Priča za primjer

Od socijalističke provincije do blagostanja: Kako je “Kia” iz Žiline preporodila slovačko gospodarstvo

Edi Prodan

Žilina je dobila i čitav niz hotela, od popularnog Holiday Inna nadalje, tako da ih je danas u tom nevelikom gradu ukupno tridesetak! Da o klasičnoj potrošnji koju potiče uredna mjesečna isplata plaća čiji je prosjek oko 700 eura – jer Slovačka je od 2009.  u eurozoni – i ne govorimo



Ovih je dana postalo jasno kako će se 2015. i Slovačka pridružiti državama što u 365 dana proizvode više od milijun automobila. Iako nevelika, ima tek 5,4 milijuna stanovnika, Slovačka je jedna od svjetskih velesila kad je  u pitanju proizvodnja automobila. Nalazi se na 15. mjestu globalne ljestvice, iza Francuske, Češke i Indonezije, ali ispred moćne Turske ili golemog Irana. Lani je Slovačka godinu završila s 990 tisuća proizvedenih automobila, da bi ove, zahvaljujući novom uzletu KIA-ine tvornice smještene na sjeverozapadu zemlje, u Žilini, četvrtom po veličini gradu u državi, krenula da premaši milijun vozila.


Trava i ružičnjaci


Na taj je način ušla među proizvođače koji imaju godišnju proizvodnju između 1 i 2 milijuna vozila, gde se primjerice nalaze i Francuska, Velika Britanija, Meksiko, Španjolska… Prema KIA-inim proizvodnim planovima, u Žilini će se ove godine proizvesti više od 350 tisuća automobila, a nakon što se od 2007.,  kad je tvornica otvorena, radilo od ponedjeljka do petka u sve tri smjene, sad se sa smjenskim radom ušlo i u dane vikenda. Dakako, nitko se ne žali, zadovoljstvo s lica 3.800 radnika ne silazi. Slovačka je neprosto zahvaljujući automobilskoj inustriji jedna od najbrže rastućih ekonomija na svijetu, a osim KIA-e, u Slovačkoj svoje tvornice imaju još i Volkswagen koji u Bratislavi proizvodi moćne SUV-ove sa znakom VW-a i Porschea, te Citroen i Peugeot s tvornicom u Trnavi.



Što je sve slovačka vlada poduzela da privuče investitore? Mnogo toga što je za hrvasku indolentnost i napuhanost nezamislivo. Ne samo da se KIA-i po minimalnim cijenama osigurao golem zemljišni kompleks nedaleko Žiline, nego se u cijelosti izgradilo kompletnu infrastrukturu, uključujući modernizaciju željeznice. KIA je tražila, i dobila, dovršetak autoceste koja vodi od Bratislave do Žiline, prije toga izgrađen je bio krak do iza Trenčina, kao i modernizaciju te izgradnju energetskih postrojenja. Svakako, Slovačka jamči i benevolentnu poreznu politiku prema proizvođačima automobila, točnije olakšava im stjecanje profita koji se u pravilu reinvestira u pogone te tako zapravo sve opet vraća slovačkim građanima.





Ulaskom u zonu KIA-ine tvornice smještene desetak kilometara izvan središta Žiline, grada od 85 tisuća stanovnika, središta istoimene regije od 650 tisuća stanovnika, ponajprije se začudite nevjerojatnoj urednosti. Moderna tvornica, prva koju je KIA sagradila u Europi, djeluje poput nekog modernog hi-tec hotela koji okružuju brižno njegovani parkovi. Uredno podšišana trava, ružičnjaci, besprijekorna čistoća. A da u toj zoni ne bi bilo ne samo ružnih, ngo i po izazivanje požara opasnih opušaka, pušenje je zabranjeno ne samo u proizvodnijm pogonima, nego i na vanjskim površinama.


U unutrašnjosti tvornice koja u cijelosti proizvodi i sklapa automobile, ali k tome proizvodi i 450 tisuća motora, simbioza radnika i robota. U cjelom proizvodnom ciklusu, na desetak radnika dolazi jedan robot. Fascinira preciznost kojom se nadopunjuju prirodna i umjetna inteligencija, a rezultat je da u pogonu KIA-e u Žilini treba manje od jedne minute da bi proizveli automobil, prije svega kompaktni Cee’d ili SUV iz iste klase Sportage.


Korist za kooperante


No, nije KIA omogućila posao »samo« za navedenih 3,8 tisuća neposredno zaposlenih radnika. Ona u ekonomski krvotok Žilinskoga kraja, kako se naziva ta regija, svakodnevno ubrizgava znato veća sredstava. Primjerice, sve te automobile treba transportirati iz tvornice. Omjer distribucije je 60 posto kamionima, 40 posto vlakovima. Prema preciznim izračunima, iz te tvornice dnevno putuje oko 100 kamiona. Radi se o kooperantskim tvrtkama, baš kao što u kooperantske prijevoznike idu i oni koji dovoze gume: u Žilini će se ove godine montirati 1,75 milijuna guma! Koliko se samo troši na gorivo, servisiranje kamiona, njihovo pranje i održavanje… Dakako, participiraju u svemu i lokalni proizvođači hrane, restorani, a nakon dolaska KIA-e, Žilina je dobila i čitav niz hotela, od popularnog Holiday Inna nadalje, tako da ih je danas u tom nevelikom gradu ukupno tridesetak! Da o klasičnoj potrošnji koju potiče uredna mjesečna isplata plaća čiji je prosjek oko 700 eura – jer Slovačka je od 2009.  u eurozoni – i ne govorimo.


Šetnja Žilinom koju su prije nekoliko godina dobro upoznali i navijači Rijeke prigodom gostovanja kod domaće MŠK Žiline, i dalje pokazuje neke od znakova postsocijalsitičke oronulosti. Stadion je, primjerice, nov, ali u samom središtu grada je i poprilično zapuštena sportska dvorana. Većina stambenih zgrada, koje također datiraju iz vremena od prije pola stoljeća, imaju obnovljene fasade, mada ima i onih za koje se ne zna koje ih čudo uopće drži na okupu. Ipak, znatno je više – upravo zahvaljujući produkciji KIA-e koja će uskoro zaokružiti prvu dekadu poslovanja s više od tri milijuna proizvedenih automobila – dijelova grada, uključujući i skockano središte, koje se doimlju turistički privlačnima. Uostalom, u blizini su zanimljiva planinska središta, manja skijališta, kao i podatak da se Slovačka ponosi sa čak – devet nacionalnih parkova.


Okruženje pobjeglo


A mi? I dalje ćemo se zabavljati nizanjem sumnji i nepoverenja prema ma kojem investitoru koji se drzne doći u Hrvatsku, jer sigurno je k nama došao »oprati novac« ili osigurati si neku drugu kriminalnu radnju. Sve dok se za koju godinu ne probudimo i shvatimo da nam je okruženje nepovratno pobjeglo, da nekadašnja slovačka »provincija« počinje na nas gledati sažalnim očima videći u našem nepovjerenju prema strancima ono što sami nikako da shvatimo – provincijalni strah od promjena garniran ksenofobijom, sve uz rizik da postanemo zadnjom točkom globalne izolacije. Čini se – za većinu hrvatskih vlada Pjongjang je ipak najdraži, željeni obrazac ponašanja. Jer impuls ulagačima daju isključivo nedvosmislene, jasne zakonske odrednice, kao i jamstvo da će propisi kojima se privuklo investitora godinama takvi i ostati. I baš tako to čini Slovačka. Zeleno svjetlo za ulaganje daju, da skratimo, hrabri potezi najvišeg tijela upravljanja državom, čemu mi u Hrvatskoj na žalost nikako da posvjedočimo ma kojem političkom »centru« sastav Vlade pripadao. Hrabri smo izgleda jedino u proizvodnji permanentne galame i buke na svim razinama komunikacije – od stadiona do sjedišta pojedinih europskih fondova.