Ima li aduta u rukavu

Gazdin povratak u domovinu: Hoće li Todorić ostvariti najavu političkog angažmana?

Dražen Ciglenečki

Reuters

Reuters

Ne bi Todorić ni izbliza bio prvi kojem bi pošlo za rukom da uvjeri birače da ništa nije kako se čini. Inače, a to smo doznali u njegovoj odsutnosti, Todorić je 2011. već pokušao formirati svoju političku platformu i nagovarao je Tomislava Karamarka i Željka Rohatinskog da je pokrenu, dok se on tada nije namjeravao eksponirati.  



ZAGREB  Ivica Todorić vraća se u politički sasvim drukčiju Hrvatsku od one koju je napustio. Kriza Agrokora dovela je do preslagivanja na političkoj sceni, iz Vlade je otpao Most, u nju je iz opozicije prešao HNS, a parlamentarnu većinu osiguravaju još neki zastupnici koji su u Sabor izabrani na listama oporbenih opcija, Tomislav Saucha, Zdravko Ronko, Kažimir Varda, Ivica Mišić. Vladu je napustila potpredsjednica Martina Dalić, a ministar Zdravko Marić pretrpio je značajnu političku štetu.


Premijer Andrej Plenković česta je meta kritika da vodi politički neprirodnu koaliciju, nastalu na osnovu čisto osobnih interesa dobrog dijela ljudi koji u njoj sudjeluju. Financijsko urušavanje bivšeg Todorićevog koncerna imalo je, dakle, izniman utjecaj na hrvatsku politiku. Dogodilo se valjda sve što se moglo dogoditi.Zato ne treba očekivati da će sam Gazdin povratak u domovinu izazvati ozbiljnija previranja. Todorić je putem svog bloga, na kojem je iznosio brutalne optužbe protiv Plenkovića i Vlade, vjerojatno rekao sve što je imao. Doduše, postoji mogućnost da je zadržao neki adut u rukavu, da će, primjerice, istražiteljima ponuditi kredibilne dokaze da je korumpirao određene državne dužnosnike kako bi oni pomogli poslovanju Agrokora.


Sve manje od toga teško da bi prouzročilo novi politički redizajn Hrvatske. Intrigira, međutim, nešto drugo. Todorić je iz Londona praktično eksplicitno najavljivao svoj ulazak u politiku. Prvo će možda u Hrvatskoj odraditi pritvor, ali zatim će mu se pružiti prilika da pokaže da nije slao isprazne poruke, da je čovjek koji stoji iza vlastitih riječi.




Krajem listopada je Todorić na blogu, u svojoj borbi protiv političkih elita koje su ga navodno na prevaru izgurale iz Agrokora, napisao da »te političke strukture znaju da sam ja konzervativni demokršćanin i svjesni su da će, kad im se i politički suprotstavim, izgubiti privilegije i nestati s političke scene«. To se može tumačiti samo kao njegova najava političkog angažmana i to s demokršćanskih pozicija.


Trenutno se to, naravno, čini potpuno nerealnim, s obzirom da je Todorić u Hrvatskoj sinonim za ortački kapitalizam, političko pogodovanje poduzetniku. Ali, u današnjem svijetu ništa nije nemoguće. Ni u Hrvatskoj ne nedostaje argumenata za tezu da biračima baš i ne smetaju političari koji su u sukobu sa zakonom. Zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću sudi se za zlouporabu položaja, u dva je navrata zbog toga bio u Remetincu, ali on je unatoč tome pobijedio na posljednjim izborima i respektabilan je koalicijski partner predsjednika Vlade.


Sam Todorić je kao svoj politički uzor istaknuo češkog premijera Andreja Babiša, bogataša koji nije nikakav demokršćanin nego nekadašnji pripadnik komunističkog establišmenta. I Babiš ima problema s pravnom državom, sumnjičilo ga se za korupciju, ali je svejedno njegova politička opcija na parlamentarnim izborima u Češkoj dobila najviše glasova. Todorić se identificirao s Babišem, čiju je izbornu pobjedu pozdravio na blogu, jer se obojica predstavljaju kao borci protiv korupcije. »Danas se i ja borim protiv koruptivnog sustava u Hrvatskoj«, poručio je Todorić Hrvatima iz dragovoljnog egzila. 


To svakako zvuči bizarno, ali, ponavljamo, ne bi Todorić ni izbliza bio prvi kojem bi pošlo za rukom da uvjeri birače da ništa nije kako se čini. Inače, a to smo doznali u njegovoj odsutnosti, Todorić je 2011. već pokušao formirati svoju političku platformu i nagovarao je Tomislava Karamarka i Željka Rohatinskog da je pokrenu, dok se on tada nije namjeravao eksponirati.