RIJEKA Program restrukturiranja Uljanik brodogradilišta konačno je u Bruxellesu, pred Europskom komisijom koja će odlučiti je li plan pokušaja spasa pulskih navoza, a time i cijele Uljanik grupe prihvatljiv ili ne. Ovaj dokument, kako doznajemo, u EK je poslan u petak poslijepodne, a u resornom Ministarstvu gospodarstva, kako doznajemo, nakon potvrde da je zaprimljen, čekaju daljnje informacije vezane uz proces njegove valorizacije.

Sigurno je da će taj postupak sada potrajati tjednima, vjerojatno i mjesecima dok se u pregovorima hrvatske strane i Europske komisije ne razjasne sve ključne postavke na kojima počiva plan sanacije pulskog brodogradilišta, a uz kojeg je posredno, ali nažalost vrlo čvrsto vezana i sudbina »3. maja« čiji su direktori, sve kroz kratkoročne pozajmnice, prema Puli kanalizirali nešto više od pola milijarde kuna koji se nisu vratili. Bez tog novca, potrebnog da bi "3. maj" onda pozatvarao svoja vlastita dugovanja, radnici riječkog brodogradilišta nemaju se čemu dobrom nadati.

Kako neslužbeno doznajemo, u onih nešto više od tjedan dana koliko je proteklo od sastanka u uredu premijera Andreja Plenkovića, na kojem su bili i vodeći IDS-ovi političari, pa do upućivanja programa restrukturiranja Uljanik brodogradilišta u Bruxelles, troškovi sanacije, koju su podastrijeli sami »uljanikovci«, nisu se »dirali« premda je upravo iz resornih ministarstava financija i gospodarstva prethodno bilo itekakvih zamjerki koliko je ta ogromna cifra od oko 580 milijuna eura realna i opravdana.

Država bi pritom trebala osigurati blizu 350 milijuna eura koje bi praktički odmah, po usvajanju programa od EK, trebala kanalizirati da se pozatvaraju sve stvorene financijske dubioze u pulskom brodogradilištu, a posredno i u cijeloj Grupi.

Vlada, doduše, baš i nije imala nekog izbora s obzirom na to da se dovela u situaciju da bi stečaj Uljanik brodogradilišta, a time i cijelog holdinga, s obzirom na ambiciozno ugovorenu knjigu narudžbi tijekom proteklih godina, automatski značio da bi državnom proračunu "sjelo" na naplatu blizu 600 milijuna eura aktiviranih jamstva koja je država dala za gradnju brodova. Naravno, nikako ne treba izostaviti ni "argument" razorne socijalne bombe s obzirom da ovaj sjevernojadranski brodograđevni holding upošljava oko 4.000 radničkih duša.

Nijedna hrvatska Vlada ne želi da joj takvo što eksplodira u rukama jer kada do nečeg takvog dođe, onda više nitko ne pita kako je do toga uopće došlo i čija je to prvenstvena odgovornost. Bit će, u svakom slučaju, zanimljivo vidjeti i na koji se to način misli zatvoriti krug oko novca kojeg bi Uljaniku i pulskom brodogradilištu trebao osigurati strateški partner odnosno Danko Končar, tim više što je riječ o iznosu od blizu 250 milijuna eura, pod uvjetom da Bruxelles pristane da se troškovi restrukturiranja raspodjele u omjeru 60 naspram 40 posto.

Teško je i nerealno je očekivati da bi itko danas u Hrvatskoj uložio bilo kakav novac u brodogradnju, kamoli te silne iznose, a da nešto primamljivo ne dobije zauzvrat. Pitanje je samo kakva je i koja konačna cijena koju će platiti država.

Kako će u Europskoj komisiji reagirati na temeljne postavke ovog pokušaja Uljanikovog izvlačenja iz gliba, nezahvalno je prognozirati, još manje kakav će biti konačan ishod. No, jedno je sigurno. Loptica, takva kakva jest, prebačena je iz Zagreba u Bruxelles.