Grad: Rijeka (DHMZ)
Danas: 10° 4
Sutra: 10° 10° 4
16. siječnja 2019.
Međuzemlje

Komentar ANDREJ PROTIV PLENKOVIĆA Premijer najviše treba strahovati od samog sebe

ANDREJ PROTIV PLENKOVIĆA Premijer najviše treba strahovati od samog sebe
ANDREJ PROTIV PLENKOVIĆA Premijer najviše treba strahovati od samog sebe
Autor:
Objavljeno: 9. prosinac 2018. u 22:50 2018-12-09T22:50:32+01:00

Poteškoća za Plenkovića i njegove suradnike jest u tome što je tom izvanrednom situacijom, djelovanjem Vlade, nekome omogućeno da svoje usluge u izradi zakona naknadno naplati

Jedino čega se trebamo bojati jest strah sam, kazao je Franklin Delano Roosevelt u svojoj prvoj, od četiri, inauguralne adrese izrečene 1933. godine. Parafraziramo li tu glasovitu Rooseveltovu izjavu i prenesemo je iz onodobnih Sjedinjenih Država u današnju Hrvatsku mogli bismo napisati »jedino čega se treba bojati Andrej Plenković jest on sam«. Izvan sebe Plenković nema razloga za politički strah. Desnica u njegovoj vlastitoj stranci, kolikogod bila nezadovoljna njima, mu neće smetati sve dok HDZ pobjeđuje na izborima. Koalicijski partneri nisu zahtjevni, tu i tamo ih treba nečime malo nahraniti, tu i tamo HNS hini krize u vladajućoj koaliciji, a svrha tog glumatanja je pokušaj uvjeravanja biračkog puka u nešto nemoguće – da je HNS kičmena stranka. Opozicija je u rasulu i oporbeno nastrojene birače manje zanima što radi sadašnja opozicija, a više gledaju što će ponuditi neke novopridošlice u hrvatsku političku arenu. Od faktora tek mu ostaje povremeno čarkanje s predsjednicom Republike Kolindom Grabar-Kitarović, ali oboje su svjesni tko je u tom čarkanju, bez obzira na godinu rođenja, stariji brat, a tko mlađa sestra.

Nervozna reakcija HDZ-a

Andrej Plenković koji ugrožava Andreja Plenkovića udobno se smjestio u Ulici kneza Mutimira, kućni broj 5, u Zagrebu, na prvome katu gdje su prostorije Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. To je tijelo u nepunih šest godina koliko postoji otkako je sadašnji Zakon o sprječavanju sukoba interesa na snazi postalo politički faktor i sada taj politički faktor žulja Plenkovića i njegovu vladu. U tjednu za nama Povjerenstvo je zaključilo da su bivša potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić i ministar financija Zdravko Marić prekršili načela obnašanja dužnosti, Martina Dalić skoro sva koja u zakonu postoje. Mnogi su komentatori nakon toga prigovorili, jer nekoga proglasiti krivim, odnosno konstatirati narušavanje načela obnašanja dužnosti za sobom ne povlači nikakvu kaznu. No, u takvim slučajevima i nije poanta u kazni, odnosno naplati prekršaja, jer dužnosnik bi bio globljen s nekoliko tisuća ili nekoliko desetaka tisuća kuna, poanta je u svojevrsnom javnom sramoćenju dužnosnika i Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa za sada ispunjava tu svoju funkciju. Jasno je to iz reakcija na odluku u slučajevima Marić i Dalić. Jest da je odluka mogla biti i nepovoljnija za njih dvoje, moglo ih se proglasiti krivima i po članku 2. Zakona (isti onaj kojega je po odluci Povjerenstva otprije dvije i pol godine prekršio Tomislav Karamarko), ali reakcija HDZ-a bila je prilično nervozna, a sezala je gotovo do razmjera Josipa Broza s bombaškog procesa u Zagrebu 1928. godine i one glasovite rečenice mladog Broza, budućeg Tita o priznavanju suda samo svoje partije. Upravo je Plenković kazao, nakon što je Povjerenstvo odlučilo kako je odlučilo, da nitko od članova i članica Vlade niti u jednom trenutku nije povrijedio načela djelovanja i nakon toga gotovo pa citirao zakonski članak koji obvezuje dužnosnike na čuvanje vjerodostojnosti i dostojanstva povjerene im dužnosti.

z0911j14

Nije to kazao Plenković zato da bi zaštitio Dalić i Marić (pri čemu je, ako je doista tako kako je kazao Plenković potpuno nejasno zašto je Dalić dala ostavku, a on ju prihvatio; a ako nije tako nego je onako kako tvrdi Povjerenstvo, onda je potpuno nejasno zašto Marić ne da ostavku ili zašto ga Plenković ne smijeni), kazao je to Plenković zato da bi zaštitio sebe.

Karcinom grupe Borg

Valja nam se sjetiti još jednog američkog predsjednika, Richarda Milhousea Nixona. Već na početku afere Watergate, koja je na koncu Nixona koštala ostavke i mjesta u povijesti, Nixona je njegov savjetnik John Dean upozorio i slikovito kazao da karcinom raste oko institucije predsjednika i ako taj karcinom ne bude maknut mogao bi ubiti i predsjednika. Taj karcinom u hrvatskom slučaju zove se grupa Borg, a karcinom je težak stotinjak milijuna eura koliko su raznorazne konzultantske usluge naplaćene od Agrokora. Nije sporno da je situacija u proljeće prošle godine bila dramatična, da je prijetio slom Agrokora i da bi taj slom imao teške posljedice, i ekonomske i društvene, po Hrvatsku. Nije sporno ni da izvanredne situacije iziskuju izvanredna sredstva. Poteškoća za Plenkovića i njegove suradnike jest u tome što je tom izvanrednom situacijom, djelovanjem Vlade, nekome omogućeno da svoje usluge u izradi zakona naknadno naplati navedenom svotom. Ponovimo ono što je već stotinu puta rečeno i napisano: oni koji su pisali zakon nisu ga smjeli provoditi i time se okoristiti, to što novac koji su oni zaradili nije iz javnih izvora, nego u tom trenutku navodno privatne kompanije nije bitno jer zaključak je da su oni sami sebi omogućili golemu zaradu, a Vlada im je u tome zdušno pomogla, dapače upregnula je u ostvarenje tog cilja i parlamentarnu većinu.

Svi su sve znali

Situacija za Andreja Plenkovića u očima Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa uopće ne bi smjela biti bezazlena, a njegov slučaj, također u slučaju grupe Borg, sljedeće će godine Povjerenstvo raspraviti. Naime, predsjednika Vlade je u svom očitovanju i iskazu itekako »umočila« njegova nekadašnja potpredsjednica Dalić. Ne samo da je rekla da je Plenković sve znao o tome tko piše zakon nego je rekla i da je Plenković nju upoznao s odvjetnikom Borisom Šavorićem, članom grupe Borg. Svi su oni itekako dobro znali što rade, znali su oni i da pokušavaju spasiti Agrokor, ali znali su oni i da rihtaju posao kakvoga valjda nema ni u snovima bratiji iz grupe Borg. Zato su uporno i krili tko je pisao zakon, zato su to krili od javnosti, od najviše političke instance kakva je Hrvatski sabor, krili su to kao što zmija noge krije, da bi nakon 13 mjeseci skrivanja javnost to ipak saznala, na njihovu žalost. Znali su i Plenković, i Dalić, i Marić, a zna i Petrov koji se pravi Tošo baš kao da u ničemu nije sudjelovao i kao da ništa ni o čemu nije znao niti bio obaviješten (tako blaženo neznajućem bit će da mu pripada kraljevstvo nebesko), svi su oni znali kakav karcinom uzgajaju u samom srcu najmoćnijeg političkog tijela u državi.

Novi list pratite putem aplikacija za Android, iPhone/iPad ili Windows Phone.

HNK Rijeka