PULA – Uljanikovci koji su na bolovanju nisu dobili ni minimalne plaće kao ostale njihove kolege. Jučer nam se u redakciju javilo više ogorčenih radnika koji su na dužem bolovanju s teškim dijagnozama, žaleći se da im je iz HZZO-a poručeno da neće dobiti nikakvu naknadu. Stožer za obranu brodogradilišta Uljanik na društvenim je mrežama dao svoje pojašnjenje te situacije.

»Po zakonu bolovanje do 42 dana plaća poslodavac (za kojeg znamo da nema prebijene pare). Bolovanje preko 42 dana plaća poslodavac, a refundira HZZO. A poslodavac nema novca. Isplata za radnike na bolovanju ne spada pod Agenciju za radnička potraživanja. Užas! Rupa u zakonu koje nitko nije bio svjestan«.

Šok i nevjerica

Radnicima na bolovanju nije bitno je li riječ o zakonskoj rupi, oni sami nalaze se pred provalijom. Dokaz tome je i pismo koje nam je jučer uputio Ivan Pavletić.

»Uljanikov sam radnik već 18 godina. Krajem srpnja otišao sam na bolovanje radi dijagnosticiranog tumora. Ovih dana je krenula isplata minimalca radnicima od 2.700 kuna. Provjerom stanja računa, vidio sam da mi je uplaćeno osobno primanje u iznosu od 137,59 kuna. Nazvao sam platni ured Uljanika gdje su mi se rekli da radnici koji su na bolovanju nemaju pravo na minimalni iznos plaće te da moramo čekati da nas isplati HZZO.

Kontaktirao sam potom HZZO koji mi je odgovorio da nažalost ne mogu dobiti taj iznos dok god Uljanik nije u konstantnoj blokadi od 60 dana, a budući da svako malo odblokiraju račun, tih 60 dana se konstantno odgađa. U nevjerici i razočaranju javljam se vama s nadom da ćete objaviti članak pa se možda nešto pokrene, jer ovako sam na rubu egzistencije i zdravlja koje je jako narušeno«, piše Pavletić.

Banke prijete

Javila nam se i jedna radnica koja je htjela ostati anonimna. I ona je na dužem bolovanju. Ni ona nije dobila minimalnu plaću. Govori nam da joj je iz banke stiglo upozorenje da mora podmiriti minus, koji joj ukidaju. Banke su nemilosrdne, ne zanima ih što hrvatski zakoni ne predviđaju isplatu minimalne plaće radnicima na bolovanju. Da stvar bude gora, i suprug joj radi u Uljaniku. I jedan i drugi u Uljaniku su duže od 30 godina, ona 31, a suprug i duže.

Kaže nam da je situacija neizdrživa. Srećom, djeca su im odrasla, zaposlena, ali ne može, kaže, na njih prebaciti odgovornost plaćanja svojeg kredita. Ističe da su u tvrtki već neko vrijeme katastrofalni međuljudski odnosi, da šefovi maltretiraju radnike. Htjela je zbog toga otići iz Uljanika, ali uz otpremninu.