Slovenslo ministarstvo financija potvrdilo je u utorak da priprema prijedlog zakona kojim bi Novu Ljubljansku banku (NLB) željelo zaštititi od tužbi koje se protiv nje zbog stare devizne štednje vode pred hrvatskim sudovima.

U priopćenju koje prenosi Slovenska tiskovna agencija STA, navodi se da treba što prije naći zakonsko rješenje kako »brzo i učinkovito« zaštititi NLB od posljedica »postupaka u Hrvatskoj koji su u suprotnosti s međunarodnim pravom i slovenskim ustavnim uređenjem«.

Ministarstvo financija već je pripremilo odgovarajuća rješenja, ali nije sasvim sigurno da će se o tome odlučivati već u četvrtak, na redovnoj sjednici vlade,jer se rješenja još dorađuju i usklađuju, prenose slovenski mediji.

O zaštiti NLB-a pred tužbama koje protiv nje u Hrvatskoj vode Zagrebačka banka i Privredna banka Zagreb, a vezano na tzv. prenesenu staru deviznu štednju hrvatskih građana kod Ljubljanske banke Zagreb u vrijeme bivše SFRJ,slovenski je parlament raspravljao potkraj prošlog tjedna na prijedlog oporbe.

Oporba je tom prilikom Cerarovu vladu optužila da je NLB-u dopustila da ta banka, koja je u 100-postotnom vlasništvu države, uplati na račune hrvatskih banaka skoro dva milijuna eura temeljem nekoliko već donesenih pravomoćnih presuda, prema kojima NLB tu staru štednju mora vratiti, odnosno kompenzirati Privrednoj banci Zagreb i Zagrebačkoj banci činjenicu da su one, umjesto NLB-a, isplatile dio obveza prema hrvatskim štedišama iz hrvatskog javnog duga.

Slovenski mediji ovih dana navode da je i vladajuća koalicija sklona rješenju koje predlaže oporba, a to bi bilo donošenje »ustavnog zakona« kojim bi se NLB-u izrijekom zabranile isplate po nalozima hrvatskih sudova. Osim toga, takvim bi se prijedlogom oporbe stranim bankama, koje bi eventualno vršile ovrhe na temelju presuda hrvatskih sudova na štetu Ljubljanske banke zaprijetilo sankcijama, a u slučaju da do toga ipak dođe slovensko ministarstvo financija ovlastilo da bez posebne sudske odluke može »kompenzirati« nastalu štetu Ljubljanskoj banci iz imovine poduzeća koja posluju u Sloveniji, a u 100-postotnom su vlasništvu hrvatske države.

Kako navodi Slovenski radio, bit spomenutog ustavnog zakona, za koji bi trebala glasovati najmanje dvotrećinska većina zastupnika, bila bi u tome da NLB ne bi više smjela plaćati nijedan nalog za plaćanje temeljem sudskih odluka u Hrvatskoj, a NLB bi mogla računati i na državne kompenzacije iz »fonda za sukcesiju«.

Iako je Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu prije više godine Sloveniju proglasio odgovornom za vraćanje stare devizne štednje državljana drugih država-sljednica bivše Jugoslavije koji su štedjeli u toj banci, pa je dio štediša u međuvremenu namiren, za Sloveniju je i dalje upitan predmet tzv. prenesene devizne štednje i to Ljubljana smatra dijelom sukcesijskih pregovora sljednica u području financija, a do njih do sada nije došlo.

Osim toga, slovenska vlada inzistira na tome da je pitanje starih deviznih depozita riješeno memorandumom dviju vlada iz Mokrica, koji je potpisan prije ulaska Hrvatske u EU, te da današnja NLB nije univerzalna pravna sljednica obveza »stare« Ljubljanske banke. NLB je formalno osnovana 1994. godine posebnim ustavnim zakonom, dok su obveze i pasiva ostavljeni u »staroj« Ljubljanskoj banci.

Stajalište Hrvatske od samog početka je da stara devizna štednja nije sukcesijsko pitanje, nego privatno pitanje banke i njenih komitenata. Što se tiče memoranduma iz Mokrica, za razliku od slovenske strane koja tvrdi da je po njemu trebalo prekinuti sve sudske postupke protiv NLB, stajalište Hrvatske je da je dogovoren zastoj u postupcima, ali da slovenska strana nije ispunila dogovor da i NLB pristane na tu soluciju, što bi morala po hrvatskom zakonu.

Slovenski premijer Miro Cerar zadnjih je dana više puta ponovio da njegova vlada zahtjeve Zagrebačke banke i Privredne banke Zagreb smatra neopravdanim, a odluke hrvatskih sudova u vezi prenesene devizne štednje suprotnim »međunarodnom pravu i slovenskom pravnom poretku«, a problem potraživanja hrvatskih banaka prema NLB-u ističe kao navodno glavni razlog odgađanja njuene privatizacije koju traži Europska komisija.