Forum žena SDP-a osvnruo se na nefukncioniranje sustava koji bi trebao štititi žene od nasilja. Njihovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

“Prije nepunih tjedan dana na Malom Lošinju ubijena je 16-godišnjakinja, a život je izgubila kao slučajna žrtva pomahnitalog i policiji poznatog prijestupnika koji je ulijevao strah u kosti okolini i na čije rizično ponašanje je prijavila i njegova bivša partnerica i sama žrtva njegovog zlostavljanja.

Prije par dana u Međimurju je ubijena 37-godišnja žena od strane partnera. Premlaćena je i izbodena nožem u prisustvu djece, a počinitelj je također poznat policiji od ranije zbog kao počinitelj obiteljskog nasilja i drugih kaznenih djela.

Smrt maloljetne djevojke u Sopotu, pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, a na rizik u kojem se nalazi su upozoravali članovi njene obitelji, još jedna je u ovom krvavom nizu. Jučerašnja žrtva nasilne smrti je i 80-godišnja starica, također iz Međimurja.

Sustav ne funkcionira

U vrlo kratkom razdoblju život su izgubile žene, nasilnom smrću što predstavlja nastavak crnog niza ubojstava žena u Hrvatskoj. Taj niz nastavlja se na 13 ubijenih žena u prethodnoj godini. Žena koje su mogle biti spašene da je sustav funkcionirao.

Ovim slučajevima treba pribrojiti i ishode pravosudnih postupaka o kojima su mediji izvještavali u ovoj godini: oslobađanje počinitelja seksualnog nasilja nad policajkom, njezinog nadređenog na graničnom prijelazu Bajakovo, uz obrazloženje presude da je seksualno uznemiravanje počinjeno samo jedan put, te uvjetnu osudu Požeško – slavonskom županu za tjelesno nasilje nad suprugom nakon kojeg je ostao na funkciji župana.

Dobro se sjećamo i lanjskih slučajeva Daruvarac i Komšić u kojima je Vrhovni sud snižavao kazne počiniteljima tih najbrutalnijih rodno utemeljenih zločina protiv žena. Iako svaki pojedini slučaj nema veze jedan s drugim, oni su itekako povezani.

Počinjenje nasilja nad ženama, a zatim blagim kažnjavanjem počinitelja šalje se poruka da se za nasilje nad ženom ne odgovara, da će se počinitelj izvući, pa tako s vremenom dolazi do porasta sve brutalnijih oblika nasilja i ubojstva žena.

Tempirane bombe eksplodiraju

Također, iznimno je problematična činjenica da su se unatoč tome što su zajednici, pa i policiji poznati pojedinci problematičnog ponašanja, ranije prijavljivani za nasilje, slobodno kretali, utjerivali strah u kosti i svojoj obitelji i okolini te egzistirali poput tempiranih bombi za koje se ne zna kada će eksplodirati i nanijeti štetu i ljudske žrtve.

Žrtve se stalno potiče da prijavljuju nasilje, no uz činjenicu da postupci protiv počinitelja traju pre dugo, da ih vrlo mali broj u konačnici biva primjereno kažnjen, žrtve odvraća od prijave. Prema dostupnim statistikama, svega 10% počinitelja biva osuđeno na bezuvjetnu zatvorsku kaznu.

Žene žrtve nasilja odgađaju reakciju i zbog egzistencijalne zavisnosti i straha od nasilnika, odnosno nemaju povjerenja da će ih sustav štititi ukoliko odluče napustiti ovakav odnos. A ubojstva se događaju najčešće kada žrtva odluči otići iz nasilne veze.

Sve ovo što je definirano kao problem izričito i jasno u svojim odredbama regulira Istanbulska konvencija koje je RH članica već gotovo dvije godine. I pomoć žrtvi za osamostaljenje od nasilnika i ekonomsko i stambeno i brzo okončanje postupka i zaštitu žrtve nakon prijave i smještaj u sigurne kuće i psihosocijalnu potporu i stroge kazne počinitelju.

Obećanje, najave, a stvarno je ovakva…

Unatoč obećanjima i najavama, Republici Hrvatskoj još uvijek nedostaje barem 700 mjesta za žene žrtve nasilja u skloništima, a veliki broj županija nema ovakav oblik skloništa za žene žrtve nasilja iako Istanbulska konvencija propisuje 1 sigurnu kuću na svakih 100.000 stanovnika, a nisu osnovani ni neophodni novi centri za potporu žrtvama seksualnog nasilja.

No, u ovom dvogodišnjem razdoblju od pristupanja Istanbulskoj konvenciji izmijenjeni su neki zakoni, osnovana su neka tijela, a sve s ciljem prevencije i zaštite žrtvama. Pa da se podsjetimo o kojim tijelima i aktima se radi.

U Hrvatskoj djeluje koordinativno tijelo za praćenje provedbe Istanbulske konvencije u vidu ministarstva nadležnog za demografiju, obitelj i socijalnu politiku. Njegova zadaća je da unaprijeđuje sustav prevencije i zaštite od nasilja, da potiče suradnju i koordinira državni, javni i civilni sektor u borbi protiv nasilja, da potiče međuresornu suradnju.

Koordinativno tijelo je osnovano, iako do danas nismo svjedočili bilo kakvom izvješću o rezultatima rada toga tijela. I dalje svjedočimo odvojenim iskazima centara za socijalnu skrb koji su obitelji i/ili počinitelja imali u svojem tretmanu ili su znali da problem postoji i nastojali pomoći, a policija nije imala takvih saznanja ili obrnuto.

Papir sve trpi

Postoje i županijski timovi za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Ni njihova uloga do sada nije pokazala učinak na lokalnoj razini. Zanimalo bi nas na koji način županijski tim operativno postupa u sprječavanju nasilja.

Potpisan je i Sporazum o međuresornoj suradnji u području sprječavanja nasilja nad ženama i nasilja u obitelji. Potpisnici sporazuma izrazito su visoke razine: ministri i ministrice za demografiju i obitelj, pravosuđe, unutarnje poslove, vanjske poslove, zdravstvo, znanost i obrazovanje te upravu.

Temeljem toga Sporazuma osnovan je Nacionalni tim za sprječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama. Njega također čine ministri potpisnici Sporazuma, a njegova zadaća je da prati politiku sprječavanja i borbe protiv nasilja nad ženama na državnoj razini, da surađuje sa županijskim timovima, lokalnom zajednicom, medijima, nevladinim sektorom, organizira preventivne aktivnosti, organizira edukacije za članove županijskih timova. Hrpa akata, more timova, nebrojeno puno imenovanja i uzalud!

Gorući problem suzbijanja nasilja nad ženama ne rješava se proizvodnjom papira, jer papir sve trpi.

Ubrzajte sudske postupke

Problem se rješava ubrzavanjem sudskih postupaka i strogim kaznama, problem se rješava tako da se nađe način kako nasilnika koji obnaša funkciju momentalno maknuti s iste, problem se rješava pozivanjem državnog odvjetništva na odgovornost ukoliko za nasilnika ne traži kaznu zatvora.

Da je Tomašević osuđen samo na mjesec dana zatvora umjesto na uvjetnu kaznu, on više ne bi bio župan.

Problem se ne rješava umirovljenjem seksualnog predatora i njegovim oslobađanjem od odgovornosti već presudom koji sadrži oštru sankciju i gubitkom službe.

Problem se neće riješiti tako što ćete zdvajati nad tužnom sudbinom žrtve i njene obitelji i konstatacijom da su svi sve znali i bili u strahu, ali se, eto, nije ništa učinilo na vrijeme. Isto kao što se neće riješiti osnivanjem savjeta, timova, potpisivanjem sporazuma i imenovanjima, a kada se zlo dogodi, onda više nema ni timova, ni povjerenstava. Nego samo mrtvozornik. Gdje su sada timovi i lokalni i nacionalni?! Zašto šute kolektivno?! Što su učinili od zadaća koje su im povjerene da bi ubojstva spriječili?!

Ova država ima sve mehanizme pomoću kojih može djelovati interventno na suzbijanju nasilja. Ima ih već godinama, a zovu se centri za socijalnu skrb, policija i pravosuđe. Njihov rad i reakcija na počinjeno nasilje poruka je svima.

Educirajte one koji provode zakone

Neka više pošalju tu poruku načinom koji imaju na raspolaganju i kojim se nasilju suprotstavljaju. Problem neće riješiti, ali će ga umanjiti i barem će se učiniti maksimum ako se provede sustavna edukacija pravosuđa, ako se organizira učinkovita prevencija i psihosocijalni tretman nasilnika, ako se osnuju nova skloništa.

Neće se problem ni riješiti stalnim izmjenama zakona. Te izmjene su tek preduvjet. Prvenstveno je potrebno educirati one koji zakone provode jer ako ga provoditi ne znaju, pogrešno ga primjenjuju, pa zakon gubi svoj smisao. S kadrovima treba raditi, educirati ih, pobuditi im senzibilitet za žrtve. Onda će prestati i ovako blago kažnjavanje počinitelja.

Ovoj zemlji treba: Značajno izdvajanje iz državnog proračuna i definiranje posebne stavke namijenjene provedbi IK. Dugoročno i sustavno proračunsko financiranje nezavisnih usluga za podršku ženama žrtvama nasilja u zajednici, a koje vode ženske organizacije – SOS linije, savjetovališta i skloništa

Osnivanje i financiranje skloništa i savjetovališta u regijama i sredinama gdje ih nema i to kroz suradnju sa specijaliziranim ženskim organizacijama Nacionalna SOS linija za sve oblike nasilja nad ženama koja će raditi 24 sata koje vode ženske organizacije Osnivanje regionalnih savjetovališta za seksualno nasilje koje će nadzirati postojeće nevladine organizacije obučene za taj posao.

Osnujte najmanje 6 novih skloništa

Najmanje 6 novih skloništa, uspostavljena u suradnji sa ženskim organizacijama u skladu sa standardima kvalitete autonomnih ženskih skloništa Specijalističke edukacije za sve javne službe odgovorne za zaštitu i sankcioniranje rodno uvjetovanog nasilja – policija, pravosuđe, socijalni rad, zdravstvo, obrazovanje Sustavno uvođenje vođenje građanskog odgoja koji djecu podučava rodnoj ravnopravnost i nenasilje kao i seksualne edukacije u sklopu zdravstvenog odgoja.

Tek kada to realizirate, tek onda ćemo vam povjerovati da doista imate nultu stopu tolerancije na nasilje i da se Istanbulska konvencija ratificirala zbog toga što smo odlučili reći „DOSTA!“, a ne zato što nam je bilo neugodno pred institucijama EU”, poručuju iz Foruma žena SDP-a.