Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 14° 4n
Sutra: 14° 14° 4n
12. studenoga 2018.
O eksperimentalnoj provedbi reforme

Intervju BLAŽENKA DIVJAK Zakon o udžbenicima puno je više od težine torbe i cijene knjiga

Učiti kako učiti daleko je važnije za učenika i njegovu buduću karijeru od pamćenja činjenica - Blaženka Divjak / Snimio Denis LOVROVIĆ
Učiti kako učiti daleko je važnije za učenika i njegovu buduću karijeru od pamćenja činjenica - Blaženka Divjak / Snimio Denis LOVROVIĆ
Autor:
Objavljeno: 27. kolovoz 2018. u 19:44 2018-08-27T19:44:03+02:00

Smanjenjem težine knjiga automatski otvarate mogućnost da se virtualni dio pojača i da učenici uče na način koji ih motivira i na koji će učiti u budućnosti. Zato je to škola za život. Prema procjenama Europske komisije većina prvašića koji se danas upisuju neće raditi u zanimanjima koja danas postoje. Moramo ih za to pripremiti, naglašava ministrica Blaženka Divjak

S ministricom znanosti i obrazovanja Blaženkom Divjak razgovarali smo uoči skorog početka školske godine u kojoj kreće eksperimentalna provedba obrazovne reforme na koju hrvatsko školstvo čeka desetljećima. Nakon utrke s rokovima, ministrica Divjak kaže kako je u 74 osnovne i srednje škole koje u tome sudjeluju, sve spremno.

– Edukacije nastavnika završile su još sredinom srpnja. Svaki je nastavnik prošao 147 dana edukacije, a za informatiku i više, 237 dana. Eksperimentalni udžbenici su prema novim smjernicama prikupljeni, recenzirani, unaprijeđeni, volumno smanjeni.

Jesu li udžbenici tiskani?

– Učitelji su izabrali koje udžbenike će koristiti, poslali smo nakladnicima  podatke o izboru, a oni su se obvezali da će 3. rujna biti u školama. Novac za tablete dostavljen je  školama u lipnju. I drugi materijali pripremljeni  su za nastavnike u digitalnom okruženju.  Savjetnički posjeti školama su obavljeni, a slijede i novi tijekom školske godine. Svaka škola imat će i svog savjetnika, koordinatora za pomoć kod edukacije tijekom cijele školske godine. Dogovorena je i tehnička pomoć preko Carneta, jer digitalni materijali i oprema zahtijevaju malo drukčiji »tehnički« pristup. Digitalna transformacija kroz Školu za život znači da u školama nestaju zidovi, a cijeli svijet postaje virtualna učionica.

Blaženka Divjak, obrazovna reforma, snimio Denis LOVROVIĆ

Više ciljeva

Kako ćete pratiti rezultate, kako ćemo znati je li reforma dobra ili ne?

– Imamo više ciljeva koje ćemo mjeriti, od boljih ishoda učenja u rješavanju problema i povezivanju gradiva, interdisciplinarnosti,  metoda poučavanja i vrednovanja, do zadovoljstva učenika, roditelja i motivacije nastavnika. Organizirana je posebna radna skupina domaćih i međunarodnih stručnjaka koja će sudjelovati u evaluaciji. Dio će se pratiti putem anketa, a ishodi učenja će se provjeravati PISA-like testovima, ali važnije nam je prikupljanje informacija tijekom čitavog procesa eksperimentalnog izvođenja.

Dakle, naglasak je na kvalitativnom praćenju, nije nam ideja evaluacija na kraju godine, nego prikupljanje primjera dobre prakse kroz godinu. Naime, u eksperimentalnom izvođenju se provjeravaju nove metode učenja, poučavanja, vrednovanja, novi udžbenici, oprema, provjerava se jesu li učitelji dobili prikladnu dodatnu edukaciju i podršku.

Ide li reforma od iduće školske godine frontalno u sve škole?

– Naravno, ići će iduće jeseni kao što je i planirano.

Koliko je u reformi koju uvodite ostalo od Cjelovite kurikularne refome? Kritičari kažu, malo…

– Ja ne razumijem to pitanje. Svi dokumenti koji su izrađeni, svi su u proceduri i po njima se sada radi. Naravno da su stvari unaprijeđene. Vjerujem u kontinuitet, na način da sve ono što je napravljeno da se iskoristi, ali i unaprijedi. Unaprjeđenja su nastala temeljem međunarodnih recenzija, puno se radilo s vanjskim stručnjacima na pripremi eksperimentalnog programa,  a stavilo se naglasak na okruženje za učenje i digitalnu transformaciju koja nije bila u toj mjeri naglašena. Imali smo dobru papirnatu podlogu, a sad prvi put imamo provedbeni plan. Prvi put ulazimo u učionice.  Do sad je to bila priča koja je dobro izgledala i mislim da je bila dobra podloga za dalje. Ali bez da se oživotvori u praksi ne znamo kakva bi bila. Treba reći i da je na Školi za život radila većina od 370 ljudi iz stručnih radnih skupina koje su pisale kurikulume, možda samo 20-ak ljudi nije ostalo. I dobar dio mentora radio je i u prethodnoj fazi, a velika nam je pomoć 20-ak međunarodnih stručnjaka koji rade s nama i unose vrijedna međunarodna iskustva u reformu.

Blaženka Divjak, obrazovna reforma, snimio Denis LOVROVIĆ

Obvezna informatika

Imali ste problema s pripremom obvezne informatike: natječaj za nabavu računala ste poništili, recenzije udžbenika sredinom kolovoza još nisu bile gotove, nastavnici su se žalili na neprofesionalnu edukaciju…

– Cijeli je program studiozno pripremljen. Nastavnici su imali 237 dana edukacije, za nekog tko je završio odgovarajući fakultet i već radi u školi mislim da je to pozamašno. Digitalni materijali spremni su za upotrebu. Opremili smo 218 prioritetnih škola lani, a ove godine ćemo opremiti ostatak. Dogodila se situacija koja se događa prilikom javnih nabava, da smo dobili samo jednog ponuditelja čiju bi ponudu bilo financijski neopravdano prihvatiti. Ponuđene cijene bile su iznad cijena po kojima možete tu opremu kupiti u dućanu.

Nije se išlo na novi natječaj?

– Postupak poništenja natječaja traje. Pokazalo se da nije došlo do smanjenja cijena, rokovi su predugi. Sredstva ćemo namjenski iskoristiti i škole će se opremiti do kraja ove godine. Što se udžbenika tiče, digitalni materijali su izrađeni i pohranjeni, mogu se koristiti, a imamo i nove izmijenjene udžbenike u katalogu iako oni nisu krucijalni u provođenju moderne nastave informatike.

A kako ćete na kraj s nezadovoljnim nastavnicima?

– Uvijek ima ljudi koji su nezadovoljni promjenama, ali oni su definitivno u manjini jer smo to ispitivali anketama i one pokazuju visoku razinu zadovoljstva edukacijom. Obzirom na broj sati nastave i materijala i opreme, mislim da je edukacija za informatiku kvalitetno priređena. Sigurno ćemo nastaviti s edukacijama i ulaganjem u učitelje, informatika je struka koja se brzo mijenja, permanentna edukacija je potrebna.

Manje administracije

Koliko su učitelji i nastavnici uopće motivirani za sudjelovanje u reformi? Više su vam puta prosvjedovali pred vratima zbog materijalnih prava?

– Rekla bih da su motivirani. Kad razgovaramo s njima, redovito se iskazuje potreba da se stvari mijenjaju i reformiraju. Oni nisu motivirani ako su im učenici nezadovoljni. Prosvjede su organizirali sindikati zbog plaća. I ja bih voljela da su plaće više, radi se na tome, otkad sam ministrica ipak je šest posto rasla plaća. Zaključeni su granski kolektivni ugovor za osnovno i za srednje školstvo koji su dobili široku podršku članova. Uvijek postoje područja gdje se može više i bolje, a zalažem se da se materijalna prava posebno pojačaju u dijelu nagrađivanja. Moramo osigurati da oni koji rade više, imaju bolje rezultate, inovativniji su i kreativniji, to i osjete.

Kad će pravilnik o nagrađivanju biti gotov?

– Taj se pravilnik radi po prvi puta na specifičan način, priredili smo anketu da se učitelji sami izjasne kako i koga nagraditi. Obrađujemo podatke, imamo čak 1.332 odgovora učitelja. Takve pravilnike je inače radilo povjerenstvo od samo desetak ljudi, a ovo sada je zaista respektabilna brojka onih koji su dali svoj doprinos već u prvoj fazi pripreme pravilnika. Dakle, podaci se obrađuju, imenovano je povjerenstvo koje će u sljedećih mjesec dana napraviti pravilnik i pustit ćemo ga u javnu raspravu.

Strukovno obrazovanje

Ove godine učenici su pokazali veći interes za strukovno obrazovanje. Interes je veći, kurikulumi novi, hoće li se ta djeca konačno lakše zaposliti?
– Očekujem da hoće.  Najveća nezaposlenost  je ljudi koji su završili strukovno srednje obrazovanje, što bi trebalo biti kontradiktorno smislu strukovnom obrazovanju. Pokrenuli smo  nekoliko procesa, od novih kurikuluma do modela dualnog obrazovanja, donijeli smo novi nacionalni strukovni kurikulum.  Od jeseni  četiri  programa idu po dualnom modelu, a kreće i 25 regionalnih centara kompetentnosti s milijardu kuna iz EU fondova preko kojih će beneficije imati još sto drugih škola. To je gotovo polovina strukovnih škola u Hrvatskoj.  
Kad se mogu očekivati prvi konkretni rezultati?
– Sad već vidimo blagi pomak u upisima. Sigurna sam da ćemo iduće godine imati puno više programa po novom sustavu, a prave rezultate vidjet ćemo tek kad završi jedan ciklus. Već sama činjenica da smo promijenili svijest o tome kako strukovno obrazovanje treba izgledati, da je važno i da se ulaže u infrastrukturu i edukaciju, čini i strukovno  obrazovanje privlačnije učenicima i poslodavcima.

Najavljujete i administrativno rasterećenje nastavnika. Što konkretno više neće morati  raditi?

– Više ne postoje detaljne administrativne pripreme za sat, nego se on prilagođava učenicima. Ne mora se detaljno pisati kao sada i prepisivati iz jedne kućice u drugu. Automatizirat ćemo sve  što je moguće da se nepotrebno ne prepisuje, da se nastavnik usmjeri na poučavanje, a ne ispunjavanje rubrika.  Kad savjetnik dođe u školu, neće provjeravati jesu li sve kućice ispunjene, nego će više raditi s učiteljem, razmjenjivati dobru praksu, razgovarati, da bi učenici bili zadovoljniji i napredovali brže i bolje.

Torbe i kilogrami

U novom Zakonu o udžbenicima definirali ste manju težinu školske torbe i niže cijene knjiga. Predbacuju vam da ste sveli obrazovanje na kilograme…

– Kad otvorimo zakon, vidjet će se da je on puno više od ova dva elementa. Zlobnici će uvijek naći prigovor. Dosad smo stalno slušali da su torbe teške, cijene previsoke. To ćemo sad regulirati. Zato smo koristili različite izvore. Za težinu torbe, na primjer, preporuke Svjetske zdravstvene organizacije koliko dijete može u određenoj dobi nositi. Cijena je formirana tako da se veže uz medijalnu plaću u Hrvatskoj, što je korektno. Kad pogledate cijene pred 15-tak godina i sada, vidjet ćete da su sada dvostruko više. To je samo tehnički segment,  ali je naglasak na tome kako će se provesti recenzije, kako ćemo imati digitalni i virtualni svijet, i kako ćemo u njih uključiti »učiti kako učiti«. To je daleko važnije za učenika i njegovu buduću karijeru od pamćenja činjenica. Smanjenjem težine knjiga automatski otvarate mogućnost da se virtualni dio pojača i da učenici uče na način koji ih motivira i na koji će učiti u budućnosti. Zato je to škola za život.

Blaženka Divjak, obrazovna reforma, snimio Denis LOVROVIĆ

To znači da digitalni udžbenici nisu preslika tiskanih?

– Upravo tako. Kad postojeće udžbenike smanjite bar za 30 posto, onda digitalni dio iskoristite na način na koji želite. Tu se kod udžbenika za eksperimentalni program vidio veliki pomak. Učitelji su mogli birati između nekoliko udžbenika, a birali su one koji su im se činili da su inovativni i učenicima omogućavaju problemski pristup i motiviraju ih. Atraktivnost učenika je tu važna.

Hoće li niža cijena i gramaža rezultirati nižom kvalitetom udžbenika?

– To se neće dogoditi. Osnovni je udžbenik taj koji je ograničen cijenom i težinom, digitalni je jeftin i može se mijenjati bez problema iz godine u godinu.  Usporedili smo cijene s inozemnima, ovako formirane cijene i dalje su nešto više od austrijskih, dakle nema razloga za pad kvalitete. Kvaliteta eksperimentalnih udžbenika je unaprijeđena, moderni su i postoji digitalni dio koji je značajan. Imate, primjerice, podvodni pregled koraljnog grebena u Australiji u 3D prikazu i to je sigurno upečatljivije nego podatak o broju, dužni i širini koraljnih grebena u svijetu. Umjesto da čitaš o njemu, možeš ući u njega, imaš navigaciju... Djeca danas žive s tim svaki dan, ne možete ih usmjeravati samo na tiskanu knjigu koja već nama niti danas u svakodnevnom životu nije osnovni izvor za učenje. Većina prvašića koji se danas upisuju neće raditi u zanimanjima koja danas postoje prema procjenama Europske komisije. Moramo ih za to pripremiti.
Radne bilježnice ste izbacili iz obveznog dijela. Hoće li to roditeljima stvoriti veći trošak ako se učitelj odluči i za radnu bilježnicu?

TV promocija plaćena EU sredstvima

Krenuli ste s promocijom reforme reklamnim TV-spotovima. Koliko će to koštati?
– To je obveza diseminacije iz europskih projekata, i plaćeno je iz Europskog socijalnog fonda iz kojeg financiramo 80 posto reforme. Porezne obveznike neće koštati ni kune. Potrudili smo se povući europska sredstva.

– Učitelj može ili ne mora izabrati radnu bilježnicu, ili može izabrati materijal nekog drugog nakladnika ili besplatni materijal. Ali one već sad nisu u kompletu, samo se tako prezentiralo. Neke od tih radnih bilježnica isključivo  ispituju najniže kognitivne razine. Dopuni, upiši, opiši, zaokruži. To je najniža razina ishoda učenja. Moramo koristiti materijale koji potiču više kognitivne razine. Korištenje ovakvih tipskih materijala doprinosi nezadovoljstvu učenika i slabim rezultatima na PISA testovima, koji se temelje na kritičkom mišljenju i rješavanju problema. Inače, imamo situaciju da u puno gradova i županija lokalna uprava nabavlja udžbenike, a kad donesemo zakon usmjerit ćemo se na to da država preuzeti na sebe  digitalnizaciju. Ova se reforma provodi tako da roditelji nemaju ni kune većeg izdatka – to je velika stvar koja prolazi ispod radara. Škola za život u eksperimentalnom programu ima manje troškova za roditelje nego redovni program, a cilj nam je da tako i ostane. Zato moramo zadržati bar postojeće financiranje jedinica lokalne samouprave, a državu bi digitalni dio stajao 10 do 20 posto ukupne cijene udžbenika, dakle između 50 i 70 milijuna kuna. To bismo mogli financirati.

Kritike

Oko zakona o udžbenicima povela se polemika u kojoj su sudjelovali HNS-ovci i neki vaši kolege iz ministarstva,  uvredama nastavnika koji su kritizirali zakon. Je li vam trebala takva podrška?

– Nisam to vidjela, ali upozorit ću ih. Ne radi se na taj način, ali sigurna sam da nisu htjeli uvrijediti nikog jer pružaju golemu podršku reformi i na kraju krajeva mog tima ne bi bilo bez njih. Nastojim njegovati civilizirani i argumentirani dijalog, tome treba težiti.

Kako podnosite kritike?

– Spremna sam na kritiku i kad god postoji jasna argumentacija na nju se odgovori ili se nešto temeljem nje unaprijedi. Problem je ako imate kritiku radi kritike ili se ona koristi lažnim argumentima. Jedan od takvih primjera lažne vijesti bio je onaj da sam iz svjedodžbe izbacila imena roditelja. Jer je to pravilnik o pedagoškoj dokumentaciji koju je donio bivši ministar Barišić, a na njoj radio državni tajnik Šlezak član Hrasta i povjerenstvo koje su formirali. Osobno, ne vidim razloga da se ne pišu imena roditelja. Međutim, neke su skupine to povezale sa svjetonazorom i optužile me za izbacivanje roditelja iz svjedodžbi. Pokušala sam malo istražiti kako je do toga došlo i mislim da je to bila potpuno tehnička stvar i da nitko od njih nije to učinio iz svjetonazorskih pobuda.

Ženski rod

Hoćete li zakon o udžbenicima poslati u proceduru u ženskom rodu?

– Nomotehnička pravila to sad izgleda ne dozvoljavaju, ali ja ne odustajem da neki zakon ipak napišemo u ženskom rodu. Te dvije priče ćemo vjerojatno razdvojiti jer nas pritišću rokovi oko zakona o udžbenicima. Kolege i posebice kolegice u HNS-u kao liberalnoj stranci spremni su utvrditi gdje su sporne odredbe i što treba promijeniti – pokrenut će inicijativu. Sklona sam misliti da je sazrjelo vrijeme da to riješimo. I to je način razbijanja stereotipa. A i zašto se ne bi u zakonu obraćali učiteljicama koje čine većinu u obrazovanju?

Bitan je iznos, a ne broj isplaćenih stipendija

Pučka pravobraniteljica založila se da se stipendije isplaćuju za svih 12 mjeseci, a ne samo za devet, koliko traje akademska godina. Hoćete li razmotriti taj prijedlog?
– Stipendije se isplaćuju za deset mjeseci, jer je to vrijeme kad jesi na studiju. Neke se dodjeljuju za 12 mjeseci, ali je iznos manji. Važno je koliki je ukupni iznos, to je ono o čemu bi trebalo razgovarati, a broj isplata je manje važan.

Otkud vam ta ideja, da kompletan zakon prebacite u ženski rod?

– Svaki put kad čitate zakon, u prvom ili drugom članku piše da su sve imenice u muškom rodu, a jednako se odnose na muški i ženski rod. Onda se pitate –  zašto? Zašto to ne bi moglo biti u ženskom rodu? Dobili smo tehničku primjedbu da to za sada ne može.  Nije to zaustavilo zakon, nego smo, kad je Ministarstvo uprave ukazalo da to nije moguće, rekli OK, vidjet ćemo kako mijenjati nomotehniku no možda je ispalo malo nezgrapno u medijima kao da se radi o nekom sukobu. Međutim, mislim da je vrijedno to urediti. Za razliku od engleskog, imamo jezik gdje se imenice u ženskom i muškom rodu razlikuju. Njemačka je uspjela to dobro urediti. Ja iz objektivnih razloga i rokova ne mogu na ovom Zakonu voditi križarski rat, ali to je sigurno ideja koju treba razraditi i kroz godinu-dvije, a nadam se i prije, dobiti prvi zakon u ženskom rodu.

Mislite da tako možete mijenjati patrijarhalno hrvatsko društvo?

– Neke stvari radimo na suštinskoj, a neke na simboličkoj razini. Suštinske promjene sigurno idu  preko obrazovanja, odgoja za uvažavanje, ravnopravnost. Nažalost još nismo u situaciji da muškarci i žene imaju jednake šanse. A onda postoje i simboličke promjene, gdje pokušavamo na simboličkoj razini, pa i preko zakona, poslati poruku da smo jednako prepoznate kao i muškarci.

Zanimljive su bile reakcije nastavnica, koje  je smatraju da ima važnijih problema u obrazovanju, a i pravobraniteljice za ravnopravnost spolova  koja je primijetila da to muškarce može demotivirati za rad u prosvjeti...

– Ovisi koga pitate. Da je provedena anketa na reprezentativnom uzorku mogli biste reći da je to mišljenje nastavnica. A odgovor pravobraniteljice bio je u suštini pozitivan. Činjenica jest da su muškarci podzastupljeni u obrazovnom sustavu. Ne znam, možda bi zakon o vojsci trebalo pisati u ženskom rodu (smijeh, op.a.)

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka