Prijedlog izmjena Zakona o najmu stanova legalizira pravno i socijalno nasilje

Nositeljima stanarskog prava koji su prije 18 godina degradirani u status najmoprimaca sad se nameće još gori status

Prijedlog izmjena Zakona o najmu stanova Ministarstva graditeljstva koji je u javnosti predstavljen kao dugoočekivano rješenje problema za tzv. zaštićene najmoprimce, pravni stručnjaci smatraju opasnim pokušajem legalizacije pravnog i socijalnog nasilja nad četiri do sedam tisuća osoba u Hrvatskoj kojima je država 1996. godine de facto oduzela stanarsko pravo i svela ih na »povlaštene« podstanare.

Pojednostavljeno rečeno, nositeljima stanarskog prava koji su prije 18 godina degradirani u status najmoprimaca s obavezom plaćanja minimalnog najma nominalnim vlasnicima sad se nameće još gori status – plaćanje najamnine po ekonomskoj cijeni, svojevrsni status »nezaštićenog najmoprimca« ili iseljenje u lošije nekretnine i napuštanje domova u kojima desetljećima žive.

Naime, stanarsko pravo lege artis neotuđivo je vlasničko pravo koji štite međunarodne konvencije pa i Ustav RH još od 1990. i ono apriori nije smjelo biti suspendirano jer je riječ o obavezama koja je Hrvatska automatizmom preuzela od bivše države. Činjenica je da je Hrvatska 2004. godine ratificirala Međunarodni ugovor o pitanjima sukcesije, te usvojila rezolucije prema kojima je stanarsko pravo (TENANT RIGHT) proglašeno imovinskim pravom, te se obvezala da se nominalnim vlasnicima oduzeta imovina ne vraća, nego ih RH treba obeštetiti, s obzirom na to da im je bivša SFRJ oduzela vlasništvo i dala im zamjenske društvene stanove.

Hrvatska je sljednica bivše SFRJ, što je navedeno i u Ustavu RH i kao takva preuzela je sve zakone i obveze koje je imala nekadašnja država. Isto tako sva stečena prava preuzela je RH, a jedno od tih prava je i stanarsko pravo. Vlast je 1996. »ukinula« stanarsko pravo, ali to ne znači da ono više ne postoji. Naime, stečena prava ne mogu se ukinuti. Sve to jasno govori Aneks »G« Rezolucije 1096 Vijeća Europe konstatacijom da se stečena prava u vrijeme SFRJ i nakon raspada te države moraju poštovati.    Rezolucija 1708      Prema Rezoluciji 1708 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od Hrvatske se zahtijeva da stanarsko pravo štiti kao dom stanara i kao imovinu stanara, koji su zaštićeni člankom 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i Protokolom br.1 uz tu Konvenciju.    »Konačno rješenje«       Ministarstvo je svojom analizom došlo do brojke da je 2.600 stanova u privatnom vlasništvu u kojima se nalaze zaštićeni najmoprimci, ističu u priopćenju nakon zatvorenog sastanka za javnost. Ministarstvo planira prioritetno »riješiti« 500 najmoprimačkih stanova u prve 3 godine po stupanju Zakona na snagu. Status 600 stanova rješavao bi se u razdoblju od 3 do 10 godina a ostalih nakon toga roka. Procjena je da je u te svrhe potrebno osigurati od 800 do 900 milijuna kuna. Udruge smatraju da je riječ o nedostatnom novcu. Udruga »Proljeće« koja zastupa interese vlasnika stanova navodi ističu da svi imaju pravo na dom pa tako i oni sami, te da svi pravni sustavi štite i jamče pravo vlasništva. Smatraju da se pojam društvenog i privatnog vlasništva uvijek razlikovao pa i u socijalizmu. Zalažu se za uvođenje tržišne najamnine i što brže donošenje Zakona. Konačnim rješenjem, smatraju, neće biti u potpunosti zadovoljna niti jedna strana ali da se problem jednom mora riješiti.

Nova nepravda

No, Hrvatska ih nikad nije obeštetila za oduzeto izvorno vlasništvo pa iz Saveza udruga stanara Hrvatske (SUSH) poručuju da se nauštrb najmoprimaca pokušavaju »namiriti« upravo nominalni vlasnici koji su već otkupili zamjenske stanove iz socijalizma i sad očekuju dobiti natrag i bivšu imovinu bez obzira na to što su takvi stanovi desetljećima useljeni. Time se stvara nova nepravda, upozoravaju iz te udruge.

Ugledni stručnjak s područja prava dr. Ivan Padjen još je prije nekoliko godina javno upozorio da je stanarsko pravo, vlasničko i ljudsko pravo, zaštićeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i Ustavom i koje trebaju štititi hrvatski i europski sudovi. Unatoč tome, gotovo dva desetljeća Hrvatska stanarsko pravo »najmoprimaca« drži pod suspenzijom, ostavljajući te obitelji u potlačenom statusu da bi im sad, umjesto ispravljanja nepravde, ponudila, očigledno, još gore uvjete, upozoravaju najmoprimačke obitelji.

Vrijedi podsjetiti da su svi oni koji su stanovali u državnim, društvenim, vojnim i nacionaliziranim stanovima 90-ih godina prošlog stoljeća dobili pravo na otkup stanova u iznosu od 10 posto ukupne tržišne vrijednosti. Nažalost, pravo otkupa nisu dobili nositelji stanarskog prava koji su desetljećima živjeli u stanovima u privatnom vlasništvu, današnji zaštićeni najmoprimci koji u bivšem sustavu nisu mogli dobiti drugi stambeni smještaj, primjerice od tadašnjih poslodavaca, jer se smatralo da imaju riješeno stambeno pitanje i ne trebaju stan od poduzeća. Nova država tu bitnu činjenicu nije uzela u obzir – dotadašnje punopravne stanare svela je na puke najmoprimce osuđene na milost i nemilost novopriznatih »gazdi«, nominalnih vlasnika.

Najmoprimci koji su se zatekli u takvim stanovima nisu mogli nakon usvajanja tog zakona 1996. povećati broj ukućana, primjerice, osnivati ili proširivati svoju obitelji, ženiti se, udavati, dobivati djecu, osim ako im nominalni vlasnici nisu to dopustili. Najmoprimci, formalno, imali su pravo na stanovanje do svoje smrti sukladno broju ukućana evidentiranom do 1996. godine. Uzimajući u obzir želju nominalnih vlasnika da što prije dođu do praznog stana, mnogima nije bilo u interesu da najmoprimci imaju potomke. Država nije našla političke volje da obešteti nominalne vlasnike pa su se mnogi među njima i okrenuli protiv »zaštićenih najmoprimaca«.

Prijetnje, maltretiranja, fizički i verbalni napadi, nasilna izbacivanja iz stanova, samoubojstva, poduži je popis stradavanja zaštićenih najmoprimaca od Rijeke, Splita i Zagreba o čemu smo pisali na ovim stranicama. Meta su često umirovljenici, bolesne i nemoćne osobe, žene s djecom, a kako je riječ o problemu koji traje već 18 godina, mnogi od tih nesretnika više nisu među živima, upozoravaju iz SUSH-a. Jedna od gotovo »uobičajenih« metoda deložacija još uvijek živih i relativno mladih najmoprimaca od strane beskrupoloznijih nominalnih vlasnika nerijetko je nasilna promjena brave na ulaznim vratima u stan. Kratkotrajno izbivanje »zaštićenih« iz njihovog doma bilo je dovoljno da im vlasnik provali u stan i promijeni bravu. Povratak u stan mogli su ostvariti samo sudskim putem, dakle, višegodišnjim natezanjem po sudovima.   

Na bolje ili na još gore

Očito, jalovi zakon, nije predvidio jamstvo prometne zaštite u slučaju nelegalne deložacije. Konstatacija ministrice graditeljstva Anke Mrak Taritaš da »mnogi neće biti sretni ovim rješenjem« prilično je znakovita. Okrugli stol predstavnika udruga vlasnika i najmoprimaca u dvorani Ministarstva u srijedu održana je ovog tjedna bez pozivanja predstavnika medija. Ujedno, dvomjesečna javna rasprava o prijedlogu zakona zaključena je u četvrtak, s time da će se tijekom travnja organizirati i 15-dnevna rasprava s prezentacijom prijedloga.

Ministarstvo planira tijekom svibnja predložene izmjene Zakona uputiti u vladinu a potom i u saborsku proceduru na dva čitanja, priopćili su sa zatvorenog okruglog stola. Hoće li u konačnici prijedlog zakona ishoditi pravednim rješenjem za obje zainteresirane strane, najmoprimce i vlasnike ili će nekome smrknuti a nekom svanuti, uskoro će se znati. Nedvojbeno je da je dosadašnji zakon bio loš, zbog čega su i pokrenute promjene regulative. Pitanje je samo, na bolje ili na još gore, promjene koje bi mogle dovesti do nekog novog pravosudnog skandala. U pitanju je sudbina oko 2600 obitelji zaštićenih najmoprimaca, a ne, primjerice, nekog ražalovanog špijuna.