ZAGREB – U petak je Goran Beus Richembergh glasovao protiv ministara koje je predložio HNS i samim tim prestalo mu je članstvo u toj stranci. Prije samo nekoliko tjedana niti u primisli mu nije bilo da bi se tako nešto moglo dogoditi.

– Da, još prošli tjedan gorljivo sam branio teze za koje sam mislio da su politika stranke. Ne samo ja nego cijeli prvi ešalon HNS-a.

Je li vam neprihvatljiva bila  koalicija s HDZ-om zato što ste u Sabor izabrani na listi s SDP-om ili vam je Plenkovićeva stranka naprosto odbojna?

– Jedno i drugo. Načelno nije problem približavanje konzervativne i liberalne stranke. Međutim, HDZ nije demokratska konzervativna stranka i to je jasno temeljem niza politika koje provode ne od jučer nego punih 27 godina. Oni se nisu odrekli niti jedne od svojih rušilačkih politika koje su svađale hrvatsko političko tijelo, promovirale netoleranciju i govor mržnje. Štoviše, od posljednjih predsjedničkih izbora HDZ se svim snagama trudio da podjele u društvu radikalizira.

Naivnost HNS-a

Ali, Andrej Plenković tvrdi, a većina medija slaže se s tim, da je on drukčiji, da je proeuropski lider.

– Zanima me gdje su te geste koje bi trebale biti refleksija takve jedne osobe. Svaka čast Andreju Plenkoviću, poznajem ga 20 godina i nemam primjedbi na njegove stavove. Ali, imam primjedbu na Plenkovićevu spremnost da promijeni HDZ što bi blagotvorno djelovalo na polarizaciju hrvatskog društva, jer ta loša atmosfera svađa ljude i tjera ih iz Hrvatske. Volio bih da Plenković pokaže konkretne geste i malo više odlučnosti iz čega bi bilo jasno da se HDZ počeo ponašati kao klasična, dobra demokratska konzervativna stranka koja ne trpi ekstremizme. Toga još nema. Kad mu je to potrebno, Plenković bez problema traži potporu od ljudi koji pripadaju prononsiranoj desnici.

Zastupnici nacionalnih manjina ne slažu se s tim. Neki od njih sebe smatraju visokim moralnim autoritetima, a vrlo čvrsto podržavaju Plenkovića. Milorad Pupovac, primjerice, vjeruje da Plenković vrijedi suhog zlata.

– Ne mogu govoriti u njihovo ime, ali znam da ti zastupnici žele ići uz svaku Vladu, jer u suprotnom ne mogu riješiti niti jedan problem koji im je važan. Dosad su poduzimali neke akcije kao što je paralelna komemoracija u Jasenovcu, ali nisu konkretno upozorili Vladu da je politika koja je dovela do toga neodrživa i protiv interesa nacionalnih manjina.

Vi, dakle, ne kažete nikad s HDZ-om nego još ne s njima?

– Upravo tako. Očekujem da će HDZ jednog dana desne radikale odmaknuti od sebe i progovoriti normalnim političkim jezikom i onda provoditi tu politiku. Priča o kurikularnoj reformi eklatantan je primjer što ovaj HDZ misli o obrazovanju. Ljude koji bi trebali provoditi tu reformu nije postavio Tomislav Karamarko nego administracija Andreja Plenkovića. Iz toga se ne može zaključiti da je HDZ krenuo putem demokratske konzervativne stranke koja ne trpi govor mržnje i netoleranciju i traži moderno obrazovanje. Na osnovi svega što se događa ne možemo reći da se HDZ približava liberalnom centru, što bi bio znak da se s njima može razgovarati. Osim toga, situacija u državi nije tako katastrofalna da bi se pobrisalo sve političke razlike i ušlo u Vladu s HDZ-om. Naivno je vjerovanje ljudi iz HNS-a da će oni u Vladu unositi svoje vrijednosti, na neki ih način nametati HDZ-u.

Da, Ivan Vrdoljak i njegove pristalice u HNS-u ne tvrde da je HDZ super nego misle da ih, ulaskom u Vladu, mogu prisiliti da naprave nešto u skladu s vrijednostima koje oni zastupaju.

– Ako ćemo razgovarati kao ozbiljni ljudi, naravno da nije realno da stranka s pet zastupnika nameće nešto stranci koja ih ima deset puta više. Most je na ovaj način pokušavao graditi svoju poziciju prema HDZ-u, pa su dva puta propali. Sada je Mostov mesijanizam obuzeo ljude iz HNS-a, ali ipak mislim da je to samo retorika i da niti oni sami ne vjeruju u to. Ovo je kratkoročna politika usmjerena na stabiliziranje stranke. Jedan od argumenata kojima nas se htjelo uvjeriti da je nužno da HNS ide s HDZ-om bio je da je stranka financijski iscrpljena i da si ne može priuštiti nove izbore.  Govorili su da bi sustav upravljanja HNS-om potpuno atrofirao kad bi opet bili izbori, jer bi se moralo otpustiti ljude koji rade u našem središnjem uredu.

U javnosti se koristio argument da je ovo potez zbog države, a ne zbog stranke.

– Je, ali u unutarstranačkim raspravama prisutne su bile obje vrste argumentacije. Valjda je sada HNS financijski osiguran, Plenković će biti izdašan prema novim partnerima.

Šokantan razgovor

Kad ste shvatili da se nešto događa na relaciji HNS – HDZ?

– Prije petnaestak dana Ivan Vrdoljak pozvao me na razgovor i predstavio mi dvije alternative, ulazak HNS-a u Vladu i ostanak u oporbi što bi značilo prijevremene parlamentarne izbore. Bio sam zatečen zato što smo dvije godine odriješito govorili da nismo ni za kakvo preslagivanje. Ni u primisli mi nije bilo da postoji i B varijanta, a odjednom mi ju je Vrdoljak predstavio kao legitimnu i realno moguću.

Na temelju čega vam je Vrdoljak sve to pričao, je li do tada već razgovarao s HDZ-om?

– S ljudima iz HDZ-a već su se obavili razgovori, a kasnije se ispostavilo da je u trenutku tog sastanka s Vrdoljakom postojala i cijela arhitektura nove Vlade.

Paralelno s javnim demantiranjem mogućnosti koaliranja s HDZ-om, Vrdoljak je s njima o tome pregovarao?

– Tako je. Bio sam osupnut tim saznanjem. No, pokušao sam zadržati prisebnost i nudio sam Vrdoljaku argumente da bi suradnja s HDZ-om donijela užasnu političku štetu HNS-u, a da bi novi izbori možda oslabili stranku privremeno, ali bi joj sačuvali obraz. Moja je teza bila da, ako već nakon tih izbora ne bismo mogli imati devet mandata nego, recimo, pola od toga, ne bi bilo prvi put da je HNS pao na koljena, ali da bismo čista obraza potom mogli započeti revitalizaciju stranke. Bilo je i ranije takvih situacija. Tijekom ovog razgovora činilo mi se da i sam Vrdoljak još važe, a kad smo se čuli dva dana prije drugog kruga lokalnih izbora shvatio sam da je on pristao ući u Vladu. U tom sam trenutku procjenjivao da većina u Predsjedništvu HNS-a neće to podržati, što se pokazalo točnim, ali naknadno je na Središnjem odboru došlo do preokreta.

Dva dana prije lokalnih izbora HDZ je još nudio četiri ministarska mjesta?

– Da, smatrali su tada da će se svih devet zastupnika HNS-a ipak priključiti parlamentarnoj većini. S tim da je jasno bilo da pobjedom Anke Mrak Taritaš u Zagrebu otpada opcija koalicije s HDZ-om. Vrdoljak je također bio svjestan da bi snaga koja bi proizašla iz te pobjede spriječila sve dogovore s HDZ-om. Mislim da je zato njezina kampanja namjerno opstruirana, recimo puštanjem u javnost informacija da je ulazak HNS-a u Vladu sasvim moguć. Ta su nam nagađanja nanijela veliku štetu već u prvom krugu izbora, kod mene u Velikoj Gorici mnogi ljudi zbog toga nisu htjeli ići na listi za mjesne odbore.

Onda je u utorak održana sjednica Predsjedništva HNS-a.

– Vrdoljak je ustrajno branio ideju koalicije s HDZ-om, a kad je shvatio da je većina protiv predložio je da se ne ide u to i podnio ostavku. Dan ranije najavio nam je da će dati ostavku ako se pokaže da se stranka dijeli i da svi zastupnici HNS-a ne podržavaju ulazak u Vladu.

Ali, na Središnjem odboru Vrdoljak je, makar je podnio ostavku, opet zastupao stav da se treba koalirati s HDZ-om, tada mu podjela unutar HNS-a više nije bila problem.

– Procijenili su da mogu preparirati članove Središnjeg odbora i u srijedu ujutro bjesomučno su ih telefonski nazivali. Kad je počela sjednica već prema prvom pljesku Vrdoljaku jasno je bilo da koliko je sati. Članovi bez političke težine su držali predavanja Vesni Pusić, pitali je je li uopće više dostojna biti u politici. Nitko nije reagirao na to pljuvanje.

Povratak Vrdoljaka?

Zašto na Središnjem odboru više nije bilo bitno što će se Klub zastupnika HNS-a podijeliti?

– Ultimativno se moralo ući u Vladu, pa makar s manje zastupnika, pa makar i s manje ministara, jer HDZ je svoju ponudu prvo srezao na tri, a onda i na samo dva mjesta ministra. To je bilo tako jer su tu priču oblikovali kao povijesnu stvar, kao promjenu stranačke paradigme nakon čega HNS više neće nužno koalirati s lijevim centrom, te im stoga nisu bili važni gubici. Bili su spremni i na odlazak 20, 30 posto članstva, što se sada i događa. No, to čak i nije glavni problem, ključno je za HNS da će izgubiti biračku bazu, jer se nikad neće moći riješiti etikete klijentelizma.

Vrdoljak i ostali koji su zagovarali koaliciju s HDZ-om mislili su da se to neće trajno odraziti na biračku podršku HNS-u?

– Ne znam, ali vjerojatno računaju da će u dvije, tri godine u Vladi, nametanjem HDZ-u vrijednosti HNS-a, vratiti povjerenje barem dijela birača. Krajnje je to naivno.

Na kraju je, eto, Vrdoljakova ideja ipak pobijedila, a on je, kako sam kaže, otišao u političku mirovinu.

– Samo je to formalno tako, Vrdoljak, Srećko Ferenčak i Predrag Štromar funkcioniraju kao trio koji vodi sve ovo. Uostalom, uskoro će biti izbori u HNS-u i Vrdoljak se može kandidirati i ponovno postati predsjednik stranke. U međuvremenu će iz HNS-a otići svi koji misle svojom glavom, ostat će isključivo članovi spremni slijediti volju partije i centralnog komiteta.

Ako za koji mjesec Vrdoljak opet bude predsjednik HNS-a, logično će biti da u Vladi zamijeni Štromara.

– Ne znam.