ZAGREB » Da bilo kojem građaninu Hrvatske koji zarađuje prosječnu neto plaću od 5.516 kuna, na žiro račun u dvije godine mimo te plaće sjedne još 7,25 milijuna kuna, odnosno zarada koju može ostvariti u sto devet godina i šest mjeseci za očekivati je da bi netko u državi reagirao, pitao tog prosječnog Hrvata otkud mu toliki novac. Vjerojatno bi se i Porezna uprava zapitala je li na taj iznos, ako je stečen zakonito platio porez. No, kad je državni dužnosnik u pitanju to se ne događa.

Tko je nadležan?

Zagrebačkom gradonačelniku Milanu Bandiću upravo to se, prema priopćenju DORH-a, i dogodilo. Na svom je žiro računu imao 24 milijuna kuna, što je 1.315 njegovih neto plaća od 18.251 kunu, odnosno zarada zagrebačkog gradonačelnika u 109 godina i šest mjeseci. No, dvije i pol godine novac je sjedao na njegov račun i za to ga nitko ništa nije pitao. Ni dvije godine nakon što je novac prestao pristizati nitko ga ništa nije pitao, ili možda u tim uplatama na Bandićev žiro račun nema ništa sporno. Zanimljivo je da su dužnosnici navodno pod jačom kontrolom nego običnih građani, njihovu imovinu, uz redovite institucije, nadziru još i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa, preko imovinskih kartica i Državno izborno povjerenstvo (DIP) kad je u pitanju financiranje kampanje za što je Bandić i otvorio spomenuti žiro račun.

   Zato smo u te dvije institucije i u Poreznoj upravi pokušali provjeriti jesu li mogli propitati status tog računa i primjerice odrediti porezni režim i prije akcije USKOK-a. U Poreznoj upravi su na naš upit jesu li bili u nadzoru Bandićevog računa, jesu li mu ikada izdali porezno rješenje za plaćanje poreza – za koji ga sada USKOK tereti – ili su možda zaključili da je riječ o donacijama za kampanju pa on nije ni obveznik plaćanja poreza odgovorili da nam ne mogu odgovoriti. Objasnili su da ne mogu davati informacije o pojedinačnom slučaju, pogotovu onomu koji je predmet istrage.

   Odgovor iz DIP-a je puno opširniji, ali ni oni ne odgovaraju na naše pitanje trebaju li se uplate na Bandićev račun tretirati kao donacije pa su onda neoporezive, ili kao dodatni dohodak na što onda Bandić državi duguje 5,7 milijuna kuna poreza. Objasnili su da prema zakonskim pravilima koji su vrijedili u vrijeme kampanje 2009. godine kandidat nije bio obvezan otvoriti poseban račun za financiranje kampanje, da nije bilo ni revizije ni mjera za utvrđivanje točnosti podataka. DIP je imao samo obvezu objaviti izvješće o visini i izvoru sredstava za financiranje promidžbe koju su mu dostavili sami kandidati.

Nadzor DIP-a

Tek je izmjenama zakona u protekle tri godine DIP dobio nadzor nad financijama, a naš upit bi li se nova pravila mogla primjenjivati na trošenje sredstva prikupljenih u kampanji iz 2009. godine ako računi nisu još zatvoreni, a sredstva pristižu godinama nakon toga DIP nije odgovorio.

   Je li priljev novca na računu otvorenom na osobno ime Bandić trebao prijaviti u svojoj imovinskoj kartici pitali smo u Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa ili je i za njih to poseban račun za kampanju, makar ona bila završena prije tri godine, ali odgovor nismo dobili.

   Ni DIP ni Povjerenstvo, za razliku od Porezne uprave, nisu mogli provjeravati niti nadzirati primitke na Bandićev žiro račun, ali zanimljivo je da u pet dana nemaju stav o tome jesu li sredstva na Bandićevom računu njegova osobna imovina ili možda i dalje imaju status donacija u izbornoj promidžbi. Možda je iste dvojbe imao i Bandić pa je odlučio da neće plaćati porez ako ga nitko ne pita otkud mu novac. Tko zna, možda je na taj način mogao, da nije bilo akcije USKOK-a, nastaviti primati donacije još desetak godina, a da ga nitko ne pita za porijeklo tog novca, a možda neki od brojnih kandidata u prethodnim izbornim ciklusima, također, ima račun na koji mu još pristižu donacije.