Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 8° 1
Sutra: 8° 8° 1
7. prosinca 2019.
Vratio se iz pakla

u tiskanom Denis Malnar, pomorac s Katine: Zaželio sam se kruha, nisam ga jeo od rujna

Denis Malnar u zagrljaju majke Josipe / Foto Ognjen ALUJEVIĆ
Denis Malnar u zagrljaju majke Josipe / Foto Ognjen ALUJEVIĆ
Autor:
Objavljeno: 31. svibanj 2012. u 6:51 2012-05-31T06:51:32+02:00

Riječki pomorac koji se nakon 320 dana agonije na brodu prisilno zaustavljenom u Jemenu vratio doma, uvjete u kojima je živio posljednjih 10 mjeseci uspoređuje s konclogorom i kaže da mu je bilo teže nego u ratu

– Uvjeti u kojima smo živjeli mogu se usporediti jedino s konclogorom. Možete zamisliti kako izgleda život na usidrenom brodu s kojeg nema izlazaka, na vrućinama koje je ovdje teško i pojmiti, bez struje i vode za pranje. Najviša izmjerena temperatura na brodu bila je preko 50 stupnjeva Celzija. Nedavno smo dobili pošiljku živih kokoši, budući da meso nismo mogli čuvati jer frižideri ne rade, ali su praktički odmah uginule od vrućine na užarenom brodskom limu. Nisam osoba koju je lako slomiti, doživio sam u životu sve i svašta, bio u ratu u specijalnim postrojbama, pucali su po nama, ali, vjerujte, ni tada mi nije bilo gore nego na ovom brodu. Normalan čovjek teško to može preživjeti, kazao je riječki pomorac Denisa Malnara koji je u srijedu stigao kući, nakon desetomjesečne agonije na brodu Katina, što ju je skupa s još četvoricom Riječana i ostatkom posade proživio u potpuno neljudskim uvjetima na prisilno zaustavljenom brodu u Jemenu.

Kao glavne krivce za patnje posade Malnar je prozvao Vitomira Juragu, direktora tvrtke Brodarstvo koja upravlja Katinom, ali i zapovjednika broda, te najavio kako će zbog proživljenih strahota i novca koji mu brodar duguje pokrenuti sudske postupke protiv odgovornih osoba. 
  
– Ja sam se izvukao na vrijeme, ali žao mi je dečki koji su ostali na brodu. Još trojica su zatražila iskrcaj, ali im je zahtjev odbijen. Zabrinut sam za njih jer uvjeti na brodu su neizdrživi, ne znam koliko će još moći podnijeti, rekao je Malnar. 

 On sam prvo će, kaže, otići liječniku na temeljiti zdravstveni pregled, a strahuje da će mu trebati dugo.

  – Aktivno se bavim sportom, točnije body buildingom. Kad sam otišao na brod težio sam skoro stotinu kilograma, a sada sedamdeset i dva. Mjesec dana sam molio za pomoć liječnika zbog užasnog osipa, svrbeža i bolova zbog kojih nisam mogao spavati a gospodin Juraga je za to vrijeme tvrdio da mi nije ništa. A taj osip u međuvremenu mi je zahvatio čitavo tijelo. Tko zna koliko će mi vremena trebati da dođem k sebi. Ne znam što ću dalje, ni kada ću se moći ponovno vratiti na posao, priča Malnar, koji je, kaže, od sve hrane najviše  zaželio kruha jer ga nije jeo od rujna prošle godine. 

   – Inače ga kući malo jedem, ali sad ću ga jesti s guštom. Na brodu je gotovo svaki obrok bio isti – krumpir, pašta i mesna ili riblja konzerva. Ne znam ni hoću li se moći pošteno najesti kad stignem kući jer mi se već i želudac stisnuo nakon svih ovih mjeseci gladovanja, rekao je Malnar. 

Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista, u četvrtak, 31. svibnja 2012.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.