Analitičar političkih zbivanja

Dr. Šiber za Novi list: Plenković će vjerodostojnost pokazati na primjeru izbora ministra kulture

Zdenko Duka

Foto D. Kovačević

Foto D. Kovačević

On mora uvjeriti svoje ljude da je u općem interesu da to ne bude Zlatko Hasanbegović. Isto tako, Predrag Šustar je loš ministar i ne bi smio niti on ostati



Razgovarali smo o proteklim izborima, šansama stvaranja nove Vlade i budućnosti SDP-a poslije odlaska Zorana Milanovića s dugogodišnjim analitičarom političkih zbivanja profesorom emeritusom Fakulteta političkih znanosti Ivanom Šiberom.


Nakon što je Karamarkov HDZ srušio vlastitu vladu, SDP, odnosno Narodna koalicija bila je dulje vrijeme ipak favorit izbora. No, nisu iskoristili šansu koju im je HDZ priredio?


– Ne slažem se s vašom polaznom tvrdnjom. Prije izbora prošle godine, SDP je bio na koljenima. Izborna pobjeda je Karamarku bila na srebrnom pladnju. Karamarkova očajna kampanja vratila je u život SDP. SDP je tada izgubio na bodove, to je bila tada pat-pozicija.




Pad Karamarka u lipnju bio je SDP-u izvjesni vjetar u leđa, ali samo na prvi pogled. Tada je HDZ učinio ključni korak, našao je novog predsjednika stranke koji je sušta suprotnost prethodnom i europski smokvin list HDZ-u. Cijela dva mjeseca mediji su bili puni novog čovjeka HDZ-a i to je bilo poticajno za HDZ-ovo biračko tijelo. Kampanja HDZ-a bila je vrlo jednostavna. Bilo je bitno samo da Plenković ne učini ni jednu pogrešku. Kad se vidi sadržaj njegovih izlaganja – to su bila sve sama opća mjesta. Nije se ogradio od Hasanbegovića, govorio je u rukavicama, pa da kurikularna reforma nije zaustavljena, itd. To je bila ambasadorska, diplomatska komunikacija.


A Milanović? On je opet ušao u čistu personaliziranu kampanju?


– Bila je to potpuno pogrešna personalizirana kampanja. Ona može upaliti s Karamarkom, ali ne i s Plenkovićem. Milanović je činio nedopustive gafove. Možemo se i složiti s nekim stvarima koje je rekao na onom nevjerojatnom sastanku s braniteljima. To nije prvi put da mu se potkrade kamera ili mikrofon. Mora voditi računa što govori. Da je srpska vlada »šaka jada« – to se ne smije govoriti, ono s »vojnom lekarkom« bilo je neukusno. To su bile promašene teme.


Trebalo je govoriti o kulturi. To da nismo imali ministra kulture, nego nekulture. U sva tri sektora znanosti, obrazovanja i sporta bivša vlada činila je nevjerojatne gluposti. Prava i to ideologijska tema je i socijalna zaštita.


Na svom terenu


No, Milanović je ušao na tuđi teren?


– Tako je. Bio sam u SAD-u 1988., kad je bila predizborna utrka Busha starijeg i Dukakisa. Na kongresu američkih politologa, jedan je politolog izrekao da je Amerika pretežito konzervativna, a da su republikanci konzervativniji od demokrata. Kazao je da demokrati mogu pobijediti na izborima samo ako iziđu s izrazito liberalnim programom. Jer – ne možeš dobiti bitku na području političkog protivnika, moraš ga dovesti na svoj teren. SDP je vodio kampanju bez taktike i bez ciljeva.


Jedini novum bila je koalicija s HSS-om. Stjepan Radić bio je liberal i antiklerikalac. Stjepan Radić je otvarao svoje skupove s »Bog i Hrvati, dolje popovi!«. HSS se u Drugom svjetskom ratu raspolutio na one koji su surađivali s ustašama i haesesovcima koji su bili partizani. Najjači su bili kad ih je vodio Zlatko Tomčić.


Sad im je Milanović omogućio da opet imaju pet zastupnika.


– Beljak bi to morao kapitalizirati na lokalnim izborima. Tu će se pokazati njegovo umijeće, imali li kapaciteta ili nema.


Neki misle da je SDP trebao ići sam na izbore, znam da je prof. Tihomir Cipek tako mislio. Često se govori o tome da je HNS SDP-ov prirepak. Vidjeli smo da je HNS vrlo vješt u prikupljanju preferencijalnih glasova.


– Igra s preferencijalnim glasovima je ne previše korektna igra prema koalicijskim partnerima. Mislim da bi bilo dobro da se mijenja izborni zakon pa da se ide na cijelu Hrvatsku kao jednu izbornu jedinicu s izbornim pragom od 2 ili 2,5 posto. No, predizborne koalicije mogu biti i te kako korisne, da su 2007. SDP i HNS išli zajedno, Milanović bi tada bio premijer.


HDZ je išao sam. Ključ Tuđmanove politike bio je da uvijek bude netko tko je desniji od HDZ-a. Tako da se na tu desnicu usmjeri odium. Karamarko je prvi koji je okupio baš svu desnicu i vidjelo se kako time nije ništa dobio.


A kad se vidjelo da je izlaznost 10-ak posto manje nego prošle godine, bilo je jasno da SDP gubi. Smisao je da se na birališta dovedu svoji birači. Milanović je bio iritantan u svojim istupima.


Nije bilo Alexa Brauna.


– Meni se čini da je i Braun napravio jednu pogrešku. Kad je Milanović u studenom 2015. na skupu počeo skandirati »Hrvatska, Hrvatska«, trebao mu je savjetovati da Milanović onda zastane pa publiku priupita: »Jesmo li sada veći Hrvati?«. Pokazalo bi se da to nije nikakvo domoljublje, nego je jedna farsa.


Dinaroidni karakter


Milanović je gotovo 10 godina vodio stranku. U postotcima je podigao rejting stranke u odnosu na Račanovo vrijeme. SDP je bio borbeniji, aktivniji. Izgubio je tri izbora ali sve zamalo, a jedne je dobio. U kakvoj je situaciji sada ostavljen SDP, u odnosu na stanje u kojem ga je Račan ostavio?


– Račan 2003. nije imao ljudske snage da poslije izgubljenih izbora da ostavku. Stvorio bi putokaz za ponašanje drugih u SDP-u. Milanović je tu grešku ponovio 2015. Jer, ako si na vlasti pa izgubiš izbore, na neki način nemaš moralno pravo ponovno ući u bitku.


Zoran Milanović je poslije Račana bio novo lice, osvježenje. Polučio je solidan rezultat 2007. Homogenizacija hrvatskog bića 90-ih godina završena je. Počelo se postavljati pitanje – kakva Hrvatska? Poslije Sanaderovog odlaska pa hapšenja, Kukuriku koalicija i bez nekog velikog truda postiže uspjeh 2011. Milanović sada nije čestitao pobjedu, ali se zaboravlja da ni Jadranka Kosor nije čestitala pobjedniku 2011. godine.


Od HDZ-a kao da se to očekuje, a SDP-u se takve stvari pamte.


– Nije vijest kad HDZ napravi svinjariju, ali je vijest kad SDP učini svinjariju.


Bila bi valjda primjerena inverzija – da hiroviti Milanović vodi HDZ, a pristojni i odmjereni Plenković SDP.


– Jedan znanstvenik govori o dinaroidnom karakteru pa kaže da je to ognjeviti karakter. Što na umu, to na drumu a ponekad prvo na drumu pa na umu. I s druge strane imate pomalo samozatajnog bodula.


U kakvoj je sad situaciji SDP? Je li on devastiran poslije relativno duge vladavine Milanovića? Prije njega je vladao Račan punih 17 godina. Situaciju treba gledati i u svjetlu toga da je nekako prirodna situaciju da HDZ vlada u Hrvatskoj, dosadašnji izbori pokazali su 7-2 za HDZ.


– Milanović je trebao dati ostavku 2015. Da je to učinio, imao bi i SDP novo lice na čelu stranke. I da je Narodna koalicija bio relativni pobjednik, teško da bi sastavljala vladu.



– Socijaldemokratska stranka u Hrvatskoj je po izbornim rezultatima jedna je od najjačih socijaldemokratskih stranaka u Europi. Zašto? Odgovor je dosta deprimirajući za naše društvo. Homogenizirajući faktor SDP-a i homogenizirajući faktor HDZ-a je nažalost drugi svjetski rat. Nema zemlje u Europi koja je imala tako snažan antifašistički pokret i tako snažan nacistički pokret kakve je imala Hrvatska. To nisu imali ni Slovenija ni Srbija. U nacionalnom korpusu to su dvije strane barikada. I onda se obiteljski identiteti od tada prenose s koljena na koljeno. Glasa se prema toj podjeli.



Problem je što je SDP-u biračko tijelo iskazalo nepovjerenje. U novom preslagivanju, oni moraju raditi na vraćanju povjerenja. Pobjednik će morati imati neke osobine Milanovića ali istovremeno kontrolirati i njegove slabosti. Primjerice to što nije okupljao ljude oko sebe. Mirela Holy, Aleksandra Kolarić, Linić pa odnos prema ljudima koji su podržavali Komadinu je neprihvatljiv u ozračju jedne demokratske stranke. Ili, Baldasara je Milanović trebao isključiti iz SDP-a onog dana kada je 10. travnja položio vijenac na spomenik HOS-ovoj bojni. Ali, zašto zbog toga raspustiti cijelu stranačku organizaciju Splita?


Dvorska luda


Kad se razmišlja o tome tko će zamijeniti Milanovića, govori se i da je i Milanović odgovoran što nije sazrelo dovoljno jakih ličnosti koje bi mogle voditi stranku.


– Sjetim se aforizma Stanislava Leca o tome da su groblja puna ljudi koji su mislili da će svijet bez njih propasti. SDP ima puno potencijalnih lidera, svako vrijeme traži svoju vrstu lidera. To mora biti čovjek koji okuplja i koji je tolerantan na kritike. Mislim da danas nema političara u Hrvatskoj koji bi imao dvorsku ludu koja bi mu sve mogla reći. A to je neophodno, da vas netko kritizira, da pročistite svoje stavove. Da vi nađete argumentaciju da ste u pravu. Picula je propoznatljiv, tolerantan, zna okupljati, ne znam ima li dovoljno energije. To da želi ostati u Bruxellesu je razumljivo s njegovog osobnog stajališta, ali je to nerazumljivo u smislu izbora. To je pogrešno. Plenković je to mogao reći jer se takoreći, radilo o danima. Ranko Ostojić je na mene na razini halo efekta ostavio vrlo dobar dojam. Odličan je organizator, vidjelo se to i kod slučajeva izbjeglica i u poplavi kod Gunje, kada je i sam obolio. Nije osobito simpatično kad ministar policije postaje šef stranke, u tom ima nečeg putinovskog. Ali, to nije ipak nešto što mora biti presudno. Milanović je morao lansirati nove, mlađe ljude.


Što se tiče nove Vlade, očekuje se da se HDZ dogovori s Mostom i predstavnicima manjina, eventualno i s onima iz Bandićeve koalicije, možda i dvojicom ranijih mostovaca iz Živog zida. Iako, Most bi mogao biti brana. Hoćemo li uskoro imati Vladu?


– Mislim da da. Bit će to relativno brzo. HDZ, Most, manjinci – to je solidna većina. Plenković će pokazati kriterij svoje vjerodostojnosti i odlučnosti na primjeru izbora ministra kulture. Mora uvjeriti svoje ljude da je u općem interesu da to ne bude Hasanbegović. Isto tako, Šustar je loš ministar, ne bi smio niti on ostati.


Zanimljivo je da Most zna ultimativno tražiti da pojedinci ne budu u nekom tijelu. Ovaj ne može, onaj ne može, tamo onaj treći ne može i ne smije, ali Hasanbegović im nikada nije bio upitan. Naprotiv, baš im je taman. Hoće li HDZ biti »lijeviji« dio vlade u vladi u kojoj je Most kao izrazito konzervativna, čak i klerikalna grupacija?


– Most je pod izrazito velikim utjecajem Crkve.


Utjecaj crkve


Još do prije desetak godina imali smo situaciju u kojoj je bilo više lijevih partija na vlasti nego desnih, a onda se stvar potpuno promijenila. Očito je ljevica u krizi, ne zna kako odgovoriti izazovima vremena?



Za stabilnu Vladu, dobro je da je HDZ pobijedio. Kad je god SDP bio na vlasti, HDZ nije bio konstruktivna oporba već je bio destabilizirajući, remetilački faktor. Za vrijeme Račana splitska riva, sinjska Alka, berači kestena, pismo generala. U Milanovićevo vrijeme šatori, plinske boce, crnokošuljaši na ulici, Stožer za obranu hrvatskog Vukovara. Kad je HDZ na vlasti, to se ne događa. A što se tiče odnosa sa Srbima, Sanader je, kad je došao na vlast, prvi rekao: »Hristos se rodi«, HDZ je u Vukovaru zajedno sa SDSS-om odlučio o dvojezičnosti, itd. To su činjenice…



– Konzervativne stranke sve se više približavaju centru i ljevica se sve više približava centru. Nema više onih tradicionalnih sukoba oko rada i kapitala. Kad je riječ o izbjegličkoj krizi, desnica je jača ali je ljevica otvorenija. Gdje su ključni sukobi u hrvatskom društvu? Na problematici seksualnog odgoja, bračnih i izvanbračnih zajednica, itd. Imamo Katoličku crkvu koja želi biti kriterij općeg ponašanja u Hrvatskoj. Ali, i tamo ima velikih razlika. Crkva bi trebala preispitati svoj odnos da ne tretira ljevicu kao apriornog kršćanskog protivnika.


Imamo Plenkovića kao novo lice HDZ-a, ali svi oni koji su prema preferencijalnim glasovima ušli u Sabor su pripadnici »starog« HDZ-a, ekstremnije struje?


– Sjećamo se da je Milan Kujundžić u predsjedničkoj predizbornoj kampanji bio za izbacivanje antifašizma kao jednog od ustavnih temelja, tu je Bruna Esih iz Počasnog bleiburškog voda, tu je Hasanbegović, Stevo Culej, u Rijeci Kirin pravaške stranke. HDZ je izgubio jednog zastupnika u dijaspori ali je zato HDZ-ova desna struja dobila svog glasnogovornika – generala Glasnovića. On će u Saboru govoriti ono što desna struja misli a što neće smjeti više govoriti, zbog nametnute, nove političke kulture u HDZ-u.


Tako, hvala Bogu, nećemo osjetiti nedostatak Tepeša, Ćorića, Ilčića i drugih.


– Da, mnogo toga ovisi i o tome tko će biti HDZ-ovski bič stranačke stege u Saboru.


Nedavno je Milanović zaželio da u neko dogledno vrijeme Hrvatska bude među 15 najbogatijih zemalja EU. Mi gledamo stalno nazadovanje Hrvatske, jedino nas Bugari nisu prestigli, prema ekonomskim pokazateljima. Imamo li šansu uz ovakve političare, da krenemo naprijed?


– Sve dok imamo gospodarstvo a ne privredu, bit ćemo u takvoj situaciji. Bitno je privređivanje i stvaranje. Nisam ekonomist, no stvarno bih volio da mi netko objasni kako to da se u Slovačkoj sklapaju japanski automobili, a mi imamo Šibenik koji ima luku, željeznicu i autocestu, tvorničke hale a imali smo tamo i školovane radnike. To je samo mali primjer. Ne znam zašto za dozvolu treba čekati godinu do pet godina? Potrebna je puno efikasnija javna uprava, ogromni su problemi u sudstvu, užasno su dugi sudski procesi.