Agrokorovim preuzimanjem Mercatora, Todorić i Tedeschi kontrolirat će cijeli slovenski prehrambeno-trgovački lanac, a Hrvatska će ulaskom u EU ozbiljno ugroziti liderski položaj Slovenije na prostoru bivše države
Reakcija ljubljanskog gradonačelnika Zorana Jankovića, oca današnjeg Mercatora i nesuđenog slovenskog premijera, na vijest da Agrokor kupuje Mercator bila je logična.
Svaki put kada bi Jankovića pitali kako gleda na preuzimanje najvećeg slovenskog prodajno-trgovačkog, Janković nije mogao sakriti razočaranje.
Sve je to rezultat pomanjkanja vizije na slovenskoj strani, jer zbog čega nije obratno? Zašto Mercator ne preuzima Konzum, a ne obratno?
Upravo ta rečenica, naime, oslikava model po kojem su funkcionirali gospodarski odnosi u regiji. Upravo ta rečenica – zašto slovenska kompanija ne bi bila lovac, a ne lovina? – odražava dominantnu poziciju slovenskog gospodarstva i slovenskih kompanija u regiji.
To pogotovo vrijedi za Jankovića, čovjeka koji je pretvaranjem nekadašnjeg lokalnog trgovca, što je Mercator nekoć bio, u regionalnog lidera koji je imao prodajne centre na cijelom prostoru od Slovenije do Albanije, upravo tom poslovnom modelu dao ogroman doprinos.
Po tom je obrascu doista bilo logičnije da Mercator kupi Konzum i da slovenska kompanija preuzme hrvatsku, nego da bude obratno.
Lider regije
Slovenija područje bivše Jugoslavije smatra sferom od posebnog interesa. Slovenija je prva od svih republika bivše države postala punopravna članica Europske unije, i upravo svoje članstvo u europskom klubu Slovenija je proteklih godina vješto koristila kao stratešku prednost u odnosima sa susjedima, što je u mnogim slučajevima iskusila i Hrvatska.
Nakon što je Slovenija izbijanjem ratova početkom devedesetih izgubila važno jugoslavensko tržište za svoje proizvode, okončanjem sukoba Slovenija je sustavno radila na povratu nekadašnjih pozicija, ali i osvajanju novih.
Slovenski kapital i slovenske kompanije – primjerice Petrol, Pivovarna Laško, Helios i druge – preuzimale su brojne hrvatske tvrtke, pogotovo u lukrativnim djelatnostima poput turizma. Isti je obrazac vrijedio ne samo za Hrvatsku, nego i za u cijelu regiju, u kojoj su slovenske kompanije preuzimale lokalne financijske i telekomunikacijske kompanije.
Ljubljana je bila gospodarsko i financijsko središte za cijelu regiju. Velike međunarodne kompanije upravo su u Sloveniji imale svoja regionalna središta, iz kojih su upravljale svojim investicijama u cijeloj regiji.
No ulaskom Hrvatske u EU pojedina će središta vjerojatno preseliti iz Ljubljane u Zagreb, kao što će, jednog dana kad Srbija uđe u EU, preseliti u Beograd.
Slovenija je u proteklom razdoblju funkcionirala kao svojevrsni most između EU i turbulentne balkanske regije, kao referentna točka za sva važna regionalna pitanja.
Primjerice, slovenska je politika odigrala ključnu ulogu u procesu proglašenja kosovske neovisnosti početkom 2008. godine, kada je Ljubljana kao prva nova članica predsjedavala Unijom, kao što danas Slovenija pokušava igrati aktivnu ulogu u približavanju Srbije Europskoj uniji.
Čestitam Agrokoru na dobro obavljenom poslu na preuzimanju Mercatora, to će imati vrlo pozitivan učinak na gospodarstvo obiju država. To je čin koji potvrđuje vitalnost jednog dijela hrvatskog gospodarstva, time se širi tržište, naši proizvodi bit će zastupljeni u Sloveniji, i obrnuto. To će sigurno i ukupno ojačati odnose između Hrvatske i Slovenije, jer svi znamo koliko smo osjetljivi na svoje velike kompanije. To je dobra poruka koja sama po sebi popravlja te odnose, rekao je Ivo Josipović. (T. T.)
Hrvatska dolazi
Bilo je, dakle, logično pretpostaviti kako će ulaskom Hrvatske u EU Slovenija izgubiti stratešku prednost jedine zemlje bivše Jugoslavije koja je članica EU. Hrvatska je veća i gospodarski perspektivnija zemlja od Slovenije, naročito kao članica EU.
Stoga je upravo nastavak proširenja Europske unije stvarao nelagodu kod jednog dijela slovenske političke elite, pogotovo onog koji je još devedesetih granica vjerovao kako će granice Europske unije desetljećima ostati na Sutli, Kupi i Dragonji, a koji je najodgovorniji za kasnije brojne blokade Hrvatske na njezinom putu u EU.
Agrokorovo preuzimanje Mercatora – unatoč činjenici da je taj posao daleko od kraja i da Todorića čekaju još brojne formalne i neformalne prepreke u procesu preuzimanja kompanije – zorno svjedoči da je došlo do strateškog preokreta.
Hrvatsko-slovenski odnosi tom prijelomnom akvizicijom ulaze u jednu novu fazu, a Agrokorovo preuzimanje najveće slovenske kompanije najavljuje i značajne korekcije u regionalnoj gospodarsko-političkoj arhitekturi. U ovom slučaju jedino iznenađenje zapravo predstavlja činjenica da je taj proces započeo i prije formalnog pristupanja Hrvatske EU.
Pritom moramo imati u vidu da je ovdje posrijedi veliki finale jedne igre koja je počela puno ranije, kada je hrvatski kapital prvi put snažno zakoračio na dotad zatvoreno slovensko tržište, koje se uspješno branilo od stranih investitora, pogotovo onih iz Hrvatske.
Prije točno tri godine Atlantic grupa Emila Tedeschija preuzela je u žestokoj inozemnoj konkurenciji Drogu Kolinsku, veliku slovensku prehrambenu kompaniju koja u svojem portfelju ima brendove kao što su cockta, donat MG, barcaffe, grandkafe, soko štark, smoki i argeta.
Todorićevom akvizicijom Mercatora hrvatske će kompanije kontrolirati cijeli slovenski prehrambeno-trgovački lanac, zbog čega se u analizama u slovenskim medijima ovih dana pitaju radi li se o »širem strateškom osvajanju strateške grane u sjeverozapadnoj susjedi«.
