Američko istraživanje otkrilo istinu o tabu temi: Pogreške liječnika u vrhu uzroka smrti

Foto ilustracija S. Drechsler

U SAD računaju da liječnike pogreške zauzimaju treći mjesto među uzrocima smrti, pa bi po tom izračunu u Hrvatskoj s trećeg mjesta »izbacile« ozljede i otrovanja, koje godišnje odnesu više od 2.500 ljudskih života

Medicinske pogreške treći su po redu uzrok smrti u SAD-u, a svake godine odnesu najmanje 250.000 ljudskih života, pokazalo je istraživanje objavljeno u uglednom medicinskom časopisu BMJ. O stvarnim razmjerima pogubnih posljedica nepažnje ili loše procjene medicinskog osoblja po pacijente malo je službenih podataka, a kontroverzna tema u medicinskim krugovima rado se gura pod tepih u strahu da baca loše svjetlo na liječnike i drugo medicinsko osoblje.

Istraživački tim sa sveučilišta Johns Hopkins iz Baltimora tvrdi upravo suprotno, da o problemu medicinskih pogrešaka treba razgovarati, bolje ga prepoznavati i tražiti sustavna rješenja da bi pogrešaka bilo čim manje. Na temelju dostupnih studija o uzrocima i stopama smrtnosti u razdoblju od 2000. do 2008. i studija koje se bave medicinskim pogreškama, tim profesora Martina A. Makaryja utvrdio je da se medicinske pogreške u SAD-u uopće ne vode kao uzroci smrti, ali ljudi i dalje češće umiru zbog medicinskih postupaka nego od bolesti zbog kojih su došli liječniku.

U Hrvatskoj ne postoje podaci o razmjerima štete za pacijenta nastale zbog propusta u pružanju medicinske skrbi. Ako bi podatke iz SAD-a ugrubo prenijeli na Hrvatsku, godišnje bi se između 1.000 i 4.000 smrti moglo spriječiti primjenom sigurnosnih praksa u hrvatskom zdravstvu, a da ne spominjemo ostale neželjene događaje, upozorava Drago Paušek, predsjednik Hrvatskog društva za sigurnost pacijenta (HDSP).

Loše procjene

Uzroci medicinskih pogrešaka povezani su s neiskusnim liječnicima i medicinskim osobljem, novim procedurama, lošim procjenama liječnika, ekstremnom dobi pacijenta, kompleksnom njegom i s hitnom medicinskom skrbi. Loša komunikacija, nepravilna dokumentacija, nečitak rukopis, premalo medicinskog osoblja, slični nazivi lijekova, također pridonose mogućnosti medicinske greške. Mnoge će medicinske pogreške proći bez težih posljedica ili se neće ni primijetiti. Ali neke od njih će prekinuti život osobe koja je trebala još dugo živjeti ili će ubrzati nečiju smrt.

– Prvi cilj svakog zdravstvenog sustava je da bude siguran. To su liječnici već odavno, još od Hipokrata, prepoznali kroz svoj moto »Primum non nocere« ili »Prije svega ne naškodi«, koji je u 19. stoljeću uvršten u priručnike za liječnike. Nažalost, novija istraživanja pokazuju da je problem podcijenjen, ocjenjuje Paušek.Medicinske pogreške se u SAD-u uopće ne spominju kao uzroci smrti, a slična je situacija i u Europi. Tako će se, na primjer, slučaj smrti zbog hemoragijskog šoka do kojeg je došlo jer je kirurg tijekom operativnog zahvata slučajno zarezao jetru, voditi kao smrt izazvana kardiovaskularnim incidentom, a ne kirurškom greškom. Uobičajeno je, s druge strane, da se u statistici mortaliteta spominju samo »prikriveni uzroci smrti« ili osnovna bolest pacijenta, primjerice rak ili srčana bolest, pa će čak i u slučaju da na smrtovnici jasno piše da je smrt izazvana pogreškom, u statistiku ući da je pacijent umro od raka ili od srca.

Makary i njegov tim stoga otvorenim pismom pozivaju američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) da uključe medicinsku pogrešku na službenu listu uzroka smrti kao trećeg najvećeg ubojicu u zemlji. Na tom se mjestu danas nalaze kronične respiratorne bolesti, koje uzrokuju 150.000 smrti godišnje. Prva dva mjesta zauzimaju srčane bolesti i rak, svaka s po 600.000 ljudskih žrtava godišnje. Kad bi se ta slika prenijela na Hrvatsku, s najvišom smrtnošću od bolesti cirkulacijskog sustava (oko 24.000 ljudi godišnje), a zatim od raka (oko 14.000 ljudi godišnje), medicinska pogreška »izbacila« bi s trećeg mjesta ozljede i otrovanja, koje godišnje odnesu više od 2.500 ljudskih života.

Rizik u hitnoj pomoći

Prema podacima Europske komisije, neželjeni događaj kod liječenja iskusi svaki deseti hospitalizirani pacijent, a trećina tih incidenata završi s teškim posljedicama ili smrtnim ishodom. Oko 25 posto pogrešaka odnosi se na bolničke infekcije, a ostatak na ljudsku pogrešku, neispravnu medicinsku opremu i druge razloge. Velik broj štetnih posljedica za pacijente može se spriječiti, ali strategije za smanjenje štetnih posljedica, ocjenjuju u EK, ne provode se dosljedno u svim državama. Hrvatska je među članicama koje su, barem na papiru, ispunile više od 50 posto mjera za povećanje sigurnosti pacijenata, a među ostalim potiču medicinsko osoblje na prijavljivanje medicinskih pogrešaka.

U HDSP-u priznaju da Hrvatska ima obimni zakonodavni i institucionalni okvir za unapređenje sigurnosti za pacijenta, ali nema Nacionalnu strategiju sigurnosti za pacijenta. Ako tome dodamo podatak Eurobarometra iz 2013., da su pacijenti u Hrvatskoj čak 400 posto manje skloni prijaviti neželjeni događaj kod liječenja, očito je da se toj temi u nas ne posvećuje dovoljno pažnje.

Kako je hitna služba jedna od točaka posebno izloženih medicinskim pogreškama, jer su u tim jedinicama liječnici i sestre izloženi povećanom stresu i moraju brzo odlučivati, predložena reforma hitne pomoći predstavlja poseban rizik u pogledu sigurnosti pacijenata, smatraju u HDSP-u.

– Sve poslovne procese u hitnoj medicinskoj pomoći treba posebno sigurnosno osnažiti, jer pružanje hitne pomoći predstavlja poseban rizik zbog iznimne zahtjevnosti procesa, upozorava Paušek. Ne treba, kaže, težiti ograničavanju pristupa pacijenata hitnoj službi, jer izbjegavanje jednog »opravdanog« odlaska liječniku predstavlja značajno veći rizik od stotine »neopravdanih« posjeta. Međutim, zaključuje predsjednik HDSP-a, sasvim je opravdano pitanje kako to financirati uz minimalni osobni rizik za svakog pojedinog pacijenta.