RIJEKA Pripravnički staž doktora medicine ubuduće će trajati pet mjeseci umjesto godinu dana, a ispitom na kraju stažiranja neće se provjeravati stručna znanja, već opći dio koji se odnosi na zakonodavstvo, organizaciju zdravstvenog sustava i prava pacijenata.

Novi Pravilnik o pripravničkom stažu kojega je u rujnu donijelo Ministarstvo zdravlja regulira i da studenti koji su upisali studij medicine nakon 1. srpnja 2013. godine, usklađen s propisima EU, nemaju obvezu stažiranja niti polaganja stručnog ispita, a i da će svi pripravnici koji su počeli stažirati prije stupanja na snagu novog pravilnika polagati državni ispit po starim pravilima.

Na ovaj način ista generacija liječnika odrađuje pripravnički staž prema tri različita modela, ovisno o tome kad je tko primljen na staž što je već u našem listu kritiziralo Hrvatsko društvo mladih liječnika Hrvatskog liječničkog zbora. 

 Negativan smisao

Pripravnički staž u trajanju od svega pet mjeseci, kaže dekan Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci prof. dr. Alan Šustić, prekratak je za edukacijski proces doktora medicine kakakv je priznat i poznat u EU. Navodeći kako se zajedno s dekanom zagrebačkog Medicinskog fakulteta akademikom Davorom Miličićem u nekoliko navrata vrlo jasno deklarirao protiv takve prakse prof. dr. Šustić pojašnjava da je hrvatski edukacijski proces liječnika specifičan, ali ne u pozitivnom smislu. 

  – Naš je edukacijski proces fragmentiran na način da je prvih šest godina edukacije liječnika pod okriljem Medicinskog fakulteta, odnosno Ministarstva zanosti, obrazovanja i sporta, licencu odnosno dozvolu za rad daje Hrvatska liječnička komora, a specijalizacija je pod Ministarstvom zdravlja. U većini europskih zemalja taj je proces spojen i pod okriljem je sveučilišta, od trenutka dok se krene na medicinu do trenutka kada se postaje specijalista to je jedan proces. S druge strane, neke zemlje imaju staž, a neke ne, ali one koje nemaju ili imaju kratak staž imaju dugu specijalističku edukaciju. Time su se dovele u situaciju da je zapravo edukacijski proces isti što se trajanja tiče, pojašnjava prof. dr. Šustić.

  Navodeći primjer Danske koja ima praksu od dvije godine stažiranja liječnika i specijalizacije u trajanju od četiri do pet godina prof. dr. Šustić ističe kako se ta zemlja odlučila za takav model, jer smatraju da liječnik nakon studija treba imati još dvije godine općeg znanja. 

  S druge strane Njemačka je rekla da ne želi staž, ali ima dugu specijalizaciju koja traje sedam godina. Što znači da je u obje zemlje edukacijski proces vremenski isto orijentiran. 

  – Smanjivanjem staža, a istovremeno ne produljivanjem specijalizacije u Hrvatskoj se edukacijski proces liječnika smanjuje za sedam mjeseci. Nikako se nije smio smanjivati staž bez produljenja specijalizacije, poručuje dekan. Na pitanje hoće li to završiti tako da će Hrvatska imati slabije educirane doktore medicine prof. dr. Šustić odgovara da ne zna, ali činjenica smanjenja edukacijskog procesa neupitna je. 

Slučaj SAD-a

– To je činjenica koju nitko ne može izvrtati. Jedino može biti odgovor da su liječnici do sada bili tako dobro educirani da im je tih sedam mjeseci ukinute edukacije previše. Osobno ne mislim da su liječnici preeducirani. Smatram da to nije dobro. Istina je da staž kakav je bio nije bio dobar, nije bio dobro organiziran ni dobro sproveden, ali onda se trebalo skratiti staž i istovremeno za toliko povećati sve specijalizacije. To su stvari koje dugoročno daju probleme, pojašnjava prof. dr. Šustić. 

  Dodajući kako je sigurno da su njemački ili danski liječnici odlični prof. dr. Šustić ističe kako unatoč tome i oni moraju nostrificirat svoju diplomu kada dođu u SAD iz raloga što je tamo edukacijski proces duži.