Koja je i kolika uloga dobra transparenta na valjano odrađenom prosvjedu!? Ne treba biti akademski potkovan pa da čovjek zna kako je uloga velika i važna. Jer, ako ništa drugo, novinari i javnost zakačit će se ponajprije na transparent, tražiti na komadu kartona ili plahte onu poruku koja u malo riječi govori sve o ciljevima i potrebi da se prosvjeduje. Ili, kako to kaže Marko Jurčić, aktivist Zagreb Pridea od samih njegovih početaka, baš je fotografija s transparentom najčešće oprema novinskih tekstova, ona slika koja govori tisuću riječi o razlozima i ciljevima prosvjedovanja.

Feminizam, a ne đir

Prošlu subotu samo u Zagrebu, u razmaku od par sati, dogodilo se jedno četiri, pet velikih prosvjeda. Dok je Željka Markić predvodila »Hod za život«, kontru su udarali prosvjednici koji traže »Pravo na izbor«, malo dalje se okupilo građanstvo koje je protiv GMO-a i Monsanta, a sve su u rano popodne zaokružili Laburisti koji su digli glas protiv najave privatizacije nekih važnih tvrtki. Prosvjeda je više nego ikada, a bitka se nesumnjivo vodi i u ‘zraku’ gdje pametno sročena rečenica na komadu kartona često čini razliku i daje potvrdu da ste baš tu gdje treba biti. Možda i ponajbolji primjer tog sudara parola i jest bio taj prošlosubotnji – s jedne strane »Hod za život« i sve poruke jedne drugoj nalik, s druge »Pravo na izbor« i parole koje su, ako nište, duhovit(ij)e.

– Na protuprosvjedu kontra marša »Hod za život« isticala se ona »Dalje ruke od mojih jajnika« ili »Feminizam, a ne đir« ili »Učimo djevojčice da umjesto kuće spremaju revoluciju« ili one jasnije »Stop nasilju nad rodiljama«, odnosno »Samo u sekularnoj državi moguća je ravnopravnost«. Slično je bilo i na prosvjedu protiv GMO sjemena gdje su prevladavale »grunfovske« parole »Malo vas je, ali nas puno zajebavate«. S druge strane, na samom maršu nisu bili osobito kreativni. Stroga hijerarhija ne trpi maštovitost, pa su ga obilježile parole bez ikakvog skrivenog značenja, kao da smo u 1948. godini, poput »Život je na našoj strani«, »Život najljepši dar«, »Uspjeli smo zajedno« do onog najvećeg »Nacionalni hod za život« što su protuprosvjednici odmah iskoristili da vješto iskonstruiraju »Naci hod« – veli Goran Borković, novinar i urednik na portalu forum.tm, čovjek koji je za života, što posla radi što angažmana radi, vidio na stotine prosvjeda najrazličitijih vrsta.

Jezgrovita poruka

Mate Kapović, lingvist i član Radničke fronte, kazat će – kakva ideologija, takve i poruke! Razlika je na prvu očita, pa dok s ‘desna’ stižu u pravilu tiskane poruke s malo duhovitosti i nikakvom igrom riječi, s ‘lijeva’ je transparenata ručne izrade i nastojanja da se igrom riječi postigne snažan efekt. Je li se ta ‘scena’ s godinama razvijala, ide li ta kreativnost na bolje ili na gore, teško je, kaže, procjenjivati. No, priznaje da je jezgrovita poruka uvijek bitna.

– Semantički gledano, transparenti se nisu puno promijenili u odnosu na prije trideset, četrdeset godina. Značenje im je praktički isto, ali je vrijeme drugačije. Nekad se s ponosom nosilo »Živio NOB«. Danas ćete teško naći nekoga da nosi dasku s plahtom na kojoj piše »Živio Domovinski rat«. Nije u duhu vremena, ali će zato na svakom okupljanju koje ima veze s domoljubljem, biti sličnih poruka u kojima se veliča herojska borba našeg naroda, ali izražena na sofisticiraniji način – kazuje Borković.

Jednostavne parole zamijenile su poruke dubljeg značenja, posebno u povorkama obrazovanijih skupina, smatra Borković.

– Tako su novinari prosvjedujući protiv ministra kulture Zlatka Hasanbegovića nosili transparent s »feralovskim« natpisom »Šutnja je Zlatko«, jasno asocirajući na parolu iz nekadašnjih vremena »Šutnja je zlato«, upozoravajući da opet postaje aktualna, s obzirom da je pametnije šutjeti, nego govoriti – podsjeća Borković.

Društvene mreže

Jurčić je mišljenja kako su činjenica da je prosvjeda sve više tjera ljude da budu čim kreativniji.

– Tu su, kada govorimo o britkosti i jasnoći, veliku ulogu odigrale društvene mreže – kazuje Jurčić.

Da je tome tako ne dvoji ni Borković.

– Primjerice, Twitter vas s ograničenim brojem slovnih znakova naprosto tjera da sažmete misao po onom starom novinarskom načelu: »Neka ti misao bude široka, a rečenica uska« – kazuje Borković.

No, loše bi bilo, kaže Jurčić, da sav taj aktivizam iskazan u statusima tu i stane. I ne stane, barem ne kad su neki veliki i važni prosvjedi u pitanju, poput, primjerice, onog zakazanog za srijedu u ime obrane kurikuluma, koji bi se lako mogao pretvoriti i u bunt protiv aktualne vlasti. Bude li u srijedu prosvjednika na tisuće tada će, nema sumnje, brojnost biti važnija od transparenata, a opet neće biti ni poruke nevažne. Recentna nam je zbilja pri tom pokazala kako se vlast, ili pak oni protiv kojih se protestira, najviše užasava kirurški precizne duhovitosti, satire svake vrste. »Vjeronauk u autoškole«, poruka je koja nasmijava dok govori sve. Emociju svake vrste izazvat će klinac koji na skupu kontra GMO-a poručuje: »Trovači! Moja mater vas traži i nije dobre volje!« Jer, em poruku možeš i zapjevat’ kad već parafrazira stihove TBF-a, em jasno kazuje koliko je puk ojađene udarom na njihovo zdravlje.

Nema zabranjenih tema

Transparent ne trpi zabranjene teme, a voli duhovito, voli i psovku ako je pametno inkorporirana.

– Posebno to vrijedi za subkulturne skupine. Na Gay Pride ćete pročitati više duhovitih poruka, nego što ih je News Bar u stanju smisliti cijeli tjedan – ističe Borković.

Da su transparenti na Povrci ponosa uvijek nudili duhovitih poruka i(li) provokacija, slaže se i Kapović. Ta se taktika, kako veli, pokazala pametnom zbog same tematike i očito efikasnom. Da je britkost otišla i dalje od subkulturnih skupina posvjedočio je, nema koji dan, prosvjed radnika »Končara« protiv najavljene privatizacije i niz transparenata među kojima i onaj – »Končar je naš – Karamarko marš!«

Duhovit i provokativan, sažet a rječit, sročen taman takav da vam da mislit’! Čini se lako, samo onom tko još probao nije na komad kartona sam ispisati dobar transparent!