Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 29° 1
Sutra: 29° 29° 1
19. kolovoza 2019.
Razgovor s krupnim povodom

Edi Kučan otvoreno o borbi za "3. maj": 'Svoj dio posla na deblokadi smo napravili, na potezu je Vlada'

snimio Marko Gracin
snimio Marko Gracin
Autor:
Objavljeno: 15. srpanj 2019. u 21:38 2019-07-15T21:38:32+02:00

"Ako izuzmemo inozemne dobavljače koji su posebna priča, blokade naših kooperanata i dobavljača uspjeli smo svesti na 6,5 milijuna kuna. Znalo se i bilo je, u konačnici, nerealno očekivati da će baš svi vjerovnici poskidati ovrhe jer uvijek postoje oni s kojima dogovor nije moguć iz ovog ili onog razloga."

Dogovoriti termin intervjua s Edijem Kučanom, direktorom »3. maja«, bila je gotovo pa nemoguća misija. Kad god bi pokušali, čovjek bi samo »nabacio« što ga taj i idućih dana čeka od sastanaka, nakon čega bi svako daljnje inzistiranje postalo izlišno. Kučan i njegov tim ljudi već tjednima rade »tristo na sat« - prvo su trebali izbrusiti prijedlog rješenja kojim bi se u ovoj situaciji, na milimetar od stečaja, mogla sačuvati proizvodnja na trećemajskim navozima, da bi zadnjih petnaestak dana otvorili drugu »frontu« i krenuli u razgovore s kooperantima i dobavljačima na deblokadi računa. Sa svakim od tih vjerovnika Kučan je osobno razgovarao i taj se trud i reputacija koju je pritom založio, očito, isplatila.

Od zadnjeg stečajnog ročišta povučeno je dodatnih, nešto više od 10 milijuna kuna ovrha tako da je iznos blokade krajem prošlog tjedna spustio ispod 75 milijuna kuna, od čega daleko najveći dio čine radnička potraživanja za neisplaćene plaće te ona Ministarstva financija i HEP-a, sveukupno oko 60 milijuna kuna.

O najnovijem stanju izvješteno je Ministarstvo gospodarstva i, kako stvari stoje, s ovime su u »3. maju« praktički odradili svoj dio posla jer se blokada dovela u one granice koja se u razgovorima s resornim ministarstvom načelno odredila kao ostvariva i prihvatljiva.

Je li to sad to, gospodine Kučan?

– Ako izuzmemo inozemne dobavljače koji su posebna priča, blokade naših kooperanata i dobavljača uspjeli smo svesti na 6,5 milijuna kuna. Znalo se i bilo je, u konačnici, nerealno očekivati da će baš svi vjerovnici poskidati ovrhe jer uvijek postoje oni s kojima dogovor nije moguć iz ovog ili onog razloga. Možemo uvažiti i takav stav, međutim, naša je poruka vrlo jasna – oni koji ostaju na blokadi mogu zaboraviti da će više poslovati s »3. majem«. Mi ćemo svakako nastojati ovaj iznos od 6,5 milijuna kuna još dodatno smanjiti, koliko god je to moguće, no možemo konstatirati da smo uspjeli učiniti što se od nas tražilo i sada je na potezu Vlada.

Podrška kooperanata

Kao i radnici, i kooperanti prolaze kroz svoje poslovne i ine kalvarije, previše su se oni svi zajedno naslušali svakojakih bedastoća i jalovih obećanja u ovih godinu i više dana. Sigurno nije lako opet tražiti nešto od njih, u ovom slučaju da povuku ovrhe, bez obzira na to što im te blokade neće ama baš ništa značiti ni donijeti završi li »3. maj« u stečaju.

– Sigurno da nije, riječ je o novcu koji su oni zaradili, na koji su platili PDV. Mogu reći da više-manje sve naše trećemajske kooperante i dobavljače poznajem, ja znam tko su oni, oni znaju mene. Bili smo u sličnoj situaciji 2010. godine. Istina, nije bila tako teška kao ova danas, ali uvjeren sam da ćemo se i sada uspjeti izvući. I tada i sada nastupio sam krajnje otvoreno, bez figa u džepu, ne skrivajući ništa, baš kao i na sastancima s premijerom Plenkovićem i resornim ministrima.

Vratiti nekadašnju autonomnost

S kojim to ljudima mislite odraditi posao na četiri broda kad je iz brodogradilišta otišla polovica radnika, ostalo ih je još sedamstotinjak?

- Ostalo je njih 762, da budemo precizniji. Osim vlastitim resursima, računamo i na kapacitete naše kooperacije koji su u ovom postupku deblokade i više nego jasno poručili da su spremni stati uz nas. I kooperacija je slomom Uljanik grupe na koljenima. - Točno, ali nije i iščezla. Veći nam je problem povratiti ono bez čega smo ostali kao dio Uljanik grupe jer ovo je brodogradilište ostalo bez svog projektnog i tehničkog ureda, nabave, prodaje, kadrovske službe, financija, IT podrške. Bit ćemo u situaciji da, paralelno sa završetkom brodova, moramo praktički ponovno osnivati »3. maj«. Na ruku nam ide što riječki bazen obiluje i čuven je po brojnim i kvalitetnim brodo-projektantskim kućama, u koje je otišao dobar dio naših ljudi. Sigurno je da ćemo, za prvu ruku, taj dio koji je vezan uz tehničku dokumentaciju morati ići na out-sourcing. Međutim, to je privremeno rješenje jer »3. maj« mora vratiti nekadašnju autonomnost. Naravno, u gabaritima koji će biti prilagođeni današnjim tržišnim uvjetima.

Slijedom razgovora koje smo imali s Ministarstvom gospodarstva došli smo do izračuna da bi svim vjerovnicima u prvom naletu mogli isplatiti 15 posto njihovih potraživanja i s tom smo ponudom sjeli stol. S naglaskom da će metar za sve biti isti, dakle, da će isto dobiti i oni koji su blokirali račun i oni koji to u ovih deset mjeseci nisu učinili. Svi naši ključni kooperanti dali su nam podršku. Upravo to povjerenje i pružene ruke suradnje da zajedno završimo započete brodove i pokrenemo proizvodnju nešto je što je sve nas u »3. maju« dodatno okuražilo. Jer, moram priznati, bilo je trenutaka kada je bilo teško vjerovati da ćemo uspjeti u naumu i da ćemo blokadu od gotovo 157 milijuna svesti na ispod 75 milijuna kuna.

Gdje niste uspjeli?

– Zapeli smo kod inozemnih dobavljača, a riječ je o sedam tvrtki iz Ukrajine, Bugarske, Rumunjske, uključujući i dvije iz Hrvatske, ali čiji su vlasnici iz Švicarske. Mislim da je tu ključ problema u teškom razumijevanju našeg Stečajnog zakona. Slali smo požurnice, još uvijek čekamo njihove odgovore i ne bih isključio da i s te strane, barem u jednom dijelu, dođe do moguće deblokade. Dosta smo problema imali i s vjerovnicima s područja Istarske županije koji su strahovito izgubili stečajevima u Uljanik grupi, do mjere da im je potpuno ugrožena egzistencija, ali nisu pokazivali neku spremnost za povlačenjem blokadi. Pokušali smo s naše strane riješiti i potraživanja HEP-a, imao sam vrlo otvoren razgovor s njihovim predsjednikom Uprave, ali zasad bez pozitivnog odaziva. Za takav potez Uprava HEP-a mora imati odluku Skupštine, pa vjerujem da će se taj dio onda uspjeti odraditi u paketu s Vladinom odlukom. Moram priznati da me osobno malo iznenadio i neodaziv tvrtke Končar-ket, prema kojima sam uputio dopis, čak i malo emotivno intoniran, s obzirom na to da smo u »3. maju« svojevremeno podosta učinili da bi njihovu opremu, kao našeg domaćeg proizvođača, progurali kod stranih brodovlasnika.

3698484

Tri varijante

Opstanak »3. maja« sada ovisi o Vladinoj odluci o završetku četiri broda. U medijima se spominje iznos od 150 milijuna eura koji je za to potrebno osigurati. Je li to točno?

– Nije, iznos bi trebao biti manji.

Koliki?

– Najlakše je lupiti neku brojku, ali tako se posao ne radi. Bilo bi vrlo neozbiljno s moje strane u ovom trenutku govoriti o konkretnim ciframa kada u toj jednadžbi ima još dosta nepoznanica koje se moraju popuniti. Ovaj i idući tjedan imamo razgovore s kanadskom Algomom i španjolskim Marfletom, naručiteljem tankera koji nam je na vezu u Puli, a javio se i stari kupac broda za prijevoz automobila, nakon što su interes da kupe tu novogradnju, koja je u najvećem stupnju gotovosti, pokazale i neke druge brodarske kompanije. U našem prijedlogu rješenja i prediktivnim izračunima s kojima smo došli pred ministarstva gospodarstva i financija, pa i samog premijera koji se, moram reći, angažirano uključio u ovu priču, razradili smo sve tri moguće varijante koje pokazuju da će za državu biti manja šteta ako se završe ti brodovi nego ako ih se bude prodavalo na stečajnoj dražbi.

Na relaciji Rijeka - Pula

S mjesta direktora odstupili ste niti dva mjeseca nakon što su Puljani sredinom 2013. godine preuzeli riječko brodogradilište. Zašto?

- Recimo da mi je vrlo brzo postalo jasno da nemam što tražiti u njihovom konceptu upravljanja »3. majem«.

Nakon što ste raspoređeni na funkciju savjetnika Uprave Uljanika, u Puli su ipak shvatili da im vaš način ophođenja s brodovlasnicima zlata vrijedi. Dvije ste im godine, praktički, vodili izgradnju »polarca«.

- Da, kao chief project manager angažiran sam bio na zahtjev brodovlasnika, gospodina Moroneya.
I svakog ste dana putovali na relaciji Rijeka-Pula?

- Ujutro za Pulu, u kasnim popodnevnim ili večernjim satima nazad za Rijeku, da. I tako dvije godine.

Koje su varijante?

– Prva varijanta tog našeg modela podrazumijeva da se u cijelosti pronađu financijska sredstva za završetak brodova i predaju njihovim kupcima. Druga je varijanta da i brodovlasnici participiraju u troškovima završetka tih novogradnji, ali to onda nosi i drukčije stavke. Jer, ako od nekog tražite da unaprijed financijski participira, onda to znači da vam konačna, ugovorna cijena broda ne može biti ista kao ona koju možete postići kada kupcu prodajete gotov brod. Razradili smo i treću opciju, ali više usporedbe radi, a to je da država proda te brodove u stanju u kojem jesu, pa da onda brodovlasnici s »3. majem«, što je praktički neizvedivo iz nekoliko razloga, ili nekim drugim brodogradilištima potpišu ugovore za njihov završetak.

Stroga kontrola

Drugim riječima, puno se toga mora staviti u balans.

– Da. Premda imamo pisma namjere, pa i konkretnu ponudu kanadske Algome, premda postoje prelimirani izračuni svih opcija završetka brodova temeljem naših kontakata s brodovlasnicima, konačna opcija, pa tako i brojke definirat će se u ovim razgovorima koji predstoje, gdje se za jednim stolom nalaze sve tri strane - država preko svojih resornih ministarstava, zainteresirani kupci brodova i mi iz »3. maja«. Svaki »zašto« nosi svoje »zato« i sve se to u mora izbalansirati i razjasniti kroz ove razgovore.

Kako ste to zamislili da bi se brodovi završili u brodogradilištu koje više ne smije primiti ni kunu od države?

– Treći maj je u ovoj priči samo podizvođač, pri čemu će se sva sredstva strogo kontrolirati da budu utrošena za to za što su i namijenjena. To znači da će se svaki od ta četiri broda voditi kao posebni projekt, sa svojim računom. Svaka faktura za nabavku materijala ili usluge morat će biti verificirana od strane Hrvatske brodogradnje-Jadranbrod i tek nakon što je oni odobre ići će na naplatu poslovnoj banci.

Teško je stati

Imate 37 godina staža, uskoro punite 64 godine i sve uvjete za odlazak u mirovinu. Zadnju punu plaću dobili ste onu za kolovoz prošle godine jer ste bili zaposlenik Uljanik brodogradilišta. Što vam sve ovo treba?

- Da budemo do kraja precizni, dobio sam i minimalac za prošli listopad i studeni i dio plaće za svibanj u otkaznom roku, nakon što je Uljanik brodogradilište završilo u stečaju. Ne znam, ponekad sam se i sam znao pitati, pogotovo kad mi moj unuk, koji ima četiri i pol godine, i koji mene jedinog zove po imenu, kaže: »Edi, nisam te dugo vidio« Ne znam, teško je stati kad vam se nešto uvuče pod kožu, kao što se meni brodogradnja i naš »3. maj« u kojem sam proveo sav svoj radni vijek.

Na kraju svakog mjeseca radit će se i procjena gotovosti odnosno obavljenih radova na brodu koje će, uz već spomenutu Hrvatsku brodogradnju-Jadranbrod, morati verificirati i brodovlasnik. Upravo slijedom te procjene gotovosti, u istim će se onda postocima isplaćivati sredstva za obavljeni rad odnosno plaće radnicima. Osobno, zagovornik sam ovakve stroge kontrole tijeka i trošenja državnog novca. Da je toga bilo ranije, ovo se »3. maju« ne bi dogodilo.

Ponekad zvučite donki- hotovski.

– Možda (smijeh). Ali duboko vjerujem da će »3. maj« uspjeti osvojiti ovu vjetrenjaču. Da nije tako, ne bih se ovog posla ni hvatao.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka