Pravi doseg ove umjetničke intervencije nisu reakcije izazvane u javnosti, već nevjerojatna kreativna sinergija mladih riječkih kulturnjaka na projektu
Prije otprilike pola godine skupina se riječkih što profesionalnih, a što rekreativnih pisaca odvažila napisati neobičnu distopijsku zbirku priča, motivirana činjenicom da je famozni referendum o izričito heteroseksualnoj definiciji bračne zajednice otkrio dramatičnu homofobnost, ksenofobnost i mnoge druge bizarne fobije hrvatske zajednice i izvukao na površinu nevjerojatne količine ionako tek površno prikrivenih simpatija prema neo-fašizmu kod nemalog broja stanovnika Hrvatske.
Riječki pisci nisu se libili biti poprilično brutalni u svojim vizijama klerofašističke Hrvatske u kojoj pobjeđuju isključivi nacionalizam, rigidni crkveni uzusi, ideja o velikom Hrvatstvu i nesnošljivost premu svemu drugačijem. U njihovim pričama djeca iz miješanih brakova i općenito svi čijim žilama ne teče »čista hrvatska krv« niža su ljudska bića nedostojna osnovnih ljudskih prava, pa čak i života, a bolje ne prolaze ni neplodne Hrvatice ili oni koji ne poštuju stroga pravila poput odredbi da transfuzije krvi nisu prihvatljivi oblik liječenja ili da je nezamislivo uživati u bilo kojoj vrsti glazbe osim hrvatskih crkvenih napjeva.
Istina, upotrijebiti svoj literarni talent kako bi se javnosti što slikovitije pokušala predočiti ksenofobna budućnost koju donose odluke iz sadašnjosti i nije osobita hrabrost u 21. stoljeću, no stavljena u aktualni hrvatski kontekst, zbirka priča NDH 2033. godine svakako je jedan od onih kreativnih i osvježavajućih pomaka u prevladavajućoj intelektualnoj šutnji koja prati uzlet konzervativizma, pa čak i sve češćih ispada neofašizma u Hrvatskoj.
Glasni iskorak
A ako čitatelje sa smislom za etiku i ljudska prava već ne užasava ideja da u 21. stoljeću, u jednoj europskoj zemlji, najobičnija zbirka priča – dakle jedna od najblažih verzija bilo kakve umjetničke pobune može izazvati mantranje o zabrani svega »protuhrvatskog«, onda bi ih svakako trebala bar zastrašiti činjenica da već sada, petnaestak godina prije radnje ove SF budućnosti jedan naoko liberalni političar javno relativizira i štoviše plješće neo-fašističkim tendencijama, a vođa konzervativne opcije bez zadrške najavljuje da njegov dolazak na vlast, nimalo neizgledan, podrazumijeva zabranu slobode govora.
»Nova država Hrvatija« je, dakle, postigla svoj učinak i to ne mjerljiv samo nemalom količinom desničarskih uvreda, već i činjenicom da je u dva mjeseca »downloadana« s interneta više od 3.600 puta, što je rekordno skidanje jedne elektronski izdane zbirke na hrvatskom tržištu. No tu ovoj priči nije kraj, jer pored svog primarnog društveno angažiranog cilja, ideja koje je te referendumske jeseni 2013. na pamet pala riječkom književniku Alenu Kapidžiću, pola godina kasnije postigla je nešto još značajnije i razvila se, unatoč svom mračnom lajtmotivu, u nešto istinski pozitivno.
Naša sadašnjost
Naime, već je i sam odaziv pisaca iznenadio krajem prošle godine Kapidžića, koji je mislio da će ova od početka apsolutno volonterska zamisao zainteresirati maksimum desetak osoba. Nakon što se oformila poveća grupica zainteresiranih koja je »proizvela« 18 priča, u projekt se kao dizajnerica uključila i Alenova supruga Sanja Kapidžić. Nakon toga su glazbenici Josip Maršić i Zoran Medved odlučili napraviti soundtrack koji će pratiti priče, a potom su redateljice iz producentske kuće Filmaktiv snimile prateći video »trailer« uključivši i glumca Edvina Liverića. Malo prije toga zbirka priča došla je na ekran Filipu Povrženiću, kazališnom redatelju koji se nedavno iz Zagreba vratio u rodnu Rijeku i koji je, oduševljen konceptom, ponudio Kapidžiću da ambicioznije osmisli prvo javno predstavljanje knjige.
Igor Beleš, Mladen Blažević, Alen Brabec, Hana Dagostin, Goran Gluščić, Majda Jurić, Alen Kapidžić, Zoran Krušvar, Davor Mandić, Eva Rodić, Lea Stoiljković Medved, Dajana Šalinović, Robert Vrbnjak, Carmela Žmirić i Zoran Žmirić.
– Kada sam pročitao zbirku vidio sam da se ovdje zapravo radi o našoj sadašnjosti. Dok smo pripremali izvedbu, postali smo izrazito svjesni svih »hrvatijskih« događanja oko nas. Ona su, najednom počela iskakati sa svih strana, kao da su, nažalost, gotovo normalna. Ustaški pozdravi na službenim događanjima, dvodnevna terenska nastava osmaša s duhovnom obnovom, osuđeni ratni zločinac na čelu političke stranke… To je u najmanju ruku, tužno i opasno. Zbirka je zdravo razmišljanje i upozorenje grupe pametnih, mladih ljudi da nešto ne štima sa sadašnjošću, da treba ispraviti smjer kretanja, pojasnit će Povrženić zašto se uključio u projekt. Jedna od prvih njegovih želja bila je da čitanje priča prati i neka zborska izvedba. Kapidžić je potom zamolio za suradnju Vokalni studio Rijeka pod ravnanjem Helge Dukarić Dangubić. Ovaj acapella sastav i grupa riječkih pisaca već su se ranije upoznali na zajedničkom nastupu u gradskoj knjižnici u Vukovaru, pa je suradnja, kaže Kapidžić, bila samo pitanje trenutka. Povrženić je potom za čitanje pojedinih priča angažirao i mlade glumce s riječkog preddimplomskog studija »Gluma i mediji« Nikolu Nedića, Valentinu Lončarić, Juricu Marčeca i Marinu Musulin, te talentiranu djevojčicu Moranu Mladić koja je briljirala u predstavi »Aleksandra Zec«.
Ljudska prava
Molekula je projektu besplatno ustupila prostor i opremu, Nika Gvozden napravila je najavne animacije, a »rad ruku« dali su Igor Crnković, Matija Kufner i Boris Rakamarić za tehničke detalje prezentacije. I tako je, u vrlo kratko vrijeme, projekt NDH 2033 okupio ravno 62 mladih riječkih kulturnjaka s različitih područja umjetnosti, od kojih se mnogi prije toga nisu ni poznavali. Svi oni svoj su angažman odradili za 0 kuna, točno toliko koliko i dalje košta »downloadanje« zbirke i koliko je koštao ulaz u Filodrammaticu na predstavljanju knjige prošlog tjedna.
– Smatram da bi se umjetnici i općenito intelektualci trebali odrediti prema pitanjima ljudskih prava i ovakvim tendencijama u društvu, a ne stajati sa strane kao da ih se to ne tiče. No nisam očekivao takav odaziv i iskreno nisam očekivao ni da ćemo napuniti dvoranu Filodrammatice što se naposljetku i dogodilo. Naime, nije bilo plakata, letka, sva je promocija išla preko Facebooka i prenošenja informacije od »usta do usta«. Na kraju sam u publici vidio i generaciju koja za događaj sigurno nije saznala preko »fejsa«, reći će Kapidžić uvjeren da će cijela ova velika ad hoc okupljena grupa ljudi sigurno nastaviti surađivati i na drugim projektima.
I doista, samo pola godine nakon početka neobičnog književnog brainstorminga posve je jasno da pravi doseg ove umjetničke intervencije nisu reakcije koje je izazvala u javnosti, već nevjerojatna kreativna sinergija velike grupe mladih riječkih umjetnika raznih profila koji su pokazali pravu snagu riječke kulturne scene, prečesto rastrzane razmiricama raznoraznih klanova i sukoba mišljenja.
