U Posedarju HDZ dao ulicu pokojnom hrvatskom emigrantu

Briga ih za Amerikance, Zvonko Bušić je njima – heroj

Dražen Ciglenečki

Ploča s Bušićevim imenom svečano je postavljena u subotu, a član predsjedništva HDZ-a Milan Kovač tom je prilikom izrazio nadu da će uskoro svaka općina u Hrvatskoj imati Bušićevu ulicu

ZAGREB U jeku kampanje Tomislava Karamarka za protjerivanje Josipa Broza Tita s hrvatskih ulica i trgova, HDZ je jednu ulicu u Posedarju nazvao imenom Zvonka Bušića, pokojnog hrvatskog emigranta koji je u SAD bio osuđen na doživotni zatvor kao terorist i to zbog otmice zrakoplova i ubojstva američkog policajca 1976. godine. Sredinom 2008. Bušić je pomilovan i deportiran, nakon čega se vratio u Hrvatsku, a prije godinu dana počinio je samoubojstvo. Povodom godišnjice smrti, HDZ, koji ima apsolutnu većinu u općinskom vijeću, dodijelio mu je ulicu u Posedarju.  

  Ploča s Bušićevim imenom svečano je postavljena u subotu, a član predsjedništva HDZ-a Milan Kovač tom je prilikom istaknuo da je »ponosan na ljude u Posedarju koji su prvi smogli snage da jednom od najvećih Hrvata dodjele ime jedne ulice«. Izrazio je i nadu da će uskoro svaka općina u Hrvatskoj imati Bušićevu ulicu. No, s obzirom da je riječ o osuđenom teroristu, kako ga se službeno kvalificira u SAD, jučer smo Kovača pitali nije li možda Bušićeva ulica ipak pogrešan potez.


  – Čudi me da netko uopće može postaviti takvo pitanje. Pa Nelson Mandela i Jaser Arafat bili su teroristi, a dobitnici su Nobelove nagrade za mir. Ali, Bušić nije bio terorist, smrt tog policajca splet je nesretnih okolnosti. Bušić je bio hrvatski branitelj, sve što je činio bilo je za Hrvatsku, a ne zbog vlastite promocije i zato je u najmanju ruku zaslužio ulicu, rekao nam je Kovač, koji je kao predsjednik Kluba utemeljitelja HDZ-a član predsjedništva stranke.


  Upozorili smo ga na moguće negativne reakcije iz SAD, zbog činjenice da čovjek kojeg oni smatraju teroristom u Hrvatskoj počasno dobiva ulice.




  – Što Amerikanci misle to je njihov problem. Na nama je da Bušiću odamo dužnu počast. Da 1976. on nije iz zrakoplova bacao letke o Hrvatskoj, nitko za nas ne bi čuo. Uostalom, Sabor je 2002. godine jednoglasno usvojio rezoluciju u kojoj se Bušić ne naziva teroristom nego borcem za slobodu, zaključuje Kovač.


  U toj se rezoluciji, koju je predložio Kovač kao predsjednik saborskog odbora za useljeništvo, međutim, samo moli američke vlasti da, iz humanitarnih razloga, odobre Bušićev premještaj u Hrvatsku na daljnje izdržavanje zatvorske kazne. Bušića se pritom ne definira niti kao terorista niti kao borca za slobodu.


  Za načelnika Posedarja Ivicu Zurka (HDZ) tu ne postoji nikakva dvojba.


  – Naravno da Bušić nije bio terorist, to je konstatirao i njegov sudac, koji je tek naveo, piše to u zapisniku suđenja, da je neprimjerenim sredstvima iskazivao svoje domoljublje. Pogibija policajca je tragedija, ali to nije bila Bušićeva namjera. Mislim da su ga osudili za ubojstvo zbog pritiska Udbe, kazao nam je Zurak. On smatra da je svojevrstan dokaz da Bušić nije bio terorist i njegova smrt.


  »Osuđeni hrvatski terorist star 62 godine, koji je 1976. oteo zrakoplov i postavio bombu na željezničkoj stanici Grand Central koja je ubila njujorškog policajca, jučer je deportiran«, navodi se u priopćenju američke Imigracijske i carinske službe (ICE) povodom Bušićevog izručenja Hrvatskoj 24. srpnja 2008., nakon što je 32 godine proveo u zatvoru. »Ta je osoba počinila užasan teroristički čin protiv SAD i zbog toga je izgubila pravo ostanka u našoj državi«, objasnila je tada Julie L. Myers, pomoćnica ministra Domovinske sigurnosti zašto je Bušić protjeran iz SAD.


Stav hrvatske Vlade prema Bušiću moći će se iščitati iz odluke koju Ministarstvo uprave mora donijeti o Zakladi Zvonko Bušić, koju žele osnovati njegova udovica Julien, Dražen Budiša, Nikica Valentić i još neki ljudi. Njihov zahtjev za registraciju te Zaklade još je u proceduri u Ministarstvu uprave.