Glavni protivnici

“Autentični” desničari protiv mandatara: Liberalni sekularni europski put ili konzervativna regresija?

Zdenko Duka

 Dovoljno je pobrojati događaje proteklih dana da se vidi da desničari žele spriječiti pokušaj stvaranja europske, liberalne i demokratske Hrvatske



Već ćemo prema sastavu Plenkovićeve vlade moći naslutiti što bismo mogli očekivati. Valjda će se ipak pojaviti i Vladin program koji će nam reći nešto o tome kamo bi mogla krenuti Hrvatska. Prvo nas zanima hoće li se pokrenuti iz duge, duge stagnacije, nastaviti pa makar i srednji ekonomski rast i kakvo će društvo biti Hrvatska za dvije, tri, pet godina.


Ako je pitanje – liberalni europski put ili konzervativna regresija hrvatskog društva, onda su obje opcije otvorene. HDZ-ova desnica nipošto se neće lako pomiriti s Andrejom Plenkovićem koji je isturen kao jedini kandidat prema javnosti pred izbore, kako bi HDZ na njima prošao što je bolje moguće. To je uspjelo, prošao je čak i iznad očekivanja. Da su isturili nekog drugog, »autentičnog« hadezeovca teško da bi tako dobro uspjelo i da bi taj »autentični« imao tako širok koalicijski potencijal poslije izbora.


E, sad su pred strankom, ali i pred Hrvatskom oni stari problemi – hoće li ovdje sve više uzimati maha katolički fundamentalizam, ili liberalno i sekularno europejstvo?


Sve to ovisit će umnogome o ekonomskom uspjehu, ali i obuzdavanju siromaštva i smanjivanju socijalnih razlika koje su se pogotovo od početka ekonomske krize 2008. pojačavale iz dana u dan.Ili-ili, liberalni europski put ili konzervativna Hrvatska – to će ovisiti i o situaciji u Europi i svijetu, političkom stanju u Europskoj uniji. Bude li rasla i dalje ksenofobija i antimuslimansko raspoloženje oko nas, utjecat će to na jačanje podjela i dizanje međuetničke ali čak i one dobro nam poznate unutar-etničke, unutar-hrvatske mržnje.

Dva ekscesna ministra




U ovom ili u malo promijenjenom obliku, ova će vlada potrajati barem dvije godine i o njoj dosta ovisi smjer i stanje općeg svjetonazora u Hrvatskoj. Karamarko i njegovi najbliži kolege već su nekoliko godina radili na društvenom i kulturnom nazatku i konzerviranju društva, ali Karamarko je pao, a Plenković je tipični europski đak i on je osobno za liberalni europski put.


Pretpostavka je da će Plenković izabrati u Vladu sposobne ministre kojima nije ni u peti da im hrvatska ni novija ni starija prošlost bude dominantna i da Hrvatsku vraćaju u srednji vijek. No, Plenković će morati uraditi neke ustupke, a to će vladu usporavati i činiti štetu. Već po imenovanju Davora Božinovića na mjesto šefa kabineta, vidi se da će biti oprezan. Za tog u HDZ-u nevoljenog političara kalkuliralo se da će biti čak potpredsjednik Vlade, a šef kabineta premijera je značajno niža funkcija.


Već po njegovoj prirodi je jasno da će Plenković biti oprezan i da će i kalkulirati. U ovoj situaciji u kojoj se on nalazi, to je vjerojatno i potrebno. Ali, ako u vladi budu samo dva ekscesna ministra, start će biti loš jer će sva pažnja javnosti biti usmjerena na njih.


Vrlo važan element za analizu – liberalna europska Hrvatska ili konzervativna revolucija – je Most. Današnji Most u Vladi je drukčiji jer će imati tri ministra u Vladi manje, u Vladi neće biti Petrova i samim tim će Most u njoj imati manji utjecaj. No, Mostov je konzervativizam činjenica koja se u ovih godinu dana nije promijenila. HDZ dosad u Vladi nikad nije imao koalicijskog partnera desnijeg od sebe, a sada će ga imati. Karamarko i njegovi hasanbegovići, ćorići i tepeši nosili su krajnje desničarski barjak, a Plenković sada vodi potpuno drukčiju politiku kojoj s desnice mogu oponirati Most i HDZ-ova čvrsta desnica. Vidjet ćemo, ovisit će o okolnostima, možda će to taktički činiti i zajedno.


Jer, glavni ideolozi Mosta Petrov, Nikola Grmoja i Ivica Relković proizišli su iz Hrasta, Grozda i U ime obitelji i drugih katoličkih udruga. Oni se istina svjesno javno odmiču od svog pedigrea, ali ga i svojim sada već etabliranim utjecajem nastavljaju i produbljuju.


Sudeći prema trenutačnoj situaciji, dakle, barem zasad, Plenković je najbolje što se HDZ-u moglo dogoditi. Ali i Hrvatskoj, također. Jer, mi Hrvati i građani Hrvatske ne možemo se oslanjati na sadašnju opoziciju kako bismo spriječili desničarsko ludovanje. Važnije od stanja u hrvatskoj opoziciji je tko vodi HDZ, jer HDZ je ovdje uglavnom na vlasti i uglavnom on vodi hrvatsku politiku. Protiv toga nema ničeg efikasnog. Samo osam godina u ovih zadnjih 26 nije bilo tako. Od HDZ-a ovisi naša sudbina. Ritam je ovakav – dva vladajuća mandata HDZ-u, jedan mandat SDP-u i njegovim koalicijskim partnerima. Defetistički za ljevicu? Ne, nego realno za nas ponaosob i za hrvatsko društvo.


Čudni događaji


HDZ-ova desnica, daleko najveći protivnik Andreja Plenkovića – neće se predati. Dovoljno je samo pobrojati događaje nekoliko proteklih dana da se vidi da oni žele makar ovog puta nastaviti, makar samo na izvaninstitucionalni način, konzervativnu revoluciju kako bi spriječili pokušaj stvaranja europske, liberalne i demokratske Hrvatske.


Ljubitelj desničarskog i državno-totalitarističkog nasilja, legionar, poklonik ustaške NDH Željko Glasnović organizirao je s predstavnicima nekoliko braniteljskih udruga press konferenciju kako bi pokolebao Plenkovića u sastavljanju Vlade. Oni najavljuju fantomsku kaznenu prijavu protiv Nine Obuljen, kandidatkinje za ministricu kulture. Jasno je da je to i posao koji čine za notornog Zlatka Hasanbegovića koji se još uvijek ne da iz fotelje, ne zato da bi učinio nešto novo za hrvatsku kulturu, nego zato da bi uništio i ono što nije uspio uništiti proteklih devet mjeseci.


Kad smo već kod tih čudnih događaja, jedan od njih je odlazak na najjači frankfurtski književni sajam hrvatske sedmeročlane književničke delegacija u koju su Hasanbegović i njegovi izabrali književnike za koje je zaista malo tko i među kulturnjacima čuo, a teško da ih je čitao. Svaka čast tim ljudima, možda su barem neki od njih odlični, možda genijalni, ali je i iz ovoga jasno da nismo ni kad nije bio tehnički, imali na tom mjestu ministra kulture koji bi taj posao trebao raditi za Hrvatsku, nego jednog osvetoljubivog čovjeka koji je želio iskoristiti ovih ‘svojih’ desetak mjeseci za sebe i neke svoje intimne probleme. Ima li Hrvatska – kao što ih je baš uvijek dosad imala – možda ipak književnike za kojeg je ovdje netko čuo a koji bi istodobno mogli biti ti koji će reprezentirati hrvatsku književnost u Frankfurtu?


Moliteljice pred bolnicama, koje molitvom žele utjecati da žene ne abortiraju, poseban su problem. One imaju svoje crkveno poslanje, ali je kazneno djelo kad iz kruga bolnica izlaze informacije o tome kada koja žena dolazi na pobačaj. A po Zakonu o javnom okupljanju nije dopušteno okupljanje u blizini bolnica i unutar bolničkog kruga. Posve je nevjerojatno da su ih odgovorni puštali unutar kruga bolnice Sestara milosrdnica u Zagrebu da zajednički »mole za život«.


Božo Petrov, budući predsjednik Hrvatskog sabora, pokazao je prije nekoliko dana da uopće ne razumije što su to ljudska prava i njihova zaštita. Usporedio je nešto što je potpuno neusporedivo – slobodu molitvi protiv pobačaja pred bolnicama sa slobodom gradskih povorki parada ponosa. Jer, kao što nekima smetaju oni koji mole, drugima smetaju povorke homoseksualaca. Ali, gayevi u tim povorkama nikome ne nameću ni svoje seksualno ni svjetonazorsko opredjeljenje, nego se bore za zaštitu svojih prava, dok je cilj molitelja nametati drugima svoja svjetonazorska uvjerenja.Da podsjetimo, novu Vladu će činiti one dvije iste stranke koje su zajednički onako katastrofalno vladale Hrvatskom posljednjih devet mjeseci. Sada će u njoj u većini biti neki drugi ljudi i nosit će je neki drugi smjer. Ili ipak neće!?