Povjerenik Sindikata metalaca Željko Bilić prenio je obećanje stečajne upraviteljice da će se do 20. lipnja sastati s radnicima, kad utvrdi koja su njihova potraživanja
MATULJI Jučer nešto malo prije podneva, većina »tibovaca« okupila se na glavnoj porti svoje tvornice kako bi preuzeli otkaze svojih ugovora o radu, napisanih na jednom listu papira. Nije bilo drame, nije bilo iznenađenja. Nakon godinu dana »kuburenja« s neisplatom plaća, i stečaj i otkazi doimaju se kao pomak, makar to bilo i u pravcu Zavoda za zapošljavanje, ali na kojem će barem jedno određeno vrijeme ostvarivati pravo na mjesečnu naknadu za nezaposlene.
Snimio Marin ANIČIĆ
Radnici Tiba svjesni su da su samo još jedna tužna hrvatska priča u nizu. Voljeli bi se vratiti na svoja radna mjesta, proizvoditi ono po čemu su desetljećima bili poznati i priznati, ali čini se da malo tko vjeruje da će se u matuljskim pogonima ponovno pokrenuti strojevi. Previše je toga pošlo po krivu dosad u njihovom slučaju dosad, a da nitko od odgovornih u državi, prije svega u Centru za restrukturiranje i prodaju, ali u Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom, nije trepnuo okom. Država je u matuljski Tibo kroz protekle tri godine kanalizirala, što u novcu, što kroz povrat vrijednog zemljišta, više od 50 milijuna kuna, a tvornica je svejedno završila nerestrukturirana i u stečajnom glibu.
Puno pitanja
Puno je bilo pitanja na koja su jučer okupljeni »tibovci« tražili odgovore, prije svega koja su njihova prava u stečajnom postupku, što će biti s njihovim potraživanjima…
Zamjerali su što stečajna upraviteljica Višnja Rosenberg Volarić jučer nije stala pred njih i nastojala im dati konkretne informacije, barem na pitanja na koja u ovom trenutku zna odgovore. Nije bilo ni sada već bivšeg direktora Matka Pekića što se među okupljenim radnicima odmah povezalo da u voznom parku nedostaje službeno vozilo, jedno od ukupno tri, čija je nabavka bio jedan od prvih poteza Kristijana Cvjetovića, odmah nakon što ga je bivši AUDIO ustoličio za čovjeka koji bi trebao matuljsku tvornicu postaviti na zdrave noge.
– A što više reći osim da su današnji otkazi nešto što smo očekivali. Ne vjerujem nekako u sretan ishod ovog stečajnog postupka, da će se ponovno pokrenuti proizvodnja. Za takvo bi što, kako već to danas moderno kažu, trebalo previše sinergije između onih koji o tome odlučuju, a svih ovih proteklih mjeseci i godina u našem je slučaju nije bilo, kazao je ovaj »tibovac«.
Bez zamjerki
Tajnicu Lijanu Janko Trogrlić zanimalo je zašto joj se na otkazu ugovora o radu navodi 1996. godina, dok je njezin staž u Tibu započeo još 1981. godine. Sindikalni predstavnici bili su ti koji su joj nastojali objasniti da se otkazuje zadnji ugovor kojeg je potpisala, usklađenim s tada novim odredbama Zakona o radu koje su te godine stupile na snagu. I u Sindikatu metalaca i u Sindikatu Istre, Kvarnera i Dalmacije odaslali su primjerke otkaza ugovora o radu pravnim službama u svojim sindikalnim središnjicama na provjeru i, kako su nam prenijeli, zamjerki nije bilo jer je riječ o uobičajenoj »špranci«.
Povjerenik Sindikata metalaca Željko Bilić okupljenim je »tibovcima« prenio obećanje koje je dobio od stečajne upraviteljice da će se do konca ovog mjeseca, preciznije do 20. lipnja, sastati sa svima njima, nakon što utvrdi koja su njihova potraživanja u stečajnom postupku.
– Sumnjam da će tvornica opet početi raditi. Bilo bi dobro, bilo bi logično, ali mi smo u Hrvatskoj u kojoj ništa nije normalno, kazao nam je na odlasku »tibovac« Guido Škalamera.
