Međunarodna organizacija rada (ILO) upozorila je u svojem najnovijem izvješću na potrebu reforme zakonodavstva, kao i drugih politika kako bi se poboljšala kvalitata netipičnih, odnosno rastućih nestandardnih oblika zapošljavanja. Istaživanje je pokazalo kako privatni poslodavci u više od 150 zemalja u nestandardnim oblicima rada prosječno zapošljavaju 11 posto radnika. No, iako je trećina zemalja na razini tog prosjeka, razlike su ipak velike. Tako je korištenje privremenog zapošljavanja u Jordanu, Latviji, Norveškoj ispod pet posto, dok je u atipičnim oblicima rada u Španjolskoj, Mongoliji i Peruu preko 25 posto radnika. Pritom, pola promatranih poduzeća u preko 150 zemalja svijeta ne koristi nestandardno angažirane radnike. No, među preostalih 50 posto koji radnike angažiraju u netipičnim oblicima rada je i sedam posto poslodavaca kod kojih je više od polovice radnika u nestandarnim oblicima rada. Odnosno, rade privremeno, povremeno, u prikrivenom radnom odnosu, na poziv ili na »nulsatni ugovor« (ugovor koji ne jamči minimalnu satnicu rada), preko agencije, podizvođača…

ILO smatra kako je potrebno ispuniti regulatornu prazninu što uključuje politike koje će osigurati jednak tretman među radnicima, minimalnu zajamčenu satnicu, ograničenje nestalnosti radnog vremena. Među preporukama se nalazi i jačanje sustava kolektivnog pregovaranja, što pretpostavlja i jačanje kapaciteta sindikata za zastupanje radnika u neformalnim oblicima rada te proširenje kolektivnih ugovora kako bi se njima obuhvatili svi radnici u sektoru, odnosno sve profesionalne kategorije. »Osim toga, svi radnici moraju imati pravo na slobodu udruživanja i kolektivnog pregovaranja«, navodi ILO. Potrebno je jačati i socijalnu zaštitu radnika pa se otvara potreba stvaranja univerzalnih pravila koja jamče osnovnu razinu socijalne zaštite.

Cipar, Hrvatska, Italija i Nizozemska europske su zemlje u kojima je u proteklom desetljeću zabilježen značajan rast radnika koji rade u nestandardnim oblicima rada. Za Hrvatsku to ne čudi jer su netipični oblici rada postali rašireniji od izmjena radnog zakonodavstva koje su stupile na snagu 2005. godine. Kasnijim izmjenama radnog zakonodavstva to je područje dodatno fleksibilizirano. Tako je, primjerice, udio nestandardnih oblika rada u ukupnoj zaposlenosti u Hrvatskoj 2004. godine bio negdje na razini 12 posto, da bi u 2014. porastao iznad 16 posto. Istodobno je više od četiri puta porastao broj radnika koji tjedno imaju satnicu nižu od 35 sati. U 2004. godini manje od 35 sati tjedno u Hrvatskoj je radilo negdje oko 2,5 posto zaposlenih, a njihov je udio u 2014. godini skočio na više od 11 posto.

Netipična radna mjesta mogu pružiti određenu fleksibilnost kako radniku, tako i poslodavcu, no ILO ističe kako je takav oblik angažiranja radnika često povezan s njihovom većom nesigurnošću. Tako radnici u zemljama u kojima su netipični obilci zapošljavanja rašireni »bicikliraju« između zaposlenosti i nezaposlenosti. Njihova primanja su i do 30 posto niža od primanja radnika u klasičnom radnom odnosu. U slučajevima prikrivenog radnog odonosa, navodi ILO, radnici imaju problema s ostvarivanjem svojih temeljnih prava na radnom mjestu, otežan im je pristup socijalnim naknadama, kao i edukaciji na radnom mjestu. Stope ozljeda na radu su, također, više među radnicima u netipičnim oblicima zapošljavanja. Radnici koji povremeno ili privremeno rade teže će se skućiti ili doći do kredita, što pak dovodi i do trenda sve kasnijeg zasnivanja obitelji.

Kratkoročne dobiti od korištenja nestandardnih oblika rada (rezanje troškova, fleskibilnosti), ponavlja ILO svoje ranije nalaze, mogu biti »prekrivene« dugoročnim gubitkom produktivnosti. Naglašava se i kako postoje dokazi da tvrtke koje vole netipične oblike rada nemaju baš običaj ulagati ni u obuku radnika (nestandarndo i standardno zaposlenih), ni i u nove tehnolgije.