Ponude za zakup kapaciteta

SMETAJU IH STALNE PROMJENE PLANOVA Investitori za LNG čekaju treći krug u svibnju?

Bojana Mrvoš Pavić

Potencijalni zakupci su tvrtke koje što prije trebaju nove izvore / Snimio Silvano JEŽINA

Potencijalni zakupci su tvrtke koje što prije trebaju nove izvore / Snimio Silvano JEŽINA

Prvi krug je trajao do 9. travnja. Od upućenih se može čuti kako nije pristigla samo jedna ponuda, no nema ih puno. Bez zakupaca koji će kupovati plin, i dalje ga prodavati,  nema niti terminala



ZAGREB  U LNG-u Hrvatska, koji vodi projekt plutajućeg terminala u Omišlju, jučer nisu željeli komentirati neslužbene informacije jednih dnevnih novina prema kojima se u prvom krugu poziva za dostavljanje obvezujućih ponuda za zakup kapaciteta na budućem terminalu javila samo jedna tvrtka, i to INA, zainteresirana za zakup samo sto milijuna kubika plina, od ukupno 2,6 milijarde, koliko bi terminal godišnje mogao primati.


Prvi krug je trajao do 9. travnja, no slijede još dva te bi proces dostavljanja obveznih ponuda trebao završiti do kraja svibnja. Od upućenih se može čuti kako nije pristigla samo jedna ponuda, no nema ih puno.


Uvjeravaju kako to nipošto ne znači fijasko projekta plutajućeg terminala jer je uobičajeno da se zainteresirani igrači s obvezujućim ponudama javljaju tek na kraju, u, očekuje se, trećem, posljednjem krugu.


Očekivan broj




Bez zakupaca koji će na terminalu kupovati plin, i dalje ga prodavati, nema nikakve dvojbe, nema niti terminala, jer upravo o njihovom interesu ovisi hoće li biti i interesa investitora. Potencijalni je investitor Marguerite fond, kojeg čini šest velikih, vodećih europskih financijskih institucija, no iluzorno je očekivati da će investitori ulaziti u terminal koji nema zakupljene kapacitete, budući da se dobit isplaćuje iz tarifa zakupa.


U ranijem pozivu na dostavljanje neobvezujućih ponuda za zakup terminala stigle su ponude deset tvrtki i to za zakup, navodno, većeg kapaciteta od onog kojeg bi terminal mogao nuditi – 2,6 milijarde kubika ukapljenog plina godišnje. 


Međutim, u prvom krugu natječaja za dostavljanje obvezujućih ponuda javilo ih se daleko manje, no oko toga se ne bi trebalo zabrinjavati – razuvjeravaju upućeni. Ako je tako, još uvijek ima nade za najdugovječniji nerealizirani projekt, čija je »realizacija« počela prije gotovo 20 godina.  


– Normalno je, i očekivano da se zakupci nisu u većem broju javili u prvom krugu za dostavljanje obvezujućih ponuda. Natječaj ide u tri kruga, i oni čekaju zadnji tren da dostave svoju najveću ponudu, kako bi ona onda bila i najjača. Nema razloga za brigu, uvjereni su, odnosno uvjeravaju upućeni. Tek će u trećem krugu, kažu, biti više igrača, i pravo natjecanje.


Konačna odluka


Kako su nedavno kazali iz LNG-a Hrvatska, kapaciteti plutajućeg terminala ponuđeni su po višestruko manjoj tarifi od one za kopneni terminal, u iznosu od maksimalno 1,5 EUR/MWh, u čemu su potencijalni zakupci našli svoj interes.


Prije gotovo godinu dana iz LNG-a Hrvatska je poručeno kako će konačna investicijska odluka biti donesena u prvom kvartalu ove godine, sukladno interesu kojeg zakupci pokažu, odnosno prihodima koji investiciju trebaju pokriti. Europska komisija sufinancira projekt s oko 30 posto sredstava, odnosno 102 milijuna eura, no puno veći »ostatak« ovisi o financijerima, njihova odluka hoće li ulagati, pak, o zakupcima. Krajem 2019. odnosno početkom 2020. godine, rečeno je prije godinu dana, prvi će plin s LNG-a ući u transportni sustav Hrvatske.


– Tržište ne podnosi komplikacije, a pogotovo ne odugovlačenje, kažu drugi naši upućeni izvori, komentirajući informacije prema kojima je u prvom krugu za zakup terminala stiglo jako malo ponuda.Još je 2016. godine, podsjećaju, potencijalnim investitorima, fondu financijaša, bilo prezentirano da će se graditi kopneni terminal koji će proraditi u rujnu 2019. godine, da bi se projekt odjednom pretvorio u plutajući terminal, i početak rada odgodio na 2020. godinu. Investitorima, kao ni zakupcima, ne smeta kakav će terminal Hrvatska imati, dok god preko njega »dilaju« ukapljenim prirodnim plinom, no smeta im promjena planova, i kašnjenje, kažu naši sugovornici. »Zakupci su tvrtke koje što prije trebaju nove izvore. Bili su zaintereisrani za krčki terminal, no sad kad su vidjeli da se sve pomiče na 2020., da se lokalna zajednica buni, i ostale komplikacije, odustaju«, kažu nam sugovornici. Kako dodaju, da je FSRU brod za uplinjavanje naručen još lani, LNG je ove godine već mogao biti na Krku.