Gradonačelnik Splita ovih dana tvrdi kako pripadnici 9. bojne Rafael vitez Boban »nisu činili zločine«, iako postoje jasni dokazi o nedjelima za koja nikad nitko nije kažnjen
ZAGREB » Pripadnici 9. bojne Rafael vitez Boban, kojoj je splitski gradonačelnik Ivo Baldasar na Dan pobjede otkrio spomenik u Splitu, istjerivali su civile iz stanova i pretukli aktivista za ljudska prava Tončija Majića, koji im se suprotstavio. Za ta nedjela nikad nitko nije kažnjen, štoviše: gradonačelnik Splita ovih dana tvrdi kako pripadnici te postrojbe »nisu činili zločine«.
Predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava Tonči Majić, čija je organizacija uvelike pomogla da splitske deložacije prestanu, izjavio je za naš list kako su »u velik broj splitskih stanova tih dana provaljivali upravo HOS-ovci, tada već kao dio IV. brigade.« Dodao je kako im »stan Biserke Radosavljević u Poljičkoj 29 čak nije ni trebao za stanovanje. Napravili su tamo punkt za dilanje droge, kurvinjak i kazino, koji je radio godinama.«
Arhive nezavisnih novina bilježe da je samo u siječnju 1994. iz stanova u Splitu istjerano 18 obitelji, od čega šest u posljednjem vikendu tog mjeseca. Najniže procjene o ratnim deložacijama u Splitu govore o osam stotina ispražnjenih stanova; najbrojnije spekuliraju i s nekoliko tisuća. O tim je deložacijama članak objavio i list koji čitate, pod naslovom »Split – tako daleko od boga, a tako blizu Hercegovine«.
Svjedočanstva istjeranih, zajedno s iskazom pretučenoga Tončija Majića, objavio je 8. veljače 1994. u splitskome Feral Tribuneu novinar Petar Dorić, pod naslovom »Istjerivanje »četnikuša«.
Iz stana u Poljičkoj 29, 28. siječnja istjerana je Biserka Radosavljević. U njezinu stanu Bobanovci su instalirali svoj »štab«. Tri dana kasnije, iz stana u istoj zgradi, »nimalo nježno«, istjerali su Mirjanu Softić s dvije kćeri. 2. veljače ujutro došli su istjerati Slovenku Marinković, koja se 1987. razvela i ostala živjeti u stanu, pa joj je Općinski sud u Splitu 1992. pravomoćno dosudio pravo da ga koristi. Izbacivačima iz 9. bojne suprotstavio se Tonči Majić, predsjednik Dalmatinskog komiteta za ljudska prava. Slomili su mu nosnu kost i prebili ga.
Dujomir Marasović, današnji saborski zastupnik HDZ-a, bio je dogradonačelnik Splita kada je aktivistica za ljudska prava Semina Lončar 1997. organizirala da primi nekoliko žena izbačenih iz stanova. Deložirane žene, tada podstanarke, htjele su zamoliti izbjeglički status. Među njima je bila i Slovenka Marinković. Evo kako je 2009. taj susret prepričala u Slobodnoj Dalmaciji: Marasović, rekla je, »bio je izrazito neljubazan i arogantan. Nije nam ponudio ni da sjednemo. ‘Ja vam ne mogu pomoći. Idite tražiti pomoć od Miloševića!’ rekao je. Na kraju, već smo bile na odlasku kada se dosjetio kako bi nas još mogao povrijediti: ‘Ako obolite od kožno-spolnih bolesti, rado ću vas liječiti!’. Semina Lončar potvrdila je da je Marasović rekao baš to.
Zapovjednik izbacivača koji se novinaru Doriću predstavio kao »Barba«, izjavio je kako se »četnikuša rastavila od muža prije par godina samo da joj ostane stan, jer su oni još 1986. znali što će se dogoditi«. Dodao je još kako je vlasnica stana, kojoj je ime bilo Slovenka, »vjerojatno iz imena izbacila Jugo«. Dorić izvještava kako su u stan doveli Jelicu Lasić s dvije kćeri, suprugu Gorana Lasića koji je 1991. poginuo kao pripadnik Hrvatske ratne mornarice. Prebijenoga Majića i Slovenku Marinković odveli su u Loru na saslušanje, a ondje im je zapovjednik 72. bojne Vojne policije Mihael Budimir kazao kako ima nalog »zamjenika ministra« da Slovenku Marinković vrati u stan.
