Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 11° 4n
Sutra: 11° 11° 4n
22. studenoga 2019.
Thomas Yazdgerdi

Američki izaslanik za pitanja holokausta: "Ustaškom pozdravu nema mjesta u suvremenom društvu "

Natpis "Za dom spremni" u Splitu, foto: pixsell / Thomas Yazdgerdi, foto: D. JELINEK
Natpis "Za dom spremni" u Splitu, foto: pixsell / Thomas Yazdgerdi, foto: D. JELINEK
Autor:
Objavljeno: 19. travanj 2019. u 11:49 2019-04-19T11:49:03+02:00

Takve fraze. koje su bile upotrijebljene za toliku mržnju i nasilje, ne smiju imati mjesta u zemlji koja njeguje toleranciju, i koja poštuje svakog člana društva, bio on Židov, Srbin, musliman, Rom...

Tri godine je prošlo otkako je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, jedini put u cijelome mandatu, javno, jasno i nedvosmisleno osudila ustaštvo: dogodilo se to u travnju 2016., kada je u Hrvatsku dolazio posebni izaslanik SAD-a za pitanja holokausta Nicholas Dean. Godinu kasnije, Deana je na tom mjestu zamijenio Thomas Yazdgerdi, koji je dosad tri puta boravio u Hrvatskoj. U te tri godine, predsjedničina osuda ustaštva polučila je slabim, ako uopće ikakvim, plodom. O tome, kao i o glavnome razlogu najnovijega posjeta Hrvatskoj, razgovarali smo jučer s Thomasom Yazdgerdijem.

– Moj ured u State Departmentu bavi se cijelim nizom pitanja povezanih s Holokaustom, naročito pitanjem povrata otetog vlasništva. Hrvatska, kao i niz zemalja u Europi, nije još riješila taj problem, pa sam došao vidjeti možemo li s vladom ostvariti napredak u rješavanju tih pitanja.

Razgovarali ste s vladinim dužnosnicima?

– Da. Razgovarali smo s predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović. Sastali smo se s ministrom pravosuđa, dužnosnicima Ministarstva vanjskih i europskih poslova. Mislimo da je riječ o vrlo važnom pitanju. Sastali smo se i s dužnosnicima izvan vlade, poput gradonačelnika Zagreba Milana Bandića. Imali smo susret i s predsjednikom Sabora Gordanom Jandrokovićem. Predvodim izaslanstvo u kojemu su i kolege iz Svjetske židovske organizacije za povrat imovine (WJRO), koja ima snažan i dug odnos s Hrvatskom. Ovdje smo, dakle, da vidimo može li se ostvariti napredak u povratu imovine. Poseban je problem povrat privatne imovine, a naročito onoga što zovemo »vlasništvo bez nasljednika« (»heirless property«): što, naime, s vlasništvom obitelji koja je cijela ubijena u holokaustu?

Treći put ste u Hrvatskoj; dovoljno vremena da procijenite je li napredak postignut.

– Rekao bih da jest. U svakom slučaju, vlada je spremna angažirati se. Nadamo se bržem napretku. Voljeli bismo vidjeti višu razinu suradnje. U vladi postoji razumijevanje da je riječ o važnom pitanju. Svjesni smo da problem nije lako riješiti, ali voljeli bismo vidjeti neku vrstu 'mape puta' kako da se problem jednom zauvijek riješi.

To je ono što ste mi, manje-više, odgovarali i u intervjuima prošle i pretprošle godine. Postoje li konkretni prijedlozi za tu 'mapu puta'?

– Neću ulaziti u sadržaj diplomatske korespondencije, ali znam da traje napor da se ustanovi i popiše sva oteta imovina. To istraživanje traje, u suradnji s WJRO. Angažirani su istraživači. Svaka vlada treba utvrditi vrijednost otete imovine. Takav bi nam izvještaj pomogao da riješimo problem.

Izvještaj još nije završen?

– Jest, završen je, ali sada traje postupak kako da ga se iskoristi, kako bi problem bio riješen jednom zauvijek.

Surađujete i sa židovskom zajednicom u Hrvatskoj?

– Da. Znam da u Zagrebu postoje dvije židovske općine. Susreli smo se s predstavnicima obje. Nadamo se da ćemo ubuduće moći vidjeti njihovu tješnju suradnju. Čuli smo njihove poglede na problem. Pripadnici te zajednice bili su najizravnije pogođeni holokaustom u Hrvatskoj. Očekujemo, naravno, njihovu suradnju u svakoj vrsti rješenja problema.

Ne sumnjam da ste im od velike pomoći, jer bez podrške vas i međunarodnih židovskih organizacija, vlada bi njihove potrebe i interese mnogo slabije čula.

– To je vjerojatno točno. To također govori i o važnosti koju moja vlada posvećuje tom pitanju. Moj ured postoji dvadeset godina. Ne suočava se samo Hrvatska s tim problemom, nego više zemalja srednje i istočne Europe. U tom kontekstu želim reći da Hrvatska, kao i ostale zemlje, prepoznaje da je holokaust bio jedinstvena tragedija u povijesti. To, naravno, ne znači da i drugi ljudi nisu patili; naravno da jesu. Ali, holokaust je bio jedinstven po tome što su Židovi istrebljivani u cijeloj Europi, svugdje. Da su nacisti porobili svijet, isto bi se dogodilo u cijelome svijetu. To Holokaust čini jedinstvenom tragedijom u povijesti. Hrvatska je članica Međunarodne alijanse za sjećanje na holokaust (IHRA), koja prepoznaje Holokaust kao jedinstven zločin. Osim toga, Hrvatska je potpisnica Deklaracije iz Terezina, koju je 2009. potpisalo 45 zemalja, uključujući i SAD, u češkome mjestu Terezinu, za Drugoga svjetskog rata poprištu užasnog geta za Židove. Ta deklaracija, uz ostalo, sadrži načela za rješavanje povrata imovine otete u holokaustu. Kad putujem u inozemstvo, ne idem zato da bih lupao šakom po stolu; dolazim da pitam kako se ispunjavaju obveze koje je vlada 2009. preuzela svojom vlastitom voljom.

Kada govorimo o situaciji u regiji, možete li usporediti stanje u Hrvatskoj s drugim zemljama srednje i istočne Europe?

– Ne bih uspoređivao, jer svaka je zemlja jedinstvena, pa bih mogao stvoriti pogrešan dojam. Svaka zemlja, međutim, ima još neriješenih problema, u to nema sumnje. Hrvatska je među njima. Neke su zemlje učinile više, neke manje, ali nijedna još nije riješila cijeli problem.

U hrvatskoj javnosti, pitanje povrata židovske imovine mnogo je manje zapaženo od civilizacijskih pitanja revizionizma, negacionizma i rehabilitacije ustaštva. Vrlo ste dobro svjesni tog problema. Prošle ste godine posjetili Spomen područje Jasenovac. Ništa se od tada nije promijenilo: još su uvijek dvije komemorativne kolone.

– Znamo za odvojene komemoracije. Nadamo se da se vlada i manjinske zajednice mogu sporazumjeti. To zahtijeva otvoreni dijalog, dobru komunikaciju i uzimanje u obzir brige tih manjinskih zajednica. Moja vlada to snažno podržava. Zamjenik šefa naše diplomatske misije bio je na obje komemoracije. Najbolji način da se problem riješi jest otvoren dijalog, koji bi trebao početi odmah. Tako bismo sljedeće godine možda mogli vidjeti zajedničku komemoraciju.

Proteklih godina svjedočili smo mnogo odlučnijem stavu američke vlade prema tom problemu.

– Ne bih rekao. Snažno smo posvećeni rješenju tih problema. Američki veleposlanik u Hrvatskoj Kohorst jasno je rekao da fraze poput »Za dom spremni« nemaju mjesta u suvremenom društvu. Mislim da sam i u prošlogodišnjem intervjuu rekao da takve fraze ne smiju imati mjesta u zemlji koja njeguje toleranciju, i koja poštuje svakog člana društva, bio on Židov, Srbin, musliman, Rom... Fraze te vrste, koje su bile upotrijebljene za toliku mržnju i nasilje, nemaju mjesta u suvremenom društvu – to je poruka koju smo mnogo puta ponovili, i nastavit ćemo je ponavljati.

Čitamo izvještaje o rastu antisemitizma u Europi, ali i u Americi.

– To je uznemirujući fenomen. Svjedočimo skrnavljenju grobalja, neonacističke grafite na spomenicima... To brine. Agencija EU za temeljna prava načinila je istraživanje koje pokazuje da antisemitizam raste. Mislim da je najbolji put da se tome suprotstavimo izjasniti se i govoriti protiv. Ako vlada, koja god bila, vidi nešto poput skrnavljenja groblja ili neke ružne manifestacije govora mržnje, morala bi odmah progovoriti protiv toga. Također, da budem iskren, nekad takve reakcije dolaze u konflikt sa slobodom govora, ali ako postoje zakoni protiv manifestacija mržnje – a trebali bi postojati – tada bi trebala biti poduzeta tužiteljska akcija. Postoje načini da se to napravi. Svi se tome moramo zajedno suprotstaviti. Ni SAD nije imun na problem. Moramo, dakle, odmah jasno progovoriti, osuditi takve pojave, i poduzeti konkretne akcije protiv počinitelja.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.