilježio je, u skladu s novom otvorenošću prema javnosti, 12 sastanaka u ovoj godini. Njegovi najbliži suradnici imali su puno više aktivnosti – od prosinca prošle do prosinca ove godine objavljena je informacija o više od 60 njihovih sastanaka.
Europska praksa
Predsjednik HDL-a Natko Vlahović nije zadovoljan što se Ministarstvo pravosuđa još nije pozabavilo ovom temom. »Resorno ministarstvo ne smatra da to treba staviti na dnevni red«, procjenjuje Vlahović. Već sam registar lobista, uvjeren je, bio bi iskorak u pravom smjeru. Prijedlog koji je u travnju predstavio HDL predviđa da upis u registar lobistima omogućuje pristup Saboru, dok se druge institucije ne spominju.
– Vodili smo se europskom praksom jer postoji registar pri Europskom parlamentu, pojašnjava Vlahović, dodajući da, u međuvremenu, »parlamentarne« akreditacije lobista provjeravaju i druge EU institucije, pa smatra da bi se na taj način mogle ponašati i institucije u Hrvatskoj.
