Lokalne vlasti na ovaj bi način mogle priskočiti i u pomoć mladim obiteljima, koje ne mogu lako do stana / Foto: D. LOVROVIĆ
Zamisao je da država i lokalne zajednice privatnim građevinarima ponude olakšice, zauzvrat dobiju deset posto stanova čime bi se riješio nedostatak socijalnih stanova na određenim područjima Hrvatske
ZAGREB » U Nacionalnom programu reformi Vlada otkriva da u sklopu borbe protiv siromaštva radi na projektu socijalnog stanovanja po modelu javno-privatnog partnerstva s privatnim sektorom u građevini. Model u samom dokumentu nije posebno razrađen, tek se ističe da se njime predviđa potpisivanje sporazuma s graditeljima po kojem bi on deset posto stambenih jedinica dao na upravljanje državi ili jedinicama lokalne samouprave na određeni broj godina na temelju čega bi ostvario porezne olakšice i druge subvencije, dok bi država upravljala fondom stanova.
Zaštićeni najam
Model se, potvrđeno nam je, razrađuje u Ministarstvu socijalne politike i mladih, a pomoćnik ministrice za socijalnu politiku Hrvoje Sadarić ističe da tek slijede razgovori s ostalim resorima, ali i lokalnim zajednicama oko mogućih olakšica koje bi se ponudile građevinarima.
Na primjedbu da je pitanje koliko se toga može napraviti s obzirom na izbornu godinu, Hrvoje Sadarić odgovara da se ne radi o modelu za jednu godinu ili jedan mandat, nego o dugoročnom rješenju. Model će se, najavljuje on, pripremiti, o njemu će se provesti široka javna rasprava, pripremit će se i nužne zakonske izmjene, tako da će se u mandatu sljedeće Vlade bez problema moći raditi na njegovom provođenju.
– Iako Hrvatska ima visoku stopu vlasništva građana nad nekretninama, pa nema problem stambenog zbrinjavanja tolikog broja ljudi koji primaju neki oblik socijalne pomoći, ipak je i socijalno stanovanje dio socijalne skrbi. Ono je primjerice u Švedskoj dio pakta socijalne pomoći. U Hrvatskoj ne postoji tolika potreba, ali postoji određena neravnoteža među lokalnim zajednicama u kapacitetima kad je u pitanju stambeno zbrinjavanje. Lokalne zajednice to ne mogu same riješiti i zato se država mora uključiti, pojašnjava pomoćnik ministrice.
Socijalna uključivost
Na pitanje je li se razmišljalo o tome da se takav model primijeni na već izgrađene stanove, Sadarić odgovara da se i o tome može razgovarati u javnoj raspravi.
– Nije nam cilj na taj način poticati stanogradnju, niti je to naš posao. Cilj je da se lokalnim zajednicama koje za to nemaju financijsku moć, a imaju potrebe, ili će ih u budućnosti imati, osigura određeni broj socijalnih stanova. Iako problem stambenog zbrinjavanja u Hrvatskoj nije jako izrađen, moramo imati ravnomjerno raspoređen određeni broj stanova u slučaju bilo kakvih potreba u budućnosti, napominje Sadarić.
Dodaje i da je ovaj model dobar zbog toga što se ljude koji sami sebi ne mogu osigurati krov nad glavom ne getoizira, primjerice kako je to učinjeno u zagrebačkom naselju Sopnica, nego se time postiže socijalna uključivost.
– Uz to lokalne će vlasti na taj način moći priskočiti u pomoć mladim obiteljima koje možda ne spadaju u socijalno najugroženije skupine, ali ne mogu lako doći do stana. No, ovaj način pružit će im se mogućnost ostanaka u nekoj sredini koja ih drukčije možda ne bi mogla zadržati, jedan je od Sadarićevih argumenta za novi model stanogradnje i za vrijeme nakon krize u kojem možda neće biti tolika potreba za socijalnim stanovima.
