arhiva NL
Višak Srbije povećao se lani na 74,4 milijuna eura, a hrvatski suficit se samo za 11 mjeseci povećao na 83,5 milijuna eura
Iako su politički odnosi Hrvatske i Srbije vjerojatno najnapetiji u posljednja dva desetljeća, ekonomska suradnja dviju zemalja je procvjetala. Otkako je nekadašnji predsjednik Hrvatske gospodarske komore Nadan Vidošević 2000. godine »probio led« između nekoć zaraćenih država i poveo veliko izaslanstvo hrvatskih poduzetnika u Beograd, trgovina između dviju zemalja povećala se najmanje 20 puta i prešla vrijednost od milijardu eura godišnje.
Budući da se ne slažu ni oko čega iz prošlosti, hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i srpski predsjednik Aleksandar Vučićdali su do znanja da ih veseli već i to što rastuća gospodarska suradnja dvaju susjeda pomaže njihovim boljim odnosima u budućnosti. Nisu, međutim, rekli da se dvije zemlje ne slažu čak ni oko činjeničnog stanja u gospodarskoj suradnji.
Kad dvije zemlje trguju, na kraju godine jedna od njih treba zabilježiti višak, a druga manjak. Međutim, Hrvatska i Srbija već nekoliko godina ostvaruju nemoguće – obje ostvaruju višak u razmjeni. Republički statistički zavod Srbije tvrdi da ta zemlja u Hrvatsku izvozi više nego što uvozi, pa je 2016. zabilježila 30,8 milijuna eura trgovinskog viška. Hrvatski Državni zavod za statistiku (DZS), pak, tvrdi da je naša zemlja iste godine zabilježila višak od 23,6 milijuna eura.
Taj nesklad podataka, ili svojevrsni statistički sukob, nastavio se i prošle godine. Prema službenim izvorima, višak Srbije u robnoj razmjeni s Hrvatskom 2017. godine povećao se na 74,4 milijuna eura. Iako Hrvatska još nema detaljne podatke za cijelu godinu, već samo za 11 mjeseci, DZS tvrdi da se hrvatski suficit u tom razdoblju povećao na 83,5 milijuna eura.
– Temeljem provede analize možemo zaključiti da je problem u podacima Srbije, izjavio nam je Marko Krištof, ravnatelj Državnog statističkog zavoda (DZS), napominjući da DZS ne može ustanoviti što je sve Republički zavod za statistiku Srbije (RZS) uključio u neke kategorije roba. Iz njegovog opširnog pisanog odgovora vidljivo je da statističke metode dviju država nisu usklađene. Kao primjer navodi razlike u proizvodima kojima dvije zemlje najviše trguju.
– Posebno je zanimljivo, iz analize TOP 20 proizvoda za 2016. godinu, da se u uvozu Srbije prikazuju automobili kojih u našem izvozu uopće nema, kao i električna energija koja je naš najvažniji izvozni proizvod u Srbiju, a u njihovim podacima ne ulazi u TOP 20 uvoznih proizvoda, ističe Krištof. »Zabrinjavajuće je da prema podacima RZS-a čak 14,2 posto vrijednosti uvoza iz Hrvatske (68,8 milijuna USD) spada u kategoriju neraspoređeno, što ukazuje na činjenicu da u Republici Srbiji postoji značajan prostor za unaprjeđenje načina obrade carinskih deklaracije za uvoz robe u tu zemlju«, dodaje ravnatelj. Prema hrvatskoj statistici, vrijednost neraspoređenih proizvoda iznosi manje od 473 tisuće eura.
Krištof smatra da Srbija u statistici podcjenjuje svoj izvoz u Hrvatsku, kao i uvoz iz Hrvatske, koji su – prema DSZ-u – veći za 33,5 milijuna američkih dolara (izvoz), odnosno za 100,5 milijuna dolara (uvoz). Razlog je u tome, vjeruje Krištof, što se statistička metodologija EU-a u Srbiji »ne primjenjuje na način kako je propisano za članice EU-a«. Prema njegovim riječima, za točno utvrđivanje razloga za statističke razlike trebalo izvršiti kompletnu detaljnu analizu u suradnji sa carinom Srbije i njezinim Statističkim zavodom.
Olakšati suradnju
Valja imati na umu da je u prošlom desetljeću trgovina dviju zemalja izrazito išla na ruku Hrvatske, čiji je izvoz u Srbiju bio dvostruko veći od uvoza. No, s vremenom se taj raskorak počeo smanjivati, pa su poltiičari iz Srbije prije nekoliko godina sa zadovoljstvom komentirali vijest da je srpski izvoz u Hrvatsku postao veći od uvoza. Hrvatska statistika do danas to nije potvrdila, ni za jednu godinu.
Vjerojatno je riječ o tome da statistike dviju susjednih država – od kojih je jedna u Europskoj uniji, a druga još nije – nisu posve usklađene. Ni Aleksandar Vučić, niti Kolinda Grabar Kitarović, nisu pokušavali jedan drugoga uvjeravati tko je ovdje u pravu. Nećemo ni mi na tome cjepidlačiti, iako je jasno da razlike između dviju država postoje i tamo gdje ih ne bi trebalo biti. Bitna je stvar da se trgovina između dviju zemalja neprekidno povećava, na korist gospodarstava Hrvatske i Srbije. Bitno je, također, da su Grabar-Kitarović i Vučić odškrinuli vrata za rješavanje nekih otvorenih pitanja, kao što je utvrđivanje granice na području Dunava, ili povrata imovine kao prioriteta u gospodarskoj suradnji.
– Napredak u političkim odnosima između dviju zemalja važan je i za gospodarstvo te može pomoći u jačanju naših odnosa u trgovini, ulaganjima i u turizmu. Na svaki mogući način treba olakšati suradnju između dviju država i poslovnih zajednica, poručila je Grabar-Kitarović u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Bilo je to na hrvatsko-srpskom gospodarskom forumu, gdje se okupila poslovna »krema« iz obiju država.
Iako se trgovinska razmjena dviju zemalja uravnotežila, Hrvatska je daleko veći investitor u Srbiji nego obrnuto. Oko 200 hrvatskih poduzeća posluje u susjednoj zemlji, a samo desetak srpskih u Hrvatskoj. Stoga su Vučić i Grabar Kitarović pozvali srpske investitore na veća ulaganja u našu zemlju. Milorad Kostić je već napravio korak u tom smjeru, tako što je od Austrijanaca kupio hotelski kompleks Skiper Resort, koji ima pogled na Savudrijsku valu. Predsjednik HGK Luka Burilović je podsjetio da su hrvatske firme uložile u Srbiju oko 750 milijuna eura, te smatra da dvije zemlje, »unatoč teretu prošlosti, imaju vječne gospodarske interese«.
Vučić se osobito zagrijao za obnovu željezničke pruge između Beograda i Zagreba, koja bi po njegovu mišljenju mogla postati jedna od najprometnijih pruga u Europi, što se tiče tereta. »Ako nema te pruge, sve će se zadržavati u Zagrebu, a s njom ćete imati najbolju vezu sa cijelom jugoistočnom Europom. Mislim da je od najveće važnosti za obje države da krenemo u obnovu. Mislim da nitko ne može da nas odbije u Europskoj uniji ako bismo zajednički tražili sredstva za takav projekt«, rekao je Vučić, koji danas ima cilj Srbiju uvesti u Europsku uniju.
Mnoge srpske kompanije već posluju na europskom tržištu, primjećuje predsjednik Privredne komore Srbije Marko Čadež, iako srpsko gospodarstvo ima još puno posla pred sobom da bi se prilagodilo tržištu Unije. Prema njegovu mišljenju, nema velike razlike u onome što muči dvije zemlje. »Isto kao u Hrvatskoj, ni u Srbiji ne želimo da vidimo autobuse sa kvalificiranom radnom snagom koji odlaze u Njemačku, a vraćaju se prazni«, rekao je Čadež.
