Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 23° 4
Sutra: 23° 23° 4
20. listopada 2019.
Istinska dobrota

DIRLJIVA PRIČA RUŠI PREDRASUDE Mali Rom koji prosi po Varaždinu zapanjio svojom neviđenom gestom

Ilustracija / NL arhiva
Ilustracija / NL arhiva
Autor:
Objavljeno: 26. kolovoz 2019. u 18:26 2019-08-26T18:26:00+02:00

Dean Posavec nije imao dovoljno kovanica za parking, a onda mu je mali prosjak ponudio jedinu kunu koju je imao

Gospodin iz Čakovca, Dean Posavec, prošloga je petka s kćeri bio u Varaždinu, u kupovini knjiga. Auto su ostavili u velikoj gradskoj garaži i kad su došli platiti parkirnu kartu, kraj njih se stvorio klinac, romski dječačić koji je prosio. “Ne prestajem misliti na tog dječaka”, kazao je Posavec danas u razgovoru za Telegram. “Moram ga pronaći, to mi je sada misija”, dodao je.

Zašto ga je taj dečko toliko potresao, opisao je u statusu koji je posljednjih dana postao viralan. “Vozio sam kćer iz Čakovca u Varaždin, pošto tamo pohađa srednju, da bismo kupili knjige. Parkiramo u gradskoj garaži, obavimo kupnju i odlazimo na automat platiti. Prilazi nam dječak romske nacionalnosti ispružene ruke u kojoj je imao par lipa, i veli: Striček molim vas nešto sitno za hranu, a ja, kakav sam uvijek, našalim se i velim: E, sad ćeš još ti meni morati posuditi za kartu“, opisao je Posavec.

Skamenio sam se

“Iz moje zezancije izrodila se najljepša priča. Dakle, sat parkinga košta 5 kuna, ja to nisam znao. Iz džepa sam izvukao četiri kune, koliko sam imao, i ubacio ih u automat. Automat mi je pokazao nedovoljno sredstava ili takav neki sličan natpis, ne sjećam se više točno. Uglavnom, nedostajala mi je jedna kuna. Mali Rom još uvijek stoji kraj nas, gleda automat i veli, treba Vam još jedna kuna i stavi ruku u svoj džep i izvadi kovanicu kune. U drugoj je još držao lipe i htio pustiti tu kunu za mene, da mogu kupiti kartu”, prisjetio se Posavec, kako piše Telegram.

“Ja sam se skamenio, moja kćer od 18 godina je zanijemila… i on i dalje pokušava tu kunu ubaciti u automat, a jedva da bi mogao zbog visine. Kažem mu: Čekaj, zezao sam se. Kćer je imala sitno, izvadila, ubacili smo i dobili kartu, a njemu dali ostatak kovanica što smo imali. Nije znao kako zahvaliti, ali nije ni znao da nas je dirnula njegova gesta, njegov nesebični potez, kada je uzeo jedinu isprošenu kunu i ponudio je nama. I to s takvim osmjehom na licu i srećom što on može nekome pomoći.”

“Zagrlio sam ga desnom rukom preko njegovog ramena, i rekao mu nešto, ne sjećam se točno, jer šok u meni bio je jači od trenutka”, prepričao je gospodin Dean i dodao kako su kćer i on šutjeli cijelim putem do Čakovca, a tek su ih doma uhvatile emocije. “Vjerujte, svi smo bili na rubu suza, i danima pod dojmom nečega što bi trebalo biti najnormalnije u životu. A opet smo zbog toga dugo bili na rubu suza. Poneku smo i prolili”.

Još uvijek ga traži

“Taj dječak je moj heroj, Bog ga je poslao da svima nama pokaže da ipak ima nade za ovu zemlju, ovo društvo, bilo da si Međimurac ili Varaždinac, važno da si Hrvat, nebitne vjere, izgleda i statusa. On je moj Bog”, kaže Posavec.

Pod kolikim je dojmom govori i činjenica da dječaka nije prestao tražiti od tog susreta. Kako nam kaže, povukao je veze po naseljima, a raspitivao se i u policiji. Vjeruje da će ga pronaći, što mu je najveća želja, piše Telegram.

“Ako ga nađem, posjetit ću njegove roditelje, ispričat ću im što se dogodilo i tražiti da mi dozvole da ga stavimo u medije, slikom i prilikom. Uz to ću ga odjenuti i možda osnovati zakladu za takve slučajeve ljudskosti”, kazao nam je na kraju.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.