Nakon što se ispuca sva municija protiv bliskih, najdražih suparnika, ako ne i neprijatelja, teško će poslije svega biti sjesti za nekakav okrugli ili četvrtasti pregovarački stol pa pokušati dogovoriti zajednički nastup u vlasti. Pogotovo jer svi oni boluju od liderskog sindroma.
Disidenti će biti onim strankama od kojih su otpali u idućoj predizbornoj kampanji vrlo ljuti neprijatelji. Borit će se za isto izborno tijelo. Istina najviše će afera, podmetanja, poluistina, izmišljenih priča i konstrukcija razmijeniti među sobom – naravno kako već koji – predstavnici iz stranaka dva glavna predizborna koalicijska bloka.
Ali, UH (Uspješna Hrvatska) i ORaH nipošto nisu sigurni mogući postizborni koalicijski partneri SDP-ovoj koaliciji, ako ona osvoji dostatan broj glasova da ima potencijala da osvoji vlast.
Nisu disidenti samo Ivo Josipović, Slavko Linić i Mirela Holy, Radimir Čačić. Odmetnici SDP-a a Čačić HNS-a. Na drugoj, desnoj strani, opasna je disidentkinja Ruža Tomašić, zapravo disidentkinja HDZ-a, jer dvaput se natjecala na HDZ-ovoj listi, oba puta na europskim izborima. Ona kao predsjednica Konzervativne stranke zajedno s HSP-om i Obiteljskom strankom stvara koaliciju pod imenom »Za rad – Spremni«. Ako ćemo se šaliti, spremni za – rad, naravno, a ne – za dom. Ako Spremni budu poslijeizborni koalicijski partner HDZ-u, kako bi uspio zadobiti vlast, to će Ruža Tomašić sigurno skupo naplatiti.
Nakon što se ispuca sva municija protiv bliskih, najdražih suparnika, ako ne i neprijatelja, teško će poslije svega biti sjesti za nekakav okrugli ili četvrtasti pregovarački stol pa pokušati dogovoriti zajednički nastup u vlasti. Pogotovo jer svi oni boluju od liderskog sindroma. A ljubav i mržnja istog su lica i naličja.
Svih ovih posljednjih mjeseci govori se i piše o slabom koalicijskom potencijalu HDZ-a. On će najvjerojatnije biti najjača stranka, odnosno njegova će koalicija vjerojatno biti jača, ali s kim će koalirati poslije izbora kako bi imao sigurnu većinu?
No, sadašnji vladajući blok lijevog centra je u lošijoj situaciji od desnog. Jer, ljevica će na izbore izići osjetnije fragmentirana nego desnica.
Izgubljeni ključni igrači
Ono što je danas potpuno sigurno je da ORaH neće koalirati s HDZ-om. Ako to bude potrebno, kako ne bi bilo novih izbora, koalirat će sa SDP-ovim blokom, no uz prethodni unutarstranački referendum, kako je objasnila Mirela Holy. Niti IDS neće koalirati s HDZ-om, iako bi možda bila moguća ‘prešutna koalicija’ s njim. I svakako je potpuno jasno da koalicija koju će predvoditi Ruža Tomašić sigurno neće koalirati sa sadašnjim Kukuriku savezom.
HDSSB mogao bi poslije izbora koalirati s oba bloka, Most prije s HDZ-om nego sa SDP-om a Živi zid načelno ni s kim, ali vjerojatno s oba bloka. Ivo Josipović kojem su SDP i Kukuriku koalicija isfinancirali njegovu neuspješnu predsjedničku kampanju i koji je od tada uvjeren da su oni krivci za njegov poraz, a tko bi drugi, sada se prilično apodiktičnom izjavom da Tomislav Karamarko nije bio suradnik Udbe, značajno priklonio na HDZ-ovu stranu.
Možda bi se moglo reći da je to u vezi Karamarka neutralan podatak pa ga Josipović sada iznosi istine radi. Karamarkov odvjetnik Veljko Miljević kaže nakon te Josipovićeve izjave da će on biti pozvan na sud protiv Josipa Manolića kao njihov svjedok. Vjerodostojnost dokumenta kojeg je vidio Josipović upitna je što Josipović nije rekao prvi put kada je govorio o Karamarku. Jedan pripadnik hrvatskih obavještajnih službi, a u Jugoslaviji zadužen za vrbovanje i vođenje Udbinih suradnika u Zagrebu, taj mu je popis (neslužbeno) bio donio i to, prema Josipovićevoj najnovijoj izjavi, nakon što je on prestao biti predsjednik RH.
Radimir Čačić koji je ustvrdio da je Milanovićeva Vlada bila koliko-toliko uspješna samo u prvoj godini mandata kad je on bio njezin prvi potpredsjednik, još prije nekoliko tjedana ponudio se HDZ-u. Stoga možemo zaključiti da je UH bliži HDZ-u nego SDP-u. Ako ih HDZ bude baš nužno trebao.
SDP je ‘po putu’ vlasti izgubio više ključnih igrača nego HDZ, čiji su šefovi Karamarko i Milijan Brkić išli na okupljanje od centra do najcrnje desnice, iako im sve te stranke sada, prema dostupnim anketama, ne donose više od 2-3 posto.
Dr. Nenad Zakošek, profesor Fakulteta političkih znanosti ocjenjuje da je lijevi centar u ovom trenutku mnogo više podijeljen nego desni centar i desnica. Onaj tko je na vlasti, lakše stvara disidente. Josipovićeva deviza da se s Kukuriku koalicijom može koalirati poslije izbora lako se može izjaloviti. Njima se može dogoditi da jedva prijeđu prag i dobiju zastupnika a uzet će 3-4 posto glasova. Ljevica je puno više oslabljena konkurencijom nego desnica. Karamarko je stvarno skupio skoro sve stranke, ide za tim da maksimalizira učinak, kaže nam Zakošek. Kad se budu zbrojili postoci koje će dobiti koalicija lijevog centra i ono što će dobiti ORaH i Uspješna Hrvatska, vjerojatno će to biti više glasova od HDZ-ove liste, ali bi HDZ ipak mogao biti na prvom mjestu i dobiti više mandata. IDS i ORaH su zajedno »teški« desetak posto glasova, objašnjava Zakošek.
Što HDZ može ponuditi?
On ocjenjuje da je Mirela Holy konzekventna, ona misli da je stvorila jednu novu opciju i želi je izmjeriti na izborima. A za Josipovića mu se čini da mu je glavni motiv doprinijeti Milanovićevom porazu. Jer, Josipović vjerojatno neće dobro proći na izborima. No, sva se međusobna trvenja i teške riječi nakon izbora zaborave i mogu se sklopiti srodne poslijeizborne koalicije. Svugdje je to tako, kaže nam Zakošek.
– Ako male koalicije i stranke uspiju dobiti poneki mandat, njih neće posebno ograničavati u poslijeizbornom koaliranju to što će se sukobljavati u predizbornoj kampanji sa strankama u velikom bloku. Logično će biti da idu tamo gdje je u širem smislu njihova izborna matica i pokušat će se izboriti za poziciju i mjesta koja bi dobili u raspodjeli političkog plijena. Mogući partneri za obje strane su Čačić i Josipović, oni su ambivalentni. Mislim da su oni baš otvoreni za bilo koju opciju koja dođe jer će oni ići pod pričom reformske Hrvatske, da su Hrvatskoj potrebne reforme i da će se pod tim ukrcati na svaki vlak, bez obzira na ideologiju, govori dr. Tonči Kursar, docent na Fakultetu političkih znanosti.
Kursar kaže da naravno svi oni koji su izvan dva velika bloka traže način ne samo da uđu u parlament, nego i da kasnije uđu u Vladu. Iako Slavko Linić zove Milana Bandića da ide s njim, i da eventualno ide s UH-om (Josipovićem i Čačićem), Kursar misli da je vrlo slabo vjerojatno da bi se i Bandić poslije izbora mogao naći u vlasti lijevog centra. Most je konzervativniji, on je u ideološkoj obitelji HDZ-a, i poslije izbora će koalirati, ako to bude potrebno, prije s HDZ-om nego s lijevim strankama, rekao nam je Kursar.
Prije izbora sve je manje nepoznanica a građani će valjda prilikom glasanja odvrtiti i svoja povijesna sjećanja koja ovdje kod nas, tradicionalno kratko traju. Valjda barem u kampanjama u velikim gradovima, HDZ neće pretjerano častiti drugu stranu kao neprijatelje Hrvatske jer su se te vječite gluposti jako izlizale. Ali, s čime će onda izaći? Što Karamarko i njegovi mogu ponuditi? To je glavna nedoumica predstojeće kampanje.
