RIJEKA »Očekujem pravdu, očekujem da joj se njih dvojica ispričaju pred svim kolegama, očekujem da ih se makne s posla, da im se oduzmu licence i da završe u zatvoru. Sve to očekujem. Jedino tako pravda bi bila ispunjena. Ta dvojica kirurga koja su silovala moju zaručnicu ne zaslužuju raditi u bolnici, njima je mjesto negdje drugdje.

Oni su opasnost za ostale, za nezaštićene žene koje im se ne mogu oduprijeti, a također i za pacijente i liječničku profesiju. Smatrao sam da je bolnica u kojoj se obavlja liječnička i edukativna djelatnost sigurno mjesto za mlade ljude, koji su tu došli na daljne usposobljavanje po završenom fakultetu. Za moju zaručnicu to nije bilo tako, a kako doznajemo i za neke druge. Neke su se žene mogle obraniti, što je ovisno od situacije i načina na koji je silovanje bilo izvedeno, ali neke, poput moje zaručnice, nisu to mogle. Pod prijetnjama i fizičkim nasrtajima se nisu znale ni mogle suprotstaviti tim zlostavljačima.«

Teškim riječima, prepun gnijeva, ništa ne cenzurirajući ni ne skrivajući, nego čak i do kraja razotkrivajući svoja razmišljanja, obratio nam se Daniel Belinger, 42-godišnji Slovenac koji je zaručnik mlade riječke specijalistice opće kirurgije čiju smo potresnu i šokantnu ispovijest o seksualnim maltretiranjima i silovanjima, koje je od unazad sedam godina od strane dvojice starijih i nadređenih kolega proživljavala u riječkom KBC-u, objavili u ponedjeljak.

Foto iStock

Ona i njen zaručnik trenutno žive u Irskoj, u gradiću Wexford. On radi kao konobar, ona odlazi na terapije za silovane i zlostavljane žene. Žive u skladnom suživotu sa šest pasa.

Šef je znao

»Ovo je sređena država. U Irskoj, kao i svakoj sređenoj zapadnoeuropskoj državi, liječnici koji seksualno maltretiraju svoje kolegice odmah bi bili prokazani«, kaže Belinger. Za Irsku i gradić Wexford, upola manji od Rijeke, ima samo riječi hvale. Ugodni, gostoljubivi, susretljivi ljudi, lijepa priroda, a jedino što nedostaje je toplo, riječko sunce.

»Može se i bez toga preživjeti. Ovdje, barem zasad, vidimo svoju budućnost. Ovdje moja zaručnica dobiva adekvatnu stručnu pomoć«, kaže Belinger, do dolaska u Irsku – novinar. Radio je, dugo, osam godina, za Večer, prateći iz Maribora sve što je trebalo: od predsjednika Vlade Slovenije i dnevno-političkih i društveno-gospodarskih tema pa do nogometnog trenera Matjaža Keka.

Radio je za RTS – Tele 59 (POP TV), Radio Viva, ali i dnevne političke i gospodarske novine Finance. Bogatu novinarsku karijeru u Sloveniji zamijenio je konobarskom u Irskoj. U centru njegovog života je zaručnica, riječka kirurginja u koju se zaljubio u siječnju 2015. I upravo zbog nje i onoga što je proživjela i propatila traži pravdu po svaku cijenu. Pravdu za svoju zaručnicu i pravdu za sve, na ovakav ili slične načine, silovane, maltretirane, uznemiravane žene po bolnicama ili drugim radnim mjestima.

»Takvim »bogovima« poput dvojice kirurga, starijih kolega moje zaručnice, jednom zauvijek treba reći dosta. Dosta, ne možete to više raditi, tko ste vi da si to dozvoljavate!? Umjesto da joj budu mentori i heroji, postali su njeni krvnici. To je sramota za sve koji su znali što se događa, a među kojima je bio i njen šef. Posjetio sam ga dva puta. Drugi puta neposredno nakon što je moja zaručnica opet prisiljena na oralno silovanje. Došao sam na sastanak u društvu njezine majke. Šef kirurgije je bio jako napet, uznemiren, odmah je, u svojoj sobi, zapalio cigaretu. Znao je zašto dolazimo. Sve sam mu sasuo u lice: od seksualnih ucjena i prisiljavanja na seksualne odnose i maltretiranja do toga da se ona više ne vraća na posao i među takve ljude. Sa svime sam ga suočio, bilo je to sat vremena neugodnog razgovora. Najprije se pravio da je zgrožen, da ništa ne zna, da prvi put čuje o tome. Samo koju minutu poslije u razgovoru je rekao kako je svojim kolegama kirurzima u nekom trenutku poručio neka moju zaručnicu, svoju mlađu kolegicu, puste više na miru jer je ona nježna duša. Priznao je i da ju je stavio kod sebe na odjel, s ciljem da je zaštiti od njihovih nasrtaja. Time je najotvorenije moguće priznao da je sve znao, da je znao da je bila izložena seksualnim ucjenama, pritiscima i maltretiranjima. Ne znam kakav je on kirurg, uopće ne ulazim u to, možda je i vrhunski. Ali kao šef kirurgije je nula. On, naime, ako nije znao što se događa, onda je previše neupućen da bi vodio neki odjel, a ako je znao, šutio i tolerirao, time još gore«, kaže Belinger.

Nisu muškarci

Sam sa sobom Belinger priznaje da vodi teške, mukotrpne unutarnje borbe. Kako se pomiriti sa svime što se događalo, kako to prihvatiti i nastaviti živjeti. Pokreće ga, očito, ljubav prema zaručnici koja je iznad svega.  

»Ona, nažalost, ima jako loših dana, dana kad je teška, kad ne funkcionira, kad je svadljiva do te mjere da i naši psi to osjete, ima dana kad ne znaš kako joj pomoći, kad si nemoćan, a gledaš je kako se muči, a ona se zatvara u sebe, postaje ranjena, depresivna, daleka… A sve zbog dvojice nasilnika koji su je uništavali. Nema dana da ne razmišljam o njima dvojici, nema sata da mi njih dvojica ne padnu na pamet. Svaki dan mi dođe da ih potražim, da se nađem licem u lice s njima. Ne znam kako bih reagirao da ih vidim. Ne bih, zbog svoje zaručnice kojoj sam potreban, želio nešto napraviti i završiti u zatvoru. Mogu ih pretući, obojicu, mogu si tako olakšati situaciju, ali što onda. Zar dozvoliti da oni postanu žrtve? Ne, to ne želim, to neću dopustiti. Njih dvojica nisu muškarci, oni su kukavice koje napadaju one koji se ne mogu ili ne znaju sami obraniti. Oni nemaju sve u glavi posloženo. Treba ih strpati u zatvor i zaboraviti ključ«, kaže Belinger. Naprijed ga tjeraju dobri, lijepi dani njegove zaručnice, kada pomisli da ona može pomicati svijet. Nekad je, kaže, toliko jaka i puna života, toliko toga želi i uživa u životu. A ponekad…

»Ponekad… zna biti jako, jako teško… Ali ja njoj sve opraštam, sve njene ispade, ništa joj ne uzimam za zlo jer je to jače od nje, to je njena bol i borba. Ona je prekrasna osoba i ja je poštujem i volim. Ljutim se i praštam. Tu u Irskoj je smirenija, zadovoljnija, ispadi su joj puno rijeđi, ali znaju biti intenzivniji. Pokušavam je, recimo, zagrliti, a ona me vrlo agresivno odgurne. Nije to lako prihvatiti, vjerujte mi, kad se radi o vama dragoj osobi«, kaže Belinger.

»Bogovi« u bijelom

Objasnio je i kako on vidi borbu svoje zaručnice s dvojicom nasilnika u njenim redovima, dvojicom kirurga koji su je, kako je sama rekla, prisiljavali na spolne odnose. Zatvarali su joj vrata sobe, rekli joj da se to od nje naprosto očekuje, da to mora raditi, pri čemu je prednjačio stariji od dvojice kolega nasilnika. On joj je čak govorio da je njegova kćer teško dobila posao, a ona, eto, ima posao u bolnici…

Foto iStock

»Ona je u tim trenucima, jer su joj oni bili nadređeni, ovisila o njima. Bojala im se suprostaviti, bojala ih se prijaviti, bojala se za svoju karijeru koju je tek počela graditi. Bojala se da ne ostane bez plaće jer joj je hipoteka banke nad kućom bila realna opasnost. A ova dvojica su to znala i na tu kartu, kartu njezine slabe pozicije, pokvareno zaigrala. Puno sam razmišljao o situacijama nasilja u kojima se našla i pitao se je li mogla bolje, drugačije reagirati. Bilo mi je nejasno kako joj se to može dogoditi. I onda shvatiš, s vremenom, da nije sve tako crno ili bijelo, shvatiš da ona, gledajući svoju poziciju, nije znala kako iz toga pobjeći. Negativci su kreirali situaciju u kojoj su zloupotrebljavali svoje pozicije moći, a nju kao žrtvu kontrolirali. Može ih biti sram. I zato nastavljamo našu borbu do kraja. Očekujemo da Županijsko državno odvjetništvo, kojem smo sve prijavili imenom i prezimenom, odradi svoj posao, pozove sve svjedoke i da se pokrene postupak«, zaključio je Belinger.

Cijeli će slučaj, kaže za kraj, izaći van granica Hrvatske. »Potrudit ću se da i šira europska javnost bude upoznata o tome što se mojoj zaručnici događalo u KBC Rijeka. Ako su pali bogovi sa Olimpa, past će i »bogovi« u bijelom«.